Japanski restoran u nekad kultnom zagrebačkom plesnjaku

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 17.12.2008. u 07:37

Na zadnjem katu najpoznatijeg zagrebačkog nebodera, onog u Ilici 1, ovih se dana otvara luksuzni japanski restoran Sora s panoramskim pogledom na središte grada. Otvorenje nebodera koji je u potpunosti obnovljen, pa tako i restorana, čekalo se dugo zbog izdavanja uporabne dozvole. Mnoge je zanimalo što će to biti na zadnjem katu nebodera, na mjestu koje je nekoć bilo vidikovac, čak se šuškalo da će gore biti privatni klub. Pokazalo se, eto, da to nije istina. Atraktivni restoran otvorio je ekonomist Stipe Marić, kojemu je ovo prvi ugostiteljski pothvat. Marić je u javnosti poznat i po svojoj supruzi, bivšoj vrhunskoj tenisačici Ivi Majoli, koja mu je pomogla u realizaciji projekta.

Neboder u Ilici 1 vlasništvo je obitelji Frankopan, koja je oronulu zgradu 2001. godine kupila od Ferimporta. Potom su niz godina čekali dozvole za uređenje, a na samom kraju i uporabnu dozvolu. Danas je neboder poslovna zgrada, u kojem svoje urede uglavnom imaju odvjetnici, a samo je na zadnjem katu prostor za ugostiteljstvo. Prva ideja vlasnika nebodera bila je da prostor na vrhu ne bude dostupan javnosti, ali su pod pritiskom gradonačelnika Milana Bandića naknadno promijenili ideju.

Vrhunski projekt

Panoramskim liftom okrenutim u smjeru Ilice i Cvjetnog trga stiže se na 16. kat, gdje se smjestio restoran Sora, što na japanskom znači nebo. Simbolično. Ulazimo u donekle minimalistički uređen prostor koji, iako nije ispunjen mnogim detaljima, odiše toplinom. Prostorom dominiraju veliki klizni prozori, staklene stjene kroz koje Zagreb izgleda kao grad od kockica, a kuće kao šareni kolači.

- Ugovor o otvaranju restorana potpisali smo 2006. godine. Na sve me nagovorio moj prijatelj Nikola Frankopan, jedan od članova velike obitelji Frankopan, jer ugostiteljstvo nije bio moj primarni posao. Ipak, potrudio sam se i napravio vrhunski projekt - kaže Stipe Marić.

Originalno, neboder na Trgu bana Jelačića 1958. projektirali su Slobodan Jovičić, Josip Hitil i Ivan Žuljević, a koristile su ga tvrtke Rade Končar i Željpoh. Neboder se smatrao pravim građevinskim čudom u bivšoj Jugoslaviji jer je bio prvi s aluminijskim pročeljem. Međutim, bio je prilično oronuo te su novi investitori poduzeli temeljitu rekonstukciju prema projektu arhitekta tvrtke Proarh. Tako je prostor u kojem je nekoć bio diskoklub, pri samom vrhu, danas uredski prostor, a bivši vidikovac je novi restoran koji pruža spektakularan pogled.

Dakle, restoran Sora ekskluzivni je japanski restoran koji se, između ostalog, diči i originalnim japanskim kuharom kojeg su tražili godinu dana.

- Najteži dio priče oko restorana bio je pronalazak kuhara. Kad sam krenuo u ovaj posao, nazvao sam japansko veleposlanstvo da mi daju preporuke i slično. Međutim, oni su me upozorili da u čitavoj Europi ima samo nekoliko pravih japanskih kuhara iz samog Japana i da su oni iznimno skupi - priča Marić.

Naime, mnogi kuhari japanske hrane nisu iz te zemlje, nego su uglavnom nekih drugih bliskih nacionalnosti. Marić je krenuo u potragu u Njemačku jer u Düsseldorfu postoji velika kolonija Japanaca te je taj grad njihov centar u Europi.

- Potraga je trajala godinu dana. Našao sam dva vrhunska japanska restorana, gdje sam na usavršavanje poslao dva naša kuhara s iskustvom u orijentalnoj kuhinji. Šest mjeseci su bili na školovanju. Počeli su od samog početka. Na primjer, prvih mjesec dana su samo učili filetirati ribu japanskom tehnikom. Na kraju sam uspio i nagovoriti jednog od kuhara iz tih restorana da dođe vidjeti Zagreb. Grad mu se svidio i uspio sam ga regrutirati da dode raditi za nas - kaže Stipe Marić. Kuhar Huu i drugi njegovi suradnici bit će odjeveni u tradicionalne samurajske unifrome.

15 metara šanka


Mnoge namirnice za restoran nabavljaju izvan Hrvatske, ali će većina ribe od 20 vrsta na meniju biti domaća, od ribara iz Kalija. U Sori će se moći pojesti i Black Cod, crni bakalar. Bit će to koji povremeni specijalitet restorana, onda kada ga uspiju nabaviti jer ga na tržištu nema mnogo. Kao noviteti u zagrebačkoj gastronomskoj ponudi su i Usuzukuri tai, carpaccio od orade na poseban japanski način, te Kombu musi, odresci ribe kuhane na pari u kombu algi. A kako se pripremaju neka jela vidjet će se kroz šank od punog drveta koji je dugačak 15 metra i podijeljen na tri nerazdvojna dijela.

Uz prvi dio šanka nalaze se stolci i tu će se također moći jesti, potom slijedi ostakljeni dio s vidljivim dijelom kuhinje, dok je treći dio šanka sushi bar. Gosti će moći uživati u promatranju pripreme, primjerice, tuna tataki, ribe koja se samo malo baci na vatru, ili orade rezane posebnom tehnikom pa je tanka poput lista papira. Sve će se posluživati na tanjurima od norveškog porculana.

Restoran će imati cijene u rangu vrhunskih gradskih restorana - dakle skupo, ali ne i najskuplje.

- Iskreno, mislim da smo, s obzirom na ono što nudimo, po pitanju cijene vrlo povoljni. Cijene bi trebale biti i veće s obzirom na kvalitetu koju smo osigurali, ali u tom smislu Zagreb nije New York i cijene imaju svoju granicu - kaže Stipe Marić.

Marić je prostor je uglavnom sam uredio. Dosta namještaja, poput smeđih stolova i šanka od drveta, napravio je jedan stolar prema njegovim idejama.

Pri samom kraju radova pomogao mu je i prijatelj, arhitekt Ante Vrban

- Iskreno, nisam se baš usrećio s prvim izborom arhitekta i suradnja je brzo pukla, tako da sam ustvari gotovo cijeli restoran sam uredio. Stolice su od dizajnera iz Danske, fotelje su iz Nizozemske, a tapete iz Njemačke, uglavnom zato što kod nas nismo mnogo toga mogli naći - objašnjava Marić, dok se ispod nas kroz prozor crvene zaštitni kišobrani s Dolca. - Prijatelj Ante Vrban mi je uskočio pomoći s nekim tehničkim detaljima i fantastičnom idejom da postavimo velike lepeze na terasu - dodaje Marić.

Desetak velikih lepeza postavljeno je na zaštitne rešetke koje su postavljene oko cijelog restorana, kao zaštita od pada.

- Postavili smo ih iz više razloga, da ublažimo svojevrstan zatvorski look sa zaštitnim rešetkama, zatim kao zaštitu od sunca i za diskretan orijentalni štih - dodaje Marić.

Parking nije problem

Na podu restorana su parketi od dimljenog hrasta, šank je obložen zlatnom keramikom, a tapete su smeđe srebrne boje. Strop je taman, kao i većina namještaja kako bi se prvenstveno isticao pogled na Zagreb. U sredini je i bonsai stablo. Sve zajedno izgleda doista odlično, no nameće se pitanje hoće li nedostatak parkinga za goste biti problem?

- Gledajte, mi smo svi u Zagrebu vrlo komotni ljudi i htjeli bismo se uvijek parkirati ispred mjesta gdje dolazimo. To bilo gdje drugdje u svijetu odavno nije moguće. Mislim da su ljudi počeli shvaćati da se u samome centru grada više ne može parkirati bilo gdje. Ne zaboravite, na stotinjak metara oko Trga ima nekoliko garaža u kojima uvijek ima mjesta. Što se tiče restorana, vjerujem da će vrhunska ponuda biti dovoljna da privuče ljude. Osim toga, stanari Nebodera su vrhunske hrvatske tvrtke kojima to, očito, nije problem, kao niti njihovim klijentima i partnerima. Zato se ne bojim problema s parkiranjem - objašnjava Stipe Marić.

Javnost je uvijek zainteresirana i za suprugu Stipe Marića, Ivu Majoli, čije će ime zasigurno pomoći popularnosti restorana. Za kraj pitamo koliko je ona pomogla u ovom projektu.

- Iva mi je podrška u svemu, ponajprije mi je važno njezino razumijevanje mojeg angažmana oko restorana, koji mi je oduzeo mnogo vremena. Također, pomogla mi je savjetima u uređenju prostora, a sada tek počinje pravi posao - zaključuje Stipe Marić.


Korana Sutlić i Marija Lokas

Izdvajamo