Dobar dan, trebala bih se hitno naručiti na ultrazvuk dojke, imam nekakvu izraslinu - prvi je poziv upućen KBC-u Split, Odjelu RTG-a na Firulama.
- Žao mi je - kaže ljubazna sestra - za ovu godinu nemamo više termina, ali ako požurite, na Križinama još imaju slobodnih mjesta za veljaču sljedeće godine!
Veljača sljedeće godine, zvonilo nam je u ušima. Do sljedeće godine pacijentica s karcinomom vjerojatno bi umrla, galopirajući rak izjeo bi njezine grudi, pluća, jetru, što li već ta opaka nakupina podivljalih stanica jede... Veljača sljedeće godine!
Nakon neuspješnog pokušaja da si osiguramo mjesto na beznadnoj listi čekanja za ultrazvuk, pokušavamo se, glumeći neizdrživu kostobolju i osnaženi hitnom preporukom doktorice opće prakse, zapisati za magnetsku rezonancu. Na naše uporne vapaje sestra odgovara: - Upišite se na listu čekanja što prije jer je prvi termin koji možete dobiti veljača 2009. godine.
Obeshrabreni samom pomisli što bi se dogodilo da smo doista bolesni, ipak ne odustajemo. Pokušavamo dogovoriti pregled štitnjače.
- Imam strašne smetnje. Neke čvoriće. Gubim težinu iz dana u dan. Sa štitnjačom nešto nije kako valja, liječnik me uputio na pregled - drhtavim glasom pokušavamo osigurati trnovit put do specijalista.
Mi smo tek brojke na dugim listama čekanja od kojih će neke i otpasti
- Prvo se morate prijaviti u ambulantu, zatim izvaditi krv i ako vam je balans hormona relativno dobar, specijalista ćete vidjeti sljedeće godine jer tijekom ove stvarno više nema mjesta uvjeravao nas je nervozni glas sestre s odjela. Na naše uporno inzistiranje nastavlja: - Ako vam krvne pretrage pokažu da nešto nije u redu, hitnost se određuje po disbalansu! S lošim nalazima može vas primiti odmah, ali ako su srednje loši, za dva mjeseca. Nije sve izgubljeno, pomislimo, što lošiji nalaz, to je veća šansa da nas pregledaju.
Sljedeći korak je fizikalna terapija.
- Samo me vježbe mogu spasiti - zavapila je reporterka tražeći pomoć na Firulama, ali na tome mjestu, nažalost, “vanjske” pacijente više ne primaju jer počinje obnova prostora. Primiti mogu, poručuju nam, eventualno bolesnike koji su operirani ili nedavno doživjeli prometnu nesreću.
- Na odjelu na Križinama još ima mjesta u prosincu ove godine - kaže nam sestra, otvarajući jednu od rijetkih mogućnosti bržeg uspona na listi čekanja, i to pitanjem: - A jeste li možda doživjeli prometnu? - Nažalost nismo - odgovaramo, ostavljajući sestru zbunjenu našim odgovorom.
Nakon toga već “osjećamo” novi simptom - vrtoglavicu, sve se okreće. Hitno trebamo neurologa. I začudo, pregled je uspješno zakazan krajem srpnja, uz samo jedan mali problem - snimku vratne kralježnice, koju specijalist treba, možemo dobiti tek mjesec dana kasnije, krajem kolovoza.
Čujemo li dobro, preispitujemo se, tražeći zatim provjeru sluha kod otorinolaringologa gdje nas pregled već gotovo “čeka” za mjesec i pol. Umorni od neuspjeha i pomisli kako bi čovjek od očajničkog traganja za liječnikom u slučaju bolesti mogao dobiti i čir na želucu, preventivno zatražimo - gastroskopiju. Ovaj put s malo više sreće na red stižemo za 30-ak dana.
Slične informacije o mogućim terminima pregleda dobili smo i na drugim odjelima. No, ovisno o tome otkazuje li vam srce ili koljeno, čekati se mora. Možda je najbolnije to što ni za djecu ne ide lakše. Na pitanje obojeno dubokim majčinskim strahom koliko treba čekati na pregled kod dječjeg kardiologa, slijedio je nejasan odgovor: - Zapišite se. Čeka se jako dugo. Možda samo nismo imali sreće, pomislimo, no tek što smo se zaputili dalje, susrećemo gunđanje bolesnih ljudi u dugim redovima koji dijele slična iskustva.
- Imala sam moždani udar i operirala tumor na dojci. Moram na kontrolu svakih šest mjeseci, ali je nemoguće da prikupim sve potrebne nalaze. Negdje uspijem za mjesec dana, negdje tek za godinu. Kad stignem do specijalista, strepim od straha da opet nije nešto izraslo - priča nam I. Šunjić.
- Pa ljudi ne dolaze u bolnicu radi gušta, nego iz ljute potrebe - ogorčen je njezin suprug Miljenko.
- Čekanje ubija, ali kad nemaš izbora, što ti preostaje - povjeravaju nam se i drugi pacijenti, nižući negodovanje olakšani što ih barem netko u bolničkim hodnicima uopće sluša. - Napišite - poručuju nam - ako nemaš vezu i novac, zaboravi na zdravlje. O reformi zdravstva, pravu na zdravstvenu zaštitu i obećanoj najvišoj razini usluge svi pričaju, a mi smo tek brojke na dugačkim listama čekanja od kojih će neki, dok dočekaju, i otpasti. Eto, to napišite...
Iako smo očekivali da ravnatelj splitskoga KBC-a, Dujomir Marasović, neće znati ili htjeti otkriti predugačke liste čekanja, iznenadio nas je informacijama koje se podudaraju s onima prikupljenim u samoj bolnici.
Upoznat s najdužim čekanjem za UZV preglede, za koje, kako kaže, uopće više nema mjesta u ovoj godini, Marasović najavljuje svojevrsni “udar” na tu vrstu pregleda. Premda smatra da pacijenti nepotrebno deset puta godišnje odlaze na ultrazvuk, zbog čega bi se trebao ograničiti broj takvih pregleda, velike liste čekanja ublažit će angažiranjem pet novih liječnika koji će honorarno obavljati tu vrstu usluge. Prema njegovim riječima, na gotovo sve specijalističke preglede čeka se oko mjesec dana, na fizikalnu terapiju oko šest mjeseci, ali svi pacijenti čiji je život iz bilo kojih razloga ugrožen, pomoć liječnika dobivaju odmah.
Marina Rajčić;Milena Budimir/EPEHA
- Žao mi je - kaže ljubazna sestra - za ovu godinu nemamo više termina, ali ako požurite, na Križinama još imaju slobodnih mjesta za veljaču sljedeće godine!
Veljača sljedeće godine, zvonilo nam je u ušima. Do sljedeće godine pacijentica s karcinomom vjerojatno bi umrla, galopirajući rak izjeo bi njezine grudi, pluća, jetru, što li već ta opaka nakupina podivljalih stanica jede... Veljača sljedeće godine!
Nakon neuspješnog pokušaja da si osiguramo mjesto na beznadnoj listi čekanja za ultrazvuk, pokušavamo se, glumeći neizdrživu kostobolju i osnaženi hitnom preporukom doktorice opće prakse, zapisati za magnetsku rezonancu. Na naše uporne vapaje sestra odgovara: - Upišite se na listu čekanja što prije jer je prvi termin koji možete dobiti veljača 2009. godine.
Obeshrabreni samom pomisli što bi se dogodilo da smo doista bolesni, ipak ne odustajemo. Pokušavamo dogovoriti pregled štitnjače.
- Imam strašne smetnje. Neke čvoriće. Gubim težinu iz dana u dan. Sa štitnjačom nešto nije kako valja, liječnik me uputio na pregled - drhtavim glasom pokušavamo osigurati trnovit put do specijalista.
Mi smo tek brojke na dugim listama čekanja od kojih će neke i otpasti
| Ogo
rčeni pacijenti:
|
Sljedeći korak je fizikalna terapija.
- Samo me vježbe mogu spasiti - zavapila je reporterka tražeći pomoć na Firulama, ali na tome mjestu, nažalost, “vanjske” pacijente više ne primaju jer počinje obnova prostora. Primiti mogu, poručuju nam, eventualno bolesnike koji su operirani ili nedavno doživjeli prometnu nesreću.
- Na odjelu na Križinama još ima mjesta u prosincu ove godine - kaže nam sestra, otvarajući jednu od rijetkih mogućnosti bržeg uspona na listi čekanja, i to pitanjem: - A jeste li možda doživjeli prometnu? - Nažalost nismo - odgovaramo, ostavljajući sestru zbunjenu našim odgovorom.
Nakon toga već “osjećamo” novi simptom - vrtoglavicu, sve se okreće. Hitno trebamo neurologa. I začudo, pregled je uspješno zakazan krajem srpnja, uz samo jedan mali problem - snimku vratne kralježnice, koju specijalist treba, možemo dobiti tek mjesec dana kasnije, krajem kolovoza.
Čujemo li dobro, preispitujemo se, tražeći zatim provjeru sluha kod otorinolaringologa gdje nas pregled već gotovo “čeka” za mjesec i pol. Umorni od neuspjeha i pomisli kako bi čovjek od očajničkog traganja za liječnikom u slučaju bolesti mogao dobiti i čir na želucu, preventivno zatražimo - gastroskopiju. Ovaj put s malo više sreće na red stižemo za 30-ak dana.
Slične informacije o mogućim terminima pregleda dobili smo i na drugim odjelima. No, ovisno o tome otkazuje li vam srce ili koljeno, čekati se mora. Možda je najbolnije to što ni za djecu ne ide lakše. Na pitanje obojeno dubokim majčinskim strahom koliko treba čekati na pregled kod dječjeg kardiologa, slijedio je nejasan odgovor: - Zapišite se. Čeka se jako dugo. Možda samo nismo imali sreće, pomislimo, no tek što smo se zaputili dalje, susrećemo gunđanje bolesnih ljudi u dugim redovima koji dijele slična iskustva.
- Imala sam moždani udar i operirala tumor na dojci. Moram na kontrolu svakih šest mjeseci, ali je nemoguće da prikupim sve potrebne nalaze. Negdje uspijem za mjesec dana, negdje tek za godinu. Kad stignem do specijalista, strepim od straha da opet nije nešto izraslo - priča nam I. Šunjić.
- Pa ljudi ne dolaze u bolnicu radi gušta, nego iz ljute potrebe - ogorčen je njezin suprug Miljenko.
- Čekanje ubija, ali kad nemaš izbora, što ti preostaje - povjeravaju nam se i drugi pacijenti, nižući negodovanje olakšani što ih barem netko u bolničkim hodnicima uopće sluša. - Napišite - poručuju nam - ako nemaš vezu i novac, zaboravi na zdravlje. O reformi zdravstva, pravu na zdravstvenu zaštitu i obećanoj najvišoj razini usluge svi pričaju, a mi smo tek brojke na dugačkim listama čekanja od kojih će neki, dok dočekaju, i otpasti. Eto, to napišite...
Iako smo očekivali da ravnatelj splitskoga KBC-a, Dujomir Marasović, neće znati ili htjeti otkriti predugačke liste čekanja, iznenadio nas je informacijama koje se podudaraju s onima prikupljenim u samoj bolnici.
Upoznat s najdužim čekanjem za UZV preglede, za koje, kako kaže, uopće više nema mjesta u ovoj godini, Marasović najavljuje svojevrsni “udar” na tu vrstu pregleda. Premda smatra da pacijenti nepotrebno deset puta godišnje odlaze na ultrazvuk, zbog čega bi se trebao ograničiti broj takvih pregleda, velike liste čekanja ublažit će angažiranjem pet novih liječnika koji će honorarno obavljati tu vrstu usluge. Prema njegovim riječima, na gotovo sve specijalističke preglede čeka se oko mjesec dana, na fizikalnu terapiju oko šest mjeseci, ali svi pacijenti čiji je život iz bilo kojih razloga ugrožen, pomoć liječnika dobivaju odmah.
|
Angažirat ćemo pet novih liječnika da smanjimo čekanje na ultrazvuk
|
Marina Rajčić;Milena Budimir/EPEHA