Don Anđelko i donna Nives

Premještaj bilo kojeg svećenika ne bi u svjetovnim medijima trebao biti senzacija. Ama zašto bi to uopće bila vijest? Don Anđelka Kaćunka stigla je prekomanda, kao u vojsci nekoga bojnika ili pukovnika, što se izravno tiče samo njegovih nadređenih i podređenih. Drugo bi bilo da mu je zabranilo da ispisuje blog ili da komunicira preko novina, jer bi tada javnost, ovako ili onako, bila izravno zainteresirana. I kao u svakoj protuprirodnoj situaciji, odmah su se pojavile spekulacije zašto je don Anđelka potjeralo u Liku. Po više televizija, novina i portala govoreno je i pisano da je kap koja je prelila čašu, točnije kalež ili putir, bilo Kaćunkovo sudjelovanje na promociji knjige Nives Celzijus.

Tu knjigu nisam čitao, ali nešto mi govori da nije riječ ni o kakvom heretičkom manifestu. Slutim, također, da se u toj knjizi ne slavi sotona, niti se poziva na abortus, pedofiliju i eutanaziju. I čini mi se da, možda, don Anđelko nije dobio premještaj zbog Nives Celzijus, nego se našim ljudima, mislim svjetovnjacima, širokom puku, to pokazalo zgodnom spekulacijom. Već nekoliko godina se svako malo dogodi da se neka žena javno proglasi starozavjetnom bludnicom, nakon čega je se kamenuje preko televizije i novina, ali i u našim dnevnim boravcima i kancelarijama, za nedjeljnim ručkom ili u vrijeme psihijatrijskih seansi. A Nives Celzijus se u našoj zajedničkoj moralnoj i emocionalnoj bijedi prešutno doživljava u starozavjetnim kategorijama. Zbog čega bi, zaboga, don Anđelka i smijenilo nego zato što joj je na promociji asistirao, umjesto da je pozove da se pokaje, da je ispovjedi ili, prema malo starijim običajima i zakonima, da započne kamenovanje. Tko zna jesu li oni koji su razloge za Kaćunkov premještaj našli u  jednoj literarnoj promociji do kraja i shvaćali što čine i što govore. Vjerojatno jesu.

Nives Drpić udana je žena, ima muža i djecu, te ako je suditi po rubrici spektakli&skandali, živi poprilično povučeno. Kao djevojčurak pokazivala se u svoj svojoj raskoši, što nakon srednjega vijeka nije vrijedno lomače, poslije je pomalo pričala o svome privatnom životu, ali ne više od Gordane Sabol ili Bernardice Juretić, i nije baš davala povoda da je se vrijeđa. A još manje da je se percipira kao onu zbog koje svećenici fasuju hitan premještaj. Za razliko od, recimo, pokojnoga popa Rafaja, ona, koliko se zna, prema vjerskim zakonima nije bludno sagriješila, ali za nju nema obzira ni poštovanja. Kada su mu devedeset minuta navijači protivničke ekipe vrijeđali ženu, Niveskin im je muž, inače nogometaš, pokazao golu stražnjicu. Između hrvatskih nogometnih navijača i javnosti, a pogotovu medija, trebala bi postojati razlika. Ako je nema, svi smo bludnice i svi kamenujemo.

Miljenko Jergović

Izdvajamo