Zagrebačke se ulice nakon svečanog mimohoda vraćaju u svoju ljetnu prazninu, a na kninskoj tvrđavi samo hrvatski stijeg "na braniku domovine" svjedoči današnjim događanjima, kao i onima od prije dvadeset godina. Bili su to "olujni dani", dani ponosa i slave zbog uspješne obrane Hrvatske i nitko tada nije ni sanjao da bi se išta vezano uz obilježavanje Oluje već koju godinu kasnije moglo dovoditi u pitanje.
Nevjerojatnom se lakoćom ovih dana tvrdilo da u mirnodopsko vrijeme ne treba mimohod, odnosno "zveckanje oružjem", da ne treba podsjećati na nešto što "svi znamo da se dogodilo", da se domoljublje "ne nosi" u suvremenim državama, da "derneci" u Kninu samo govore "o primitivcima koji bi ponovo ratovali"... No, već zbivanja na zagrebačkim ulicma, kad su njima prolazili vojnici, veterani Domovinskog rata i dakako sve ono što čuvamo u vojarnama, zlu ne trebalo, govore da nisu u pravu oni koji tvrde da podsjećanje na Oluju, pa i cijeli Domovinski rat nije potrebno. Kažu takvi - znamo svi što se događalo, čemu trošiti novac, čemu parada kiča!? I baš zato što neki znaju, a neki ne znaju ili se prave da ne znaju, ali i zato što će za deset ili idućih dvadeset godina biti malo svjedoka vremena, mimohod treba postati obveza za sve buduće generacije. Hoće li to biti svake, svake pete ili svakih deset godina, neka se o tome dogovore političari, i desni, i lijevi, i srednji.
Građani su svojom nevjerojatnom podrškom u "praznom ljetnom gradu" na ulicama Zagreba jasno rekli da im se takvo sjećanje na povijest itekako sviđa, a ne treba zaboraviti da baš oni financiraju mimohod. Možda bi za početak zakonom trebalo obvezati vlast, bez obzira na ime i prezime, da mimohod postane tradicija i podsjetnik budućim generacijama da ne zaborave "olujna vremena".
Naime, kad to čine Francuzi podsjećajući više od dvjesto godina na pad Bastille, onda to nije ni primitivizam ni nepotrebno trošenje novca. Američki Independence Day svake godine slavi se više od dvjesto godina.. No, u Hrvatskoj građani bi se trebali sramiti svog povijesnog dana. Zato onima kojima se ne sviđa obilježavanje Oluje svakog 5. kolovoza samo treba reći - nitko mi neće ovi dan pokvarit, nikakvi crnjaci i ružne stvari, ni umišljene čunke, ni zli komentari, ni lupeži, ni barbari..., dan važan i za sve buduće generacije.