HVAR - Šesto ljeto zaredom koje provodim na Hvaru uglavnom fotografirajući poznate i slavne pamtit ću isključivo po jednoj osobi -
Kevinu Spaceyju. U samo tri sata s poznatim sam se glumcem uspio posvađati, fizički zakačiti, pomiriti, popiti piće, porazgovarati te sam uspio ostati bez dviju memorijskih kartica s njegovim fotografijama, i to tako da mi je jednu oduzeo silom, a drugu prijevarom.
Uspjeli smo u slučaj na kraju večeri upetljati i hvarske snage reda te se ipak rastati u prijateljskom ozračju uz obećanje da će mi kartice vratiti. Nisam ih dobio. Na kraju me majstor glume prevario i ostavio da ga s nadom u sretan kraj čekam pred hotelom Riva u dogovoreno vrijeme dok je on vjerojatno s dvojicom prijatelja iz prikrajka umirao od smijeha.
Pripreme za njegov dolazak iz Dubrovnika na Hvar počele su otprilike još tijekom vikenda. Veselio sam se u svojoj glavi relativno laganom poslu. Imali smo sve podatke, od okvirnog dolaska, preko mjesta gdje će jesti do rasporeda kretanja i još niza sitnih detalja kojima su nas opskrbili svi koji su sudjelovali u organizaciji njegova posjeta i boravka na Hvaru.
Čak smo uspjeli dogovoriti i snimanje na kojem bih ja “odglumio” službenog fotografa Sunčanog Hvara. Moja noćna mora počela je u najmanju ruku apsurdno, i to u grmu restorana Toto’s na Palmižani. Naime, doznali smo da će slavni glumac u utorak uvečer, kratko nakon dolaska u Hvar, s prijateljima ondje večerati specijalitete Ane Ugarković.
Društvo se udobno smjestilo za stol, a ja, u dogovoru s vlasnikom, u obližnji grm. Dok sam sa smiješkom na licu uživao u prvim fotografijama koje sam bio napravio, netko me srušio na pod. Nisam se ni snašao, a pred licem mi je bila dobro poznata faca iz kultnog filma “Privedite osumnjičene”. Kayser Soze osobno, i to u najljućem izdanju, tražio me da predam karticu.
Na lošem sam se engleskom pokušao opravdati jeftinom izlikom da sam samo turist, obožavatelj, no bez uspjeha, vjerojatno zbog profesionalne opreme koja ni najvećeg naivca ne bi uvjerila u priču o veselom fotoamateru koji slika omiljenoga glumca. U pomoć mi je priskočio i vlasnik pokušavši Spaceyja smekšati i zamoliti da vrati karticu. Bez uspjeha.
Razočaran, ali ne i slomljen u namjeri da napravim fotografije, vratio sam se u Hvar gdje je u Carpe Diemu za glumca, kako smo također prije bili doznali, bio rezerviran VIP odjeljak. Pojavio se Spacey i u dalje dobrom raspoloženju rasplesao se na jednoj od stolica kluba. Ponovno me ugledao s fotoaparatom u kojem je bila rezervna kartica. Izašao je s prijateljima i ovaj mi put prijateljski pristupio zatraživši me samo da pogleda slike kojima je, barem je tako rekao, taj put bio zadovoljan.
Počeli smo razgovarati i on mi se ispričao za prijašnji incident s karticom objasnivši kako ne voli da ga snimaju dok jede. Rekao mi je i kako je oduševljen Hrvatskom, odnosno ljepotama Dubrovnika i Hvara, i na moje me iznenađenje zamolio da njega i prijatelje nekamo odvedem na piće. Odmah sam odlučio da idemo u moj omiljeni kafić Teraca koji prijatelj Marko drži na terasi hvarskog kazališta.
Popeli smo se na terasu, a Spacey i prijatelji su nastavili sa zabavom popraćenom, prema mojem mišljenju, malo prečestim odlascima u WC. No, mislio sam, neka se ljudi zabavljaju. Prošlo je možda pola sata tijekom kojih sam napravio još nekoliko snimaka uz prešutno odobravanje glumca. Na odlasku me još jednom zamolio da pogleda fotografije koje sam napravio i ja sam mu naivno dao aparat u ruke.
On i prijatelji su razgledavali, a ja opušteno nastavio druženje s ostalim gostima. Glumac mi je vratio aparat, ponovno rekao da su fotografije dobre, pozdravio se i krenuo niza stepenice. Ja sam instinktivno odmah počeo pregledavati fotografije i, gle čuda, shvatio da u aparatu nema kartice.
Drugi sam se put osjećao kao budala, ali ovaj put s ogromnom količinom bijesa u sebi. Zatrčao sam se za “slavnim” društvom u namjeri da vratim ono što je moje i shvatio da jedino što mogu jest pozvati policiju. Srećom, jedan je policajac taman bio dolazio na terasu s molbom da se stiša glazba i naletio na mene i trojac. Nisam mogao doći sebi od šoka, a mislim ni policajac, čiji je engleski još lošiji od mojeg, kad su njih trojica počela “kukati” kako sam ih ja istukao.
Predstavnik reda i zakona ipak je malo više vjerovao meni dok sam tvrdio da sam okraden. No najveći mu je problem predstavljalo to kako od dviju priča, koje nemaju gotovo niti jedan zajednički detalj, napraviti zapisnik, pa nas je pokušao izmiriti i navesti da se sami dogovorimo.
Nakon kraćeg natezanja, pružili smo jedni drugima ruke i pred očima “zakona” se dogovorili da ćemo se sutradan točno u 11 sati naći pred hotelom Riva, gdje je Spacey odsjeo u najluksuznijem apartmanu, popiti piće i, što je najvažnije, da ću napokon dobiti svoje kartice. Nisam ni najmanje sumnjao u Spaceyjeve dobre namjere, a najmanje sam od svega mislio da ću više od pola sata stajati kao pokisla kokoš pred hotelom koji je poznati glumac bio napustio nekoliko sati prije.
Ipak, tješi me samo to što me prevario sam Kayser Soze. Ne trebam ni reći da od snimanja dogovorenog nekoliko dana prije nije bilo ništa.
Na veliku radost našeg fotoreportera Damjana Tadića glumac Kevin Spacey jučer predvečer ipak mu je odlučio vratiti oduzete memorijske kartice za fotoaparat. No, radost je potrajala samo nekoliko trenutaka jer je otkrio da su potpuno prazne. Tako je poznati glumac i na kraju cijele balade još jednom uspio “nasamariti” našeg fotoreportera. (M. L.)
Damjan Tadić
Uspjeli smo u slučaj na kraju večeri upetljati i hvarske snage reda te se ipak rastati u prijateljskom ozračju uz obećanje da će mi kartice vratiti. Nisam ih dobio. Na kraju me majstor glume prevario i ostavio da ga s nadom u sretan kraj čekam pred hotelom Riva u dogovoreno vrijeme dok je on vjerojatno s dvojicom prijatelja iz prikrajka umirao od smijeha.
Pripreme za njegov dolazak iz Dubrovnika na Hvar počele su otprilike još tijekom vikenda. Veselio sam se u svojoj glavi relativno laganom poslu. Imali smo sve podatke, od okvirnog dolaska, preko mjesta gdje će jesti do rasporeda kretanja i još niza sitnih detalja kojima su nas opskrbili svi koji su sudjelovali u organizaciji njegova posjeta i boravka na Hvaru.
Čak smo uspjeli dogovoriti i snimanje na kojem bih ja “odglumio” službenog fotografa Sunčanog Hvara. Moja noćna mora počela je u najmanju ruku apsurdno, i to u grmu restorana Toto’s na Palmižani. Naime, doznali smo da će slavni glumac u utorak uvečer, kratko nakon dolaska u Hvar, s prijateljima ondje večerati specijalitete Ane Ugarković.
Društvo se udobno smjestilo za stol, a ja, u dogovoru s vlasnikom, u obližnji grm. Dok sam sa smiješkom na licu uživao u prvim fotografijama koje sam bio napravio, netko me srušio na pod. Nisam se ni snašao, a pred licem mi je bila dobro poznata faca iz kultnog filma “Privedite osumnjičene”. Kayser Soze osobno, i to u najljućem izdanju, tražio me da predam karticu.
Na lošem sam se engleskom pokušao opravdati jeftinom izlikom da sam samo turist, obožavatelj, no bez uspjeha, vjerojatno zbog profesionalne opreme koja ni najvećeg naivca ne bi uvjerila u priču o veselom fotoamateru koji slika omiljenoga glumca. U pomoć mi je priskočio i vlasnik pokušavši Spaceyja smekšati i zamoliti da vrati karticu. Bez uspjeha.
Razočaran, ali ne i slomljen u namjeri da napravim fotografije, vratio sam se u Hvar gdje je u Carpe Diemu za glumca, kako smo također prije bili doznali, bio rezerviran VIP odjeljak. Pojavio se Spacey i u dalje dobrom raspoloženju rasplesao se na jednoj od stolica kluba. Ponovno me ugledao s fotoaparatom u kojem je bila rezervna kartica. Izašao je s prijateljima i ovaj mi put prijateljski pristupio zatraživši me samo da pogleda slike kojima je, barem je tako rekao, taj put bio zadovoljan.
Počeli smo razgovarati i on mi se ispričao za prijašnji incident s karticom objasnivši kako ne voli da ga snimaju dok jede. Rekao mi je i kako je oduševljen Hrvatskom, odnosno ljepotama Dubrovnika i Hvara, i na moje me iznenađenje zamolio da njega i prijatelje nekamo odvedem na piće. Odmah sam odlučio da idemo u moj omiljeni kafić Teraca koji prijatelj Marko drži na terasi hvarskog kazališta.
Popeli smo se na terasu, a Spacey i prijatelji su nastavili sa zabavom popraćenom, prema mojem mišljenju, malo prečestim odlascima u WC. No, mislio sam, neka se ljudi zabavljaju. Prošlo je možda pola sata tijekom kojih sam napravio još nekoliko snimaka uz prešutno odobravanje glumca. Na odlasku me još jednom zamolio da pogleda fotografije koje sam napravio i ja sam mu naivno dao aparat u ruke.
On i prijatelji su razgledavali, a ja opušteno nastavio druženje s ostalim gostima. Glumac mi je vratio aparat, ponovno rekao da su fotografije dobre, pozdravio se i krenuo niza stepenice. Ja sam instinktivno odmah počeo pregledavati fotografije i, gle čuda, shvatio da u aparatu nema kartice.
|
 |
|
Apa
rtman u kojem je na Hvaru odsjeo poznati glumac
|
|
Drugi sam se put osjećao kao budala, ali ovaj put s ogromnom količinom bijesa u sebi. Zatrčao sam se za “slavnim” društvom u namjeri da vratim ono što je moje i shvatio da jedino što mogu jest pozvati policiju. Srećom, jedan je policajac taman bio dolazio na terasu s molbom da se stiša glazba i naletio na mene i trojac. Nisam mogao doći sebi od šoka, a mislim ni policajac, čiji je engleski još lošiji od mojeg, kad su njih trojica počela “kukati” kako sam ih ja istukao.
Predstavnik reda i zakona ipak je malo više vjerovao meni dok sam tvrdio da sam okraden. No najveći mu je problem predstavljalo to kako od dviju priča, koje nemaju gotovo niti jedan zajednički detalj, napraviti zapisnik, pa nas je pokušao izmiriti i navesti da se sami dogovorimo.
Nakon kraćeg natezanja, pružili smo jedni drugima ruke i pred očima “zakona” se dogovorili da ćemo se sutradan točno u 11 sati naći pred hotelom Riva, gdje je Spacey odsjeo u najluksuznijem apartmanu, popiti piće i, što je najvažnije, da ću napokon dobiti svoje kartice. Nisam ni najmanje sumnjao u Spaceyjeve dobre namjere, a najmanje sam od svega mislio da ću više od pola sata stajati kao pokisla kokoš pred hotelom koji je poznati glumac bio napustio nekoliko sati prije.
Ipak, tješi me samo to što me prevario sam Kayser Soze. Ne trebam ni reći da od snimanja dogovorenog nekoliko dana prije nije bilo ništa.
Na veliku radost našeg fotoreportera Damjana Tadića glumac Kevin Spacey jučer predvečer ipak mu je odlučio vratiti oduzete memorijske kartice za fotoaparat. No, radost je potrajala samo nekoliko trenutaka jer je otkrio da su potpuno prazne. Tako je poznati glumac i na kraju cijele balade još jednom uspio “nasamariti” našeg fotoreportera. (M. L.)
|
Kevin Spacey ipak vratio memorijske kartice, ali prazne
|
Damjan Tadić