ZAGREB - Najsnažnija veza Zemunskog klana, čiji je navodno pripadnik i uhićenik iz Zadra, i hrvatske kriminalne scene pojavila se još u kolovozu 2004. Naime, tada je u poslovnim prostorijama Hrvoja Petrača pronađen izlist naslovljen "Postupanje po zahtjevu središnjeg ureda Interpola", prema kojem je srbijanski MUP imao saznanja da su pripadnici Zemunskog klana namjeravali počiniti atentat na Ivicu Račana dok je bio hrvatski premijer.
Račan je dobio i pojačano osiguranje, a taj je papir postao dio USKOK-ova spisa u 'slučaju Zagorec'. Atentat na Račana, prema saznanjima srbijanskog MUP-a dobivenih od njihova informatora, trebala je biti protuusluga hrvatskom kriminalnom miljeu za pomoć Zemuncima i Miloradu Ulemeku Legiji u organizaciji atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Naime, postojale su čvrste indicije da je automatska puška iz koje je ubijen Đinđić nabavljena u Hrvatskoj i prokrijumčarena u Srbiju. Spominjalo se da su Hrvoje Gašparinac i Ico Mateković legitimirani u Srbiji dva dana prije atentata na Đinđića. Ico Mateković je na suđenju konačno i priznao da se skrivao u Srbiji. No, izvjesnije je da su njega skrivali pripadnici suparničkog, tzv. Surčinskog klana, čijem je istaknutom članu Ljubiši Buhi-Čumetu lažne isprave pribavio navodno Hrvoje Petrač. Čume se jedno vrijeme skrivao u jednoj vili u Zagrebu.
Već dulje vrijeme postoji intenzivna suradnja hrvatskih i srbijanskih kriminalnih skupina. Posljednji od istaknutijih pripadnika srbijanske kriminalne scene Andrija Drašković, lociran je proljetos na opatijskom području, a ljetos na Hvaru. Na suđenju za Arkanovo ubojstvo on se spominje kao jedan od organizatora. Suradnja na kriminalnoj razini bila je, dakle, daleko ispred policijske i obavještajne suradnje, koja je uspostavljena tek krajem devedesetih.
D. Miljuš
Račan je dobio i pojačano osiguranje, a taj je papir postao dio USKOK-ova spisa u 'slučaju Zagorec'. Atentat na Račana, prema saznanjima srbijanskog MUP-a dobivenih od njihova informatora, trebala je biti protuusluga hrvatskom kriminalnom miljeu za pomoć Zemuncima i Miloradu Ulemeku Legiji u organizaciji atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Naime, postojale su čvrste indicije da je automatska puška iz koje je ubijen Đinđić nabavljena u Hrvatskoj i prokrijumčarena u Srbiju. Spominjalo se da su Hrvoje Gašparinac i Ico Mateković legitimirani u Srbiji dva dana prije atentata na Đinđića. Ico Mateković je na suđenju konačno i priznao da se skrivao u Srbiji. No, izvjesnije je da su njega skrivali pripadnici suparničkog, tzv. Surčinskog klana, čijem je istaknutom članu Ljubiši Buhi-Čumetu lažne isprave pribavio navodno Hrvoje Petrač. Čume se jedno vrijeme skrivao u jednoj vili u Zagrebu.
Već dulje vrijeme postoji intenzivna suradnja hrvatskih i srbijanskih kriminalnih skupina. Posljednji od istaknutijih pripadnika srbijanske kriminalne scene Andrija Drašković, lociran je proljetos na opatijskom području, a ljetos na Hvaru. Na suđenju za Arkanovo ubojstvo on se spominje kao jedan od organizatora. Suradnja na kriminalnoj razini bila je, dakle, daleko ispred policijske i obavještajne suradnje, koja je uspostavljena tek krajem devedesetih.
D. Miljuš