Ako nije šovinist koji ne priznaje prava nacionalnih manjina, onda glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić uopće ne razumije što znači funkcija koju obnaša u HDZ-u, što proizlazi iz njegove kandidature za ministra u aktualnoj Vladi, i kakvu težinu i značenje imaju njegove javno izgovorene riječi.
Netko tko obnaša ovako visoku dužnost u jednoj od parlamentarnih stranaka koja je usto na vlasti, morao bi biti svjestan da porukom koju je uputio predsjedniku Srpskog narodnog vijeća Miloradu Pupovcu, a čija je suština, da ako Pupovac ima primjedbe na to kakva je Hrvatska, izvoli otići tamo gdje će mu biti bolje, širi netrpeljivost, i to ne samo prema Srbima, nego prema svim manjinama i skupinama koje se ne uklapaju u mentalni sklop vladajuće većine. Takva poruka poslana s Brkićeve pozicije znači izravno nalijevanje ulja na vatru.
Društvo je duboko podijeljeno, a javni prostor zagađen govorom u kojemu dominira isključivost, uvrede, netrpeljivost i prijetnje. Takva retorika koja u podlozi ima izvlačenje povijesnih tema i podjela, mogla se još donekle tolerirati u predizbornoj kampanji, no umjesto da se nakon izbora povuče i smiri, nastavlja se još većom žestinom, i to s glavnih pozicija moći. Nije prošlo puno vremena kako je potpredsjednik Sabora sudjelovao u uličnom maršu na kojem su se izvikivali ustaški pozdravi, a predsjednici Vijeća za elektroničke medije Mirjani Rakić darovala četnička kapa. Žena koja je dala veliki doprinos hrvatskom novinarstvu javno je izvrijeđana i ponižena, dovedena u situaciju da mora objašnjavati kako je Hrvatska njena domovina, a Zagreb njen grad i da ne namjerava nigdje otići. Nitko iz vlasti nije se tim povodom oglasio, niti osudio to što se dogodilo.
Kada je Pupovac predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović poslao pismo u kojem je tražio zaštitu jer mu se, kao i drugim pripadnicima srpske zajednice u Hrvatskoj, prijeti, i izložen je govoru mržnje, dobio je odgovor u kojemu ga predsjednica proziva radi doprinosa stanju nesnošljivosti i poručuje neka organizira tematski okrugli stol, a ona će se odazvati.
Jasno je da Pupovac ide strahovito na živce Brkiću, predsjednici države i još mnogima, i da radi stvari koje doživljavaju kao provokaciju. Nitko ih, međutim, ne sprečava da mu, ako su njegovu posjetu nepravomoćnim osuđenicima za ratni zločin doživjeli kao provokaciju, to otvoreno kažu. Ali mu nitko nema pravo reći da ide iz Hrvatske ako mu se tu ne sviđa, kao ni zbog osobnog stava prema Pupovcu negirati podatke o porastu nasilja nad Srbima. Osim ako vlast takav odnos prema manjinama ne priželjkuje.