LINIJA ŽIVOTA

HDZ-ov marš nigdje

Vlada treba podnijeti ostavku - izjavio je u Novom listu ustavno-pravni stručnjak Branko Smerdel. Razloge za odstup profesor nalazi u Vladinom, kako je rekao, licemjernom izbjegavanju da se izjasni o radničkom referendumu. “Vlada je izvršno tijelo i morala je preuzeti odgovornost i predložiti Saboru odluku o referendumu”, objašnjava Smerdel. Nema šanse da Jadranka Kosor posluša ovakav savjet. Premijerka se zubima i noktima drži za vlast i sve će učiniti da ostane na poziciji.

Ali, Smerdelov poziv svjedoči koliko je Vladino glavinjanje oko referenduma dramatično produbilo jaz između vlasti i javnosti. Ako već i obično suzdržani sveučilišni profesori danas javno artikuliraju takve zahtjeve, onda je jasno kako stvari stoje. Vlada bi morala otići ne samo zbog svog dvosmislenog stava o referendumu. Mora otići i zato jer nije sposobna provesti nužne promjene. Više nije pitanje želi li premijerka Kosor reforme ili ne. Recentni događaji u vezi s referendumom pokazuju da sadašnja Vlada nije kadra osigurati podršku za potrebne prilagodbe i rezove.

Postoji veliki nesklad između načelne većinske potpore reformama - ljudi su, pokazuju istraživanja, radi budućnosti vlastite djece, spremni na odricanja - i otpora svakom konkretnom pokušaju rezanja. Možda i zato jer Vladi premijerke Kosor više nitko ne vjeruje. Javnost nije uspjela uvjeriti da radi za opće dobro. Svaki njen potez, počevši od harača nadalje, široka publika doživljava kao pokušaj spašavanja dosadašnjeg nepravednog sustava.

Drugo, kaos koji je Vlada u vezi s referendumom proizvela pokazuje da u Banskim dvorima ne samo da ne znaju strateški misliti, nego im je sposobnost analize i političke anticipacije ravna nuli. Vlada je povukla toliko kontraproduktivnih poteza kao da namjerno radi u korist vlastite propasti. Ni premijerka ni njeni ministri nisu bili sposobni predvidjeti da će njihovo sprdanje sa sindikalnom inicijativom samo uvećati odaziv građana. Nisu bili kadri shvatiti ni to da će njihov obračun s referendumskim potpisima dodatno revoltirati javnost. Nisu sposobni procijeniti učinke vlastite politike. Ne znaju vidjeti ni planirati dva koraka unaprijed. Djeluju potpuno dezorijentirano, stalno se sudaraju sami sa sobom. HDZ-ov odlučni cik-cak marš nigdje. Manjak političke imaginacije nikad veći. Politika im se svodi na pokušaje kontroliranja štete koju su sami prouzročili.

Treće, način na koji je Vlada pokušala diskvalificirati sindikate i volju građana otvara ozbiljno pitanje o upotrebi sredstava vlasti. Prekomjerno granatiranje kojem su dvojica ministara izložili referendumske liste miriše na prekoračenje ovlasti, možda i zloupotrebe. Ministri Karamarko i Mlakar implicirali su da je sindikalna akcija velika prevara, a svi koji su je potpisali - sumnjivci. Minuciozno češljanje potpisa upućuje da se policija bavila i onim što nije njen posao. Članovi Vlade, u grčevitom naporu da dobrim dijelom isfabriciranim sumnjama kompromitiraju ne samo sindikate nego i građane, šalju poruku da je Vlada spremna na beskrupulozno izigravanje njihove demokratski izražene volje. Danas miniranjem referenduma, sutra na izborima?

Izdvajamo