Potpuno lišen osjećaja bilo kakve socijalne osjetljivosti
Anto Đapić, saborski zastupnik, predsjednik HSP-a i predsjednik Gradskog vijeća Osijeka, proslavio je svoj 50. rođendan na “derneku” veličine raskošnijih slavonskih svatova. Oko stotinu i dvadeset uzvanika, uz obilje jela i pića te živu glazbu Zlatnih dukata proslavljalo je svečarov rođendan.
Taj petak, na dan kad su objavljeni podaci Centra za istraživanje tržišta kako Hrvati zbog pada životnog standarda troše dramatično manje novca za hranu i higijenske potrebe, Đapićevo veselo rođendansko društvo potrošilo je na iće i piće više od godišnjeg budžeta prosječne hrvatske obitelji.
Bivši gradonačelnik Osijeka, s obzirom na ono što je iskazano u njegovoj imovinskoj kartici, može si priuštiti obilne bankete. Đapićeva imovina stečena plaćom u politici (jer mu je u 50 godina života to bio jedini izvor prihoda) bila je procijenjena na pet milijuna kuna. Kad je počela bosti oči, smanjio je vrijednost prijavljenih nekretnina.
Đapić, naravno, može priređivati “derneke” i trošiti svoj novac kako mu milo - od provoda u Dubaiju i ljetnih jadranskih krstarenja, do pompoznih proslava rođendana za svojih prvih pola stoljeća.
No Đapić je političar, predsjednik jedne parlamentarne stranke (doduše s jednim jedinim zastupnikom, njim samim), koji bi trebao pokazati minimum socijalne osjetljivosti.
Dok su Đapićevi sugrađani te, kao i svake druge večeri, prekapali kontejnere i kante za smeće, stolovi su se na proslavi njegova rođendana savijali od obilja hrane, whiskyja i biranih buteljiranih vina. Na njima je ostalo toliko nepojedene janjetine i prasetine da bi pučka kuhinja bez problema mogla nahraniti svoje sve brojnije korisnike.
Iako nije precizno poznato koliki je bio ceh (hrana i noćenje je stajalo oko 30.000 kuna, a tamburaši su pjesmom počastili šefa HSP-a), pitanje je zašto je Đapić, uz tolike druge prostore u Osijeku, svoju okruglu životnu obljetnicu odlučio proslaviti u hotelu osječkog komunalnog poduzeća UNIKOM, tvrtke u većinskom vlasništvu Grada.
Đapić je predsjednik Gradskog vijeća Osijeka, ali i predsjednik Skupštine UNIKOM-a. To baca sumnju na odabir upravo tog hotela za njegovu privatnu proslavu i nikako ne može biti protumačeno željom da svoj novac ostavi tom velikom gradskom gubitašu. Đapić je i član saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa pa bi već i zbog toga morao promisliti gdje će priređivati rođendanske tulume.
Drago Hedl
Taj petak, na dan kad su objavljeni podaci Centra za istraživanje tržišta kako Hrvati zbog pada životnog standarda troše dramatično manje novca za hranu i higijenske potrebe, Đapićevo veselo rođendansko društvo potrošilo je na iće i piće više od godišnjeg budžeta prosječne hrvatske obitelji.
Bivši gradonačelnik Osijeka, s obzirom na ono što je iskazano u njegovoj imovinskoj kartici, može si priuštiti obilne bankete. Đapićeva imovina stečena plaćom u politici (jer mu je u 50 godina života to bio jedini izvor prihoda) bila je procijenjena na pet milijuna kuna. Kad je počela bosti oči, smanjio je vrijednost prijavljenih nekretnina.
Đapić, naravno, može priređivati “derneke” i trošiti svoj novac kako mu milo - od provoda u Dubaiju i ljetnih jadranskih krstarenja, do pompoznih proslava rođendana za svojih prvih pola stoljeća.
No Đapić je političar, predsjednik jedne parlamentarne stranke (doduše s jednim jedinim zastupnikom, njim samim), koji bi trebao pokazati minimum socijalne osjetljivosti.
Dok su Đapićevi sugrađani te, kao i svake druge večeri, prekapali kontejnere i kante za smeće, stolovi su se na proslavi njegova rođendana savijali od obilja hrane, whiskyja i biranih buteljiranih vina. Na njima je ostalo toliko nepojedene janjetine i prasetine da bi pučka kuhinja bez problema mogla nahraniti svoje sve brojnije korisnike.
Iako nije precizno poznato koliki je bio ceh (hrana i noćenje je stajalo oko 30.000 kuna, a tamburaši su pjesmom počastili šefa HSP-a), pitanje je zašto je Đapić, uz tolike druge prostore u Osijeku, svoju okruglu životnu obljetnicu odlučio proslaviti u hotelu osječkog komunalnog poduzeća UNIKOM, tvrtke u većinskom vlasništvu Grada.
Đapić je predsjednik Gradskog vijeća Osijeka, ali i predsjednik Skupštine UNIKOM-a. To baca sumnju na odabir upravo tog hotela za njegovu privatnu proslavu i nikako ne može biti protumačeno željom da svoj novac ostavi tom velikom gradskom gubitašu. Đapić je i član saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa pa bi već i zbog toga morao promisliti gdje će priređivati rođendanske tulume.
Drago Hedl