Vijest o uhićenju Antuna Gudelja, ubojice osječkog šefa policije Josipa Reihl-Kira, u srijedu poslijepodne odjeknula je u cijeloj Hrvatskoj. Iako tada još neslužbena, s obzirom na to da je iz MUP-a službeno potvrđena tek danas ujutro, vijest je najviše uznemirila Jadranku Reihl-Kir, suprugu ubijenog načelnika i bivšu saborsku zastupnicu SDP-a koja pravdu iščekuje punih 15 godina.
Nakon neprospavane noći i bezbroj telefonskih poziva, koji su svakih nekoliko minuta prekidali i naš susret u njezinu domu u Đakovu, Kirova je udovica priznala da je iscrpljena, ali i spremna jer prava borba tek počinje.
ODLUKA O IZRUČENJU GUDELJA 4. LISTOPADA
Na pitanje kako se osjeća sada kada je sigurno da je Gudelj uhićen i da će izručenje čekati u ekstradicijskom pritvoru u Australiji, odgovorila je:
- U slučaj mog supruga uložila sam najbolje godine. Imali smo prekrasan brak i bili smo jako vezani, a onda je, u trenutku kada sam pomislila da sam jako sretna, jedan potpuni anonimus prekinuo moj život. Da se nisam toliko angažirala, Gudelj bi danas bio slobodan čovjek. Iako je sve to uvelike utjecalo na moje zdravstveno stanje, neću odustati do samog kraja jer u cijeloj toj priči nisam bitna ja. Bitna je pravda i naša kći koja nije imala jednostavno djetinjstvo jer je u posljednjih 15 godina proživljavala sve što i ja.
• Da bi se pred lice pravde izveo ubojica vašeg supruga, već 15 godina samostalno radite na prikupljanju dokaza. No, kako ste često i sami spominjali, sve do sada ništa nije urodilo plodom. Mislite li da je u pitanju sporost ili nešto drugo? Čak ste i u politiku ušli kako bi taj slučaj konačno dobio sudski epilog.
- U politiku sam ušla isključivo zbog ubojstva mog supruga jer sam vidjela da je to političko ubojstvo. Deset godina vladavine HDZ-a bilo je previše, nitko nije ništa poduzimao i svi smo htjeli promjene. SDP je, čak i na lokalnim izborima, u predizbornoj kampanji uvijek uzimao predmet mog supruga i mahao njime. Bila sam sigurna da će se, ako dođe do promjene vlasti, nešto preokrenuti. No, strašno sam se razočarala samim ulaskom u politiku. Lokalni su mi SDP-ovci blokirali teren, govorili da sam tu jer su trebali moje ime, da nisu vjerovali da ću ući u Sabor. Čak su tražili da me se izbaci iz stranke, ali ja sam imala podršku u centrali. Unatoč tome, tri sam puta davala ostavke jer to nisam mogla podnijeti. Ipak, već sam 2001. godine podnijela zahtjev za obradu ubojstava u Osijeku i radila sam na tome da se riješi i predmet mog supruga. Te četiri godine mog mandata bile su mi jako teške jer ja to nisam tako zamišljala. Deset godina živjela sam u izolaciji, prijatelji su me napustili i ostala sam posve sama jer su se ljudi prestali družiti sa mnom.
• Budući da je sada na vlasti ponovno HDZ, smatrate li da je Gudeljevo uhićenje rezultat zaokreta u politici HDZ-a ili vašeg truda?
- Da nije bilo moje ustavne tužbe, Gudelj bi bio slobodan. Također, da nisam ja kopala i bila dosadna, otvarala sva moguća vrata koja sam mogla, on bi bio slobodan i ne bi došlo do promjene australskog zakona koji je bio 'prepreka' sve ove godine.
• Svih ovih godina tvrdili ste da je Gudelj samo izvršitelj, a da je nalogodavac netko drugi. Konkretno, uvijek ste spominjali Branimira Glavaša.
- Nema dvojbe da je to političko ubojstvo. Gudelj je bio anonimna osoba i za njega nitko nije čuo. Onda se događa da bude ubijen šef policije, a sve se institucije stavljaju u zaštitu anonimca Gudelja. Što čovjek iz toga može zaključiti osim da je u pitanju politika? Gudelju se, na moje inzistiranje, prvo sudilo u odsutnosti. Potom je uhićen i omogućeno mu je ponovljeno suđenje i tada je na njega primijenjen Zakon o općem oprostu. Postoji svjedok koji je slušao razgovor Glavaša i Gudelja gdje mu Glavaš osigurava dolazak u Hrvatsku i primjenu tog zakona.
• Kako komentirate istragu koja se trenutačno vodi protiv Glavaša?
- To je smiješan proces. Meni je neshvatljivo da se uhićuju liječnici, vlasnik Kamen Ingrada, a čovjek koji je osumnjičen za ratni zločin je na slobodi. Toliko svjedoka ima koji tvrde da on vrši pritisak, a Glavaš svojim izjavama na najgrublji i najsiroviji način vrijeđa ljude. Ako to nije pritisak i ucjena, nemam što drugo reći.
• I u pogledu vašeg supruga uvijek ste izražavali sumnju u spregu pravosuđa i politike. Zašto?
- Bila su to dva montirana procesa. U prvom, kada se Gudelju sudilo u odsutnosti, kao odvjetnik mi je podmenut Dražen Matijević, Glavašev odvjetnik, koji se uopće nije pojavljivao na raspravama. Na kraju sam promijenila odvjetnika. Smatrala sam da se to treba riješiti jer su ubijene tri osobe, a jedna je ranjena. No, kada politika umiješa prste, više ništa nije logično. Matijević, sutkinja Ružica Šamota, županijski državni odvjetnik Miroslav Jukić sramota su za hrvatsko pravosuđe, a još je sramotnije da su i dalje u tom poslu. I svi su nagrađeni. Matijević je, za vladavine SDP-a, imenovan za člana DSV-a, Šamota je i dalje sutkinja, a Jukić je od županijskog državnog odvjetnika postao sudac Županijskog suda u Osijeku.
• Nikada niste govorili o tome kako ste doznali za suprugovo ubojstvo.
- Tjedan dana ranije, kada su počela previranja u Sloveniji, suprug je otišao u trgovinu i kupio deterdžent u kojem je bio mali radio - da mogu na poslu pratiti vijesti. Preko tog radija, primila sam i prvu vijest. Čula sam da je pucano na automobil, ali se još nije znalo je li preminuo ili je ranjen. Ja sam se nadala da je ranjen. Tri dana prije ubojstva Josip nije dolazio kući jer je zbog svoje sigurnosti ostajao u uredu, a nas je čuvala policija. Došao je u noći u nedjelju, dan prije ubojstva, promijenio odjeću, jeo i već su ga nazvali da mora ići skinuti barikade u Bijelo Brdo. Obećao je da će se vratiti čim to napravi, no nije se vratio. Vidjela sam da je strašno izmučen. Ja sam mu, jer je često izbivao, a bili smo jako vezani, sugerirala da napusti taj posao. Kada su ga tu nedjelju zvali, rekao mi je da mora ići u Bijelo Brdo i obećao da će se vratiti. No, noć je opet proveo u Osijeku. To jutro smo se čuli i ja sam ga pitala zna li da je 1. srpnja jer smo se dogovorili da je to datum od kojeg će se nešto promijeniti, ili promjena posla ili odlazak u Zagreb. On je odgovorio da zna, ali da mora obaviti još samo te pregovore u Tenji. To je bio naš zadnji razgovor.
• Sa suprugom ste često razgovarali i puno toga vam je rekao. No, niste o tome govorili u javnosti. Kako ste to podnoslili i želite li danas o svemu objaviti knjigu?
- Bili su to teški dani i mjeseci koje sam s njim proživljavala. Cijelo proljeće prije ubojstva, s obzirom na to da mi je umro otac, često smo bili na groblju. Josip mi je često govorio da će ga ubiti. To vam u takvim trenucima ne ulazi tamo gdje bi trebalo. No, to je, sada kada se prisjetim, kod nas bilo često prisutno. Rekli su mi da napišem knjigu i da odustanem od svega, no za knjigu treba kraj, a ovo još nije kraj.
GUDELJU SE NE SMIJE SUDITI U OSIJEKU
• Što ćete poduzeti kada se Gudelj pojavi pred sudom? Hoćete li, zbog sumnje u spregu, tražiti izuzeće Županijskog suda u Osijeku?
- Na osječkom sudu su Glavaševi ljudi, i to je činjenica. Da nije tako, i istraga protiv njega bi se provodila u Osijeku, a ne u Zagrebu. No, u ovom trenutku je prerano govoriti o svemu tome. Još nije ni izručen. Moj će odvjetnik poduzeti sve što treba, a ja ću biti prisutna svakoj raspravi. Ako nešto ne bude po zakonu, ili u dokazni postupak ne bude uvršteno nešto što sam ja uspjela doznati posljednjih godina, a što je bitno i moglo bi značiti ponovni montirani proces, javnost će biti obavještena. Osim toga, smatram da osječki sud nije zaslužio 'popravni ispit'. Ako to bude u Osijeku, za mene će to biti velika kazna.
Verica Tomić
Nakon neprospavane noći i bezbroj telefonskih poziva, koji su svakih nekoliko minuta prekidali i naš susret u njezinu domu u Đakovu, Kirova je udovica priznala da je iscrpljena, ali i spremna jer prava borba tek počinje.
ODLUKA O IZRUČENJU GUDELJA 4. LISTOPADA
Na pitanje kako se osjeća sada kada je sigurno da je Gudelj uhićen i da će izručenje čekati u ekstradicijskom pritvoru u Australiji, odgovorila je:
- U slučaj mog supruga uložila sam najbolje godine. Imali smo prekrasan brak i bili smo jako vezani, a onda je, u trenutku kada sam pomislila da sam jako sretna, jedan potpuni anonimus prekinuo moj život. Da se nisam toliko angažirala, Gudelj bi danas bio slobodan čovjek. Iako je sve to uvelike utjecalo na moje zdravstveno stanje, neću odustati do samog kraja jer u cijeloj toj priči nisam bitna ja. Bitna je pravda i naša kći koja nije imala jednostavno djetinjstvo jer je u posljednjih 15 godina proživljavala sve što i ja.
• Da bi se pred lice pravde izveo ubojica vašeg supruga, već 15 godina samostalno radite na prikupljanju dokaza. No, kako ste često i sami spominjali, sve do sada ništa nije urodilo plodom. Mislite li da je u pitanju sporost ili nešto drugo? Čak ste i u politiku ušli kako bi taj slučaj konačno dobio sudski epilog.
- U politiku sam ušla isključivo zbog ubojstva mog supruga jer sam vidjela da je to političko ubojstvo. Deset godina vladavine HDZ-a bilo je previše, nitko nije ništa poduzimao i svi smo htjeli promjene. SDP je, čak i na lokalnim izborima, u predizbornoj kampanji uvijek uzimao predmet mog supruga i mahao njime. Bila sam sigurna da će se, ako dođe do promjene vlasti, nešto preokrenuti. No, strašno sam se razočarala samim ulaskom u politiku. Lokalni su mi SDP-ovci blokirali teren, govorili da sam tu jer su trebali moje ime, da nisu vjerovali da ću ući u Sabor. Čak su tražili da me se izbaci iz stranke, ali ja sam imala podršku u centrali. Unatoč tome, tri sam puta davala ostavke jer to nisam mogla podnijeti. Ipak, već sam 2001. godine podnijela zahtjev za obradu ubojstava u Osijeku i radila sam na tome da se riješi i predmet mog supruga. Te četiri godine mog mandata bile su mi jako teške jer ja to nisam tako zamišljala. Deset godina živjela sam u izolaciji, prijatelji su me napustili i ostala sam posve sama jer su se ljudi prestali družiti sa mnom.
• Budući da je sada na vlasti ponovno HDZ, smatrate li da je Gudeljevo uhićenje rezultat zaokreta u politici HDZ-a ili vašeg truda?
- Da nije bilo moje ustavne tužbe, Gudelj bi bio slobodan. Također, da nisam ja kopala i bila dosadna, otvarala sva moguća vrata koja sam mogla, on bi bio slobodan i ne bi došlo do promjene australskog zakona koji je bio 'prepreka' sve ove godine.
• Svih ovih godina tvrdili ste da je Gudelj samo izvršitelj, a da je nalogodavac netko drugi. Konkretno, uvijek ste spominjali Branimira Glavaša.
- Nema dvojbe da je to političko ubojstvo. Gudelj je bio anonimna osoba i za njega nitko nije čuo. Onda se događa da bude ubijen šef policije, a sve se institucije stavljaju u zaštitu anonimca Gudelja. Što čovjek iz toga može zaključiti osim da je u pitanju politika? Gudelju se, na moje inzistiranje, prvo sudilo u odsutnosti. Potom je uhićen i omogućeno mu je ponovljeno suđenje i tada je na njega primijenjen Zakon o općem oprostu. Postoji svjedok koji je slušao razgovor Glavaša i Gudelja gdje mu Glavaš osigurava dolazak u Hrvatsku i primjenu tog zakona.
• Kako komentirate istragu koja se trenutačno vodi protiv Glavaša?
- To je smiješan proces. Meni je neshvatljivo da se uhićuju liječnici, vlasnik Kamen Ingrada, a čovjek koji je osumnjičen za ratni zločin je na slobodi. Toliko svjedoka ima koji tvrde da on vrši pritisak, a Glavaš svojim izjavama na najgrublji i najsiroviji način vrijeđa ljude. Ako to nije pritisak i ucjena, nemam što drugo reći.
• I u pogledu vašeg supruga uvijek ste izražavali sumnju u spregu pravosuđa i politike. Zašto?
- Bila su to dva montirana procesa. U prvom, kada se Gudelju sudilo u odsutnosti, kao odvjetnik mi je podmenut Dražen Matijević, Glavašev odvjetnik, koji se uopće nije pojavljivao na raspravama. Na kraju sam promijenila odvjetnika. Smatrala sam da se to treba riješiti jer su ubijene tri osobe, a jedna je ranjena. No, kada politika umiješa prste, više ništa nije logično. Matijević, sutkinja Ružica Šamota, županijski državni odvjetnik Miroslav Jukić sramota su za hrvatsko pravosuđe, a još je sramotnije da su i dalje u tom poslu. I svi su nagrađeni. Matijević je, za vladavine SDP-a, imenovan za člana DSV-a, Šamota je i dalje sutkinja, a Jukić je od županijskog državnog odvjetnika postao sudac Županijskog suda u Osijeku.
• Nikada niste govorili o tome kako ste doznali za suprugovo ubojstvo.
- Tjedan dana ranije, kada su počela previranja u Sloveniji, suprug je otišao u trgovinu i kupio deterdžent u kojem je bio mali radio - da mogu na poslu pratiti vijesti. Preko tog radija, primila sam i prvu vijest. Čula sam da je pucano na automobil, ali se još nije znalo je li preminuo ili je ranjen. Ja sam se nadala da je ranjen. Tri dana prije ubojstva Josip nije dolazio kući jer je zbog svoje sigurnosti ostajao u uredu, a nas je čuvala policija. Došao je u noći u nedjelju, dan prije ubojstva, promijenio odjeću, jeo i već su ga nazvali da mora ići skinuti barikade u Bijelo Brdo. Obećao je da će se vratiti čim to napravi, no nije se vratio. Vidjela sam da je strašno izmučen. Ja sam mu, jer je često izbivao, a bili smo jako vezani, sugerirala da napusti taj posao. Kada su ga tu nedjelju zvali, rekao mi je da mora ići u Bijelo Brdo i obećao da će se vratiti. No, noć je opet proveo u Osijeku. To jutro smo se čuli i ja sam ga pitala zna li da je 1. srpnja jer smo se dogovorili da je to datum od kojeg će se nešto promijeniti, ili promjena posla ili odlazak u Zagreb. On je odgovorio da zna, ali da mora obaviti još samo te pregovore u Tenji. To je bio naš zadnji razgovor.
• Sa suprugom ste često razgovarali i puno toga vam je rekao. No, niste o tome govorili u javnosti. Kako ste to podnoslili i želite li danas o svemu objaviti knjigu?
- Bili su to teški dani i mjeseci koje sam s njim proživljavala. Cijelo proljeće prije ubojstva, s obzirom na to da mi je umro otac, često smo bili na groblju. Josip mi je često govorio da će ga ubiti. To vam u takvim trenucima ne ulazi tamo gdje bi trebalo. No, to je, sada kada se prisjetim, kod nas bilo često prisutno. Rekli su mi da napišem knjigu i da odustanem od svega, no za knjigu treba kraj, a ovo još nije kraj.
GUDELJU SE NE SMIJE SUDITI U OSIJEKU
• Što ćete poduzeti kada se Gudelj pojavi pred sudom? Hoćete li, zbog sumnje u spregu, tražiti izuzeće Županijskog suda u Osijeku?
- Na osječkom sudu su Glavaševi ljudi, i to je činjenica. Da nije tako, i istraga protiv njega bi se provodila u Osijeku, a ne u Zagrebu. No, u ovom trenutku je prerano govoriti o svemu tome. Još nije ni izručen. Moj će odvjetnik poduzeti sve što treba, a ja ću biti prisutna svakoj raspravi. Ako nešto ne bude po zakonu, ili u dokazni postupak ne bude uvršteno nešto što sam ja uspjela doznati posljednjih godina, a što je bitno i moglo bi značiti ponovni montirani proces, javnost će biti obavještena. Osim toga, smatram da osječki sud nije zaslužio 'popravni ispit'. Ako to bude u Osijeku, za mene će to biti velika kazna.
|
|
Verica Tomić