DUBROVNIK - Neočekivano pojačanje bure koja je omela intervenciju protupožarna zrakoplova danas poslijepodne otežalo je ionako složenu situaciju na požarištima koja već treći dan opkoljavaju Dubrovnik.
Uz kilometar dugu vatrenu frontu koja se proteže od zaleđa Bosanke iznad Dubrovnika do Šumeta "krakom" dugim jedan kilometar, novu opasnost predstavljala je vatra koja se, potpomognuta vjetrom, spuštala iz susjedne BiH u Petrovo Selo zapadno od Grada, rekao je dubrovački vatrogasni zapovjednik Ante Grčić.
Dubrovnik je od nedjelje navečer pod požarnom opasnošću koja je oglašena sirenom, a prestanak opasnosti neće se oglašavati na isti način jer je procijenjeno da bi zvuk sirene mogao uznemiriti hotelske goste.
Mirno jutro bez vjetra šestotinjak je gasitelja, dragovoljaca i profesionalaca iskoristilo kako bi uz zračnu potporu triju kanadera i jednog air tractora saniralo rubove požara koji je u jednom trenutku zaprijetio istočnim dubrovačkim naseljima Zlatni potok i Sveti Jakov.
Vatrogasci su, ojačani i pripadnicima HV-a, Državne interventne postrojbe iz Splita, Šibenika i Zadra, uspjeli pod nadzor staviti i dio 15 kilometara duge vatrene linije od Župe dubrovačke do Rijeke dubrovačke.
U Općoj bolnici Dubrovnik u noći između nedjelje i ponedjeljka zabilježeno je 28 liječničkih intervencija, a među pacijentima se uz astmatičare našlo i nekoliko malodobnih civila volontera, lakše ozlijeđenih u gašenju požara koji je progutao dvije obiteljske kuće.
U borbi s vatrom ozlijeđeno je i 20-ak vatrogasaca, među kojima nešto teže Božo Miljković i Niko Hapan koji je zbog nagnječenja uslijed pada zadržan na kirurgiji.
Obuzdavanje vatrene stihije gasiteljima dodatno otežavaju i česte detonacije koje odjekuju iz plamena na požarištima u Dubrovniku i najbližoj mu okolici.
Ravnatelj Hrvatskog centra za razminiranje Oto Jungwirth ističe da je u Gradu Dubrovniku ukupan minski sumnjiv prostor površine 2,6 milijuna četvornih metara razminiran od 1998. do 2006. godine, dok je u Župi dubrovačkoj ostalo razminirati još 337.804 četvornih metara graničnog pojasa s BiH gdje je postavljeno deset ploča upozorenja o minskoj opasnosti. (sd)
Stanovnici Knežice, Rožata i Rijeke dubrovačke samo su vlastitom snalažljivošću, sječom raslinja oko svojih domova uspjeli spasiti svoje domove i imovinu, dok su vatrogasne snage u Komolcu bile usmjerene na čuvanje trafostanice, benzinske crpke i plinske stanice.
Protiv vatrene stihije borili su se u najgorim uvjetima. Nakon brojnih poziva vatrogascima, koji su ostali bez odgovoa jer su vatrogasci bili raspoređeni na drugim lokacijama, ostali su prepušteni sebi samima, u dimu, bez struje, kao i bez vode jer su i hidrofori prestali raditi.
Na žalost, borbu s požarom izgubili su Mario Gleđ i njegova supruga Marina, kojima je vatra progutala dom u koji su nedavno uselili. Ista ta kuća obnovljena je u ratu u kojem je i prvi put spaljena.
- Dobro je, živi smo. Ali, da smo imali samo kap vode, kuća bismo uspjeli spasiti - rekao je Mario Gleđ, iscrpljen dvadesetosatnom borbom s vatrom. Mario i njegova supruga Marina proveli su paklenu noć u Šumetu. U užasima vatrenih buktinja oko njihove kuće nisu mogli primijetiti iskru koja je uletjela i zapalila krov njihove kuće, a vatra se onda prenijela i na susjedni krov brata Renata. U očaju, vatru su gasili i mineralnom vodom, ali na kraju su samo bespomoćno gledali kako njihova imovina nestaje u plamenu. (L. Crnčević)
Uz kilometar dugu vatrenu frontu koja se proteže od zaleđa Bosanke iznad Dubrovnika do Šumeta "krakom" dugim jedan kilometar, novu opasnost predstavljala je vatra koja se, potpomognuta vjetrom, spuštala iz susjedne BiH u Petrovo Selo zapadno od Grada, rekao je dubrovački vatrogasni zapovjednik Ante Grčić.
Dubrovnik je od nedjelje navečer pod požarnom opasnošću koja je oglašena sirenom, a prestanak opasnosti neće se oglašavati na isti način jer je procijenjeno da bi zvuk sirene mogao uznemiriti hotelske goste.
|
|
Mirno jutro bez vjetra šestotinjak je gasitelja, dragovoljaca i profesionalaca iskoristilo kako bi uz zračnu potporu triju kanadera i jednog air tractora saniralo rubove požara koji je u jednom trenutku zaprijetio istočnim dubrovačkim naseljima Zlatni potok i Sveti Jakov.
Vatrogasci su, ojačani i pripadnicima HV-a, Državne interventne postrojbe iz Splita, Šibenika i Zadra, uspjeli pod nadzor staviti i dio 15 kilometara duge vatrene linije od Župe dubrovačke do Rijeke dubrovačke.
U Općoj bolnici Dubrovnik u noći između nedjelje i ponedjeljka zabilježeno je 28 liječničkih intervencija, a među pacijentima se uz astmatičare našlo i nekoliko malodobnih civila volontera, lakše ozlijeđenih u gašenju požara koji je progutao dvije obiteljske kuće.
U borbi s vatrom ozlijeđeno je i 20-ak vatrogasaca, među kojima nešto teže Božo Miljković i Niko Hapan koji je zbog nagnječenja uslijed pada zadržan na kirurgiji.
|
|
Obuzdavanje vatrene stihije gasiteljima dodatno otežavaju i česte detonacije koje odjekuju iz plamena na požarištima u Dubrovniku i najbližoj mu okolici.
Ravnatelj Hrvatskog centra za razminiranje Oto Jungwirth ističe da je u Gradu Dubrovniku ukupan minski sumnjiv prostor površine 2,6 milijuna četvornih metara razminiran od 1998. do 2006. godine, dok je u Župi dubrovačkoj ostalo razminirati još 337.804 četvornih metara graničnog pojasa s BiH gdje je postavljeno deset ploča upozorenja o minskoj opasnosti. (sd)
Stanovnici Knežice, Rožata i Rijeke dubrovačke samo su vlastitom snalažljivošću, sječom raslinja oko svojih domova uspjeli spasiti svoje domove i imovinu, dok su vatrogasne snage u Komolcu bile usmjerene na čuvanje trafostanice, benzinske crpke i plinske stanice.
Protiv vatrene stihije borili su se u najgorim uvjetima. Nakon brojnih poziva vatrogascima, koji su ostali bez odgovoa jer su vatrogasci bili raspoređeni na drugim lokacijama, ostali su prepušteni sebi samima, u dimu, bez struje, kao i bez vode jer su i hidrofori prestali raditi.
Na žalost, borbu s požarom izgubili su Mario Gleđ i njegova supruga Marina, kojima je vatra progutala dom u koji su nedavno uselili. Ista ta kuća obnovljena je u ratu u kojem je i prvi put spaljena.
- Dobro je, živi smo. Ali, da smo imali samo kap vode, kuća bismo uspjeli spasiti - rekao je Mario Gleđ, iscrpljen dvadesetosatnom borbom s vatrom. Mario i njegova supruga Marina proveli su paklenu noć u Šumetu. U užasima vatrenih buktinja oko njihove kuće nisu mogli primijetiti iskru koja je uletjela i zapalila krov njihove kuće, a vatra se onda prenijela i na susjedni krov brata Renata. U očaju, vatru su gasili i mineralnom vodom, ali na kraju su samo bespomoćno gledali kako njihova imovina nestaje u plamenu. (L. Crnčević)
Spasili bismo kužu da smo imali vode
|