ZAGREB - U najboljoj tradiciji legendarnog Teatra u gostima, Teatar Rugantino predstavio je publici novu premijeru - malu, pokretnu, jednostavnu predstavu koja se može svidjeti i najširoj publici a da pritom nije plitka niti podilazi lošem ukusu.
Prvi ‘adut’ predstave je dobro odabran tekst - ‘Bog masakra’ popularne francuske spisateljice Yasmine Reza. Riječ je o novom tekstu, napisanom 2006. godine, pa je osobita radost vidjeti ga na domaćoj pozornici do koje svjetske uspješnice relativno rijetko stižu. Upravo zato činjenica da je isti tekst prije par mjeseci postavljen u Splitu doima se kao šala nekog ironičnog boga.
Yasmina Reza piše lepršavo i duhovito, držeći se klasične komediografske forme i ne oklijevajući kad treba ismijati način kako živi bogata i samozadovoljna srednja klasa. U ‘Bogu masakra’ dva roditeljska para nalaze se da bi civilizirano raspravili sukob između njihovih dječaka koji je završio s dva izbijena zuba. Ali, sloj uljuđenosti je tanušan, razumijevanje i tolerancija ubrzo ustupaju mjesto najtrajnijem od svih bogova, kako to jedan od očeva kaže, bogu masakra.
Dovoljna i čašica alkohola
Komični potencijal izravno proizlazi iz razotkrivanja, jer nitko tu nije onakav kakvim bi se htio predstaviti. Ljubiteljica umjetnosti i zastupnica obespravljenih fizički napada muža, zainteresirani otac zapravo brine samo za karijeru... Duhovit i ironičan dijalog razotkriva ružna podmetanja u brakovima, ali i u odnosima među ljudima općenito, glasno tvrdeći da ma kako nam dnevna soba bila ukusno dotjerana i nokti manikirani, tek mali incident i čašica alkohola dovoljni su da se tulipani pretvore u oružje a nokti u pandže.
Glumačko nadopunjavanje
Drugi razlog uspješnosti predstave je vrlo solidan glumački posao. Redateljica Franka Perković se koncentrirala na rad s glumcima, izostavljajući vidljiva režijska rješenja. Jedan roditeljski par igraju Gordana Gadžić i Ivica Vidović (‘mama i tata’ Teatra Rugantino), a drugi Urša Raukar i Boris Svrtan. Žene su ekstrovertiranije, sklone ispadima bijesa i pobune (čak na mjestima i pretjerano), muškarci su suzdržaniji. No, svo četvero dobro se nadopunjavaju na sceni - dok je ma- jka Gordane Gadžić blago erotizirana i elegantno sigurna u sebe, majka Urše Raukar zatvorena je i pristojna, a otac kojeg Vidović igra s lakoćom nonšalantnosti prema svemu prava je suprotnost Svrtanu koncentriranom samo na jedno - hladnu osobnu ambiciju.
Iva Gruić
Prvi ‘adut’ predstave je dobro odabran tekst - ‘Bog masakra’ popularne francuske spisateljice Yasmine Reza. Riječ je o novom tekstu, napisanom 2006. godine, pa je osobita radost vidjeti ga na domaćoj pozornici do koje svjetske uspješnice relativno rijetko stižu. Upravo zato činjenica da je isti tekst prije par mjeseci postavljen u Splitu doima se kao šala nekog ironičnog boga.
Yasmina Reza piše lepršavo i duhovito, držeći se klasične komediografske forme i ne oklijevajući kad treba ismijati način kako živi bogata i samozadovoljna srednja klasa. U ‘Bogu masakra’ dva roditeljska para nalaze se da bi civilizirano raspravili sukob između njihovih dječaka koji je završio s dva izbijena zuba. Ali, sloj uljuđenosti je tanušan, razumijevanje i tolerancija ubrzo ustupaju mjesto najtrajnijem od svih bogova, kako to jedan od očeva kaže, bogu masakra.
Dovoljna i čašica alkohola
Komični potencijal izravno proizlazi iz razotkrivanja, jer nitko tu nije onakav kakvim bi se htio predstaviti. Ljubiteljica umjetnosti i zastupnica obespravljenih fizički napada muža, zainteresirani otac zapravo brine samo za karijeru... Duhovit i ironičan dijalog razotkriva ružna podmetanja u brakovima, ali i u odnosima među ljudima općenito, glasno tvrdeći da ma kako nam dnevna soba bila ukusno dotjerana i nokti manikirani, tek mali incident i čašica alkohola dovoljni su da se tulipani pretvore u oružje a nokti u pandže.
Glumačko nadopunjavanje
Drugi razlog uspješnosti predstave je vrlo solidan glumački posao. Redateljica Franka Perković se koncentrirala na rad s glumcima, izostavljajući vidljiva režijska rješenja. Jedan roditeljski par igraju Gordana Gadžić i Ivica Vidović (‘mama i tata’ Teatra Rugantino), a drugi Urša Raukar i Boris Svrtan. Žene su ekstrovertiranije, sklone ispadima bijesa i pobune (čak na mjestima i pretjerano), muškarci su suzdržaniji. No, svo četvero dobro se nadopunjavaju na sceni - dok je ma- jka Gordane Gadžić blago erotizirana i elegantno sigurna u sebe, majka Urše Raukar zatvorena je i pristojna, a otac kojeg Vidović igra s lakoćom nonšalantnosti prema svemu prava je suprotnost Svrtanu koncentriranom samo na jedno - hladnu osobnu ambiciju.
Iva Gruić