Za nas, LGBT osobe u Hrvatskoj, protekli tjedan bio je na sve načine povijesni. U Hrvatskom saboru s velikom većinom glasova usvojen je Zakon o životnom partnerstvu. Čak 89 zastupnika i zastupnica dalo je podršku LGBT osobama i našim obiteljima, čime smo, barem simbolički, napokon priznati kao punopravni građani i građanke Republike Hrvatske. Ovo dugo čekano zakonsko priznanje naših obitelji jasno poručuje svima da su odsad sve obitelji pred zakonom jednake. Zakon gotovo u potpunosti izjednačava prava istospolnih parova i njihovih obitelji i raznospolnih parova i njihovih obitelji. Time se ostvaruju i preduvjeti za socijalnu stabilnost istospolnih parova, njihovih obitelji, ali i obitelji iz kojih su potekli. Iako se u medijima, pa i u raspravi u Saboru, uglavnom najviše raspravljalo o tome kako urediti odnose između LGBT osoba i djece s kojom žive, velika vrijednost ovog zakona je zapravo u njegovoj socijalnoj dimenziji.
Više od dvije trećine prava iz zakona odnosi se na socijalna prava. Radi se o pravu na obiteljsku mirovinu, zdravstveno osiguranje preko partnera ili partnerice, obvezu uzdržavanja ako partner ili partnerica nije u mogućnosti brinuti se sam/a o sebi, pravo na plaćeni dopust zbog njege bolesnog partnera, pravo na nasljeđivanje, pravo na utvrđenje zajedničke imovine, zajednički najam stana, pravo na odlučivanje o partnerovu zdravlju, pravo na posjete u bolnicama. I mnoga druga.
Sada se svim hrvatskim obiteljima jamči sloboda kretanja i svih pripadajućih prava na čitavom području Europske unije. Ta prava se većini građana, onima koji žive u braku ili izvanbračnoj zajednici, podrazumijevaju. Ta samorazumljiva prava i podrška koju cijelo društvo i država daju braku i izvanbračnoj zajednici osiguravamo i mi, LGBT osobe, kao građani i građanke ove zemlje. To smo dosad činili svim svojim odvajanjima, doprinosima i porezima, kao i samim životom u Hrvatskoj. Sada ćemo ih napokon moći i sami koristiti. Ako smo i mi punili proračun, onda su nam oduvijek pripadala, samo nam se sada i priznaju.
Osim snažne socijalne komponente i priznanja naših statusnih prava, saborsko usvajanje Zakona o životnom partnerstvu za nas ima golemu simboličnu važnost. Njegova je poruka da sve obitelji u Hrvatskoj sada zaslužuju živjeti sigurno i sretno, a da je ljudsko dostojanstvo - koliko ga god napadali, gazili, blatili ili nadglasavali - neotuđivo. Upravo zato će istospolni parovi sklapati životno partnerstvo na javan i svečan način, pred matičarom ili matičarkom, na otvorenom ili, pak, u službenoj prostoriji pod hrvatskim grbom. Time Republika Hrvatska i simbolički tretira sve svoje građane i građanke, kako pri sklapanju građanskog braka tako i kod sklapanja životnog partnerstva, jednako.
Gotovo jednaki u pravima, ali jednaki u tretmanu, simbolici i poštovanju dostojanstva, životno partnerstvo donosi sigurnost unutar cijelog našeg društva. Jer, ta sigurnost ne odnosi se samo na istospolne parove, odnosno životne partnere, nego i na sve osobe koje nas, LGBT osobe, okružuju. To je sigurnost i za naše roditelje, koji neće više morati brinuti o našoj budućnosti. To je sigurnost i za naše prijatelje i sve važne osobe u našim životima s kojima dijelimo sreću i dobro.
Obiteljski život istospolnih parova, a odsad životnih partnera i partnerica, priznaje i štite Europska konvencija o ljudskim pravima, Ustav Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske koji je još u studenome prošle godine istaknuo da “eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice”. Životno partnerstvo upravo je to - daljnji razvitak zakonskih okvira instituta istospolne zajednice. To je činjenica i nikakva religijska, stranačka tradicija ili ideološka zaslijepljenost ne može zaustaviti promjenu koja se događa oko nas.
Donošenjem Zakona o životnom partnerstvu barem na neko vrijeme završava velika zakonska reforma zaštite ljudskih i građanskih prava LGBT osoba koja je trajala više od deset godina. Sve je počelo Zakonom o istospolnim zajednicama, koji uskoro napokon odlazi u prošlost, a nastavilo se prepoznavanjem spolne orijentacije kao osnove diskriminacije u hrvatskom društvu. Iako su brojni pojedinačni zakoni, poput onoga o obrazovanju, poput onih o sportu ili radu, zabranjivali diskriminaciju po osnovi spolne orijentacije, tek je donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije Hrvatska ozbiljno shvatila da se ustavne vrednote zaštite prava i sloboda moraju zagarantirati svima. I u posljednjih pet-šest godina mnogo se toga promijenilo; diskriminacija LGBT osoba zabranjena je u svim područjima života, u privatnom i javnom, a nasilje protiv LGBT osoba prepoznato je kao zločin iz mržnje koji se ima kažnjavati teže nego uobičajeno kazneno djelo.
U ovoj višegodišnjoj zakonskoj reformi sudjelovali su i “lijevi” i “desni”. Zato što je kod pitanja suzbijanja diskriminacije i nasilja došlo do političkog i društvenog kompromisa. U više od deset godina naše borbe i građani i vlast, ma koja god bila, shvatili su da nasilje i diskriminacija nemaju opravdanje. Životno partnerstvo našem društvu daje šansu da jednoga dana dođe i do društvenog i političkog konsenzusa oko građanskog braka. I doći će to vrijeme kada će spol bračnih i životnih partnera za priznavanje njihove obiteljske zajednice biti jednako (ne)važan koliko i boja njihovih očiju, koliko i boja njihove kože, koliko i koje su vjeroispovijesti i jesu li uopće vjernici. Ova borba za ljudska prava i jednakost svih ljudi odvija se u širem kontekstu borbe za ljudska prava u Hrvatskoj. Taj širi kontekst odnosi se na zloupotrebu demokratskih institucija s ciljem da se iskoriste protiv onih koji su manjina. LGBT pokret 21. stoljeća u Hrvatskoj mora dati odgovor na taj kontekst. Jer, borba se nastavlja već sutra. U našem društvu neće biti dugoročne i održive pravde i istinske ravnopravnosti za sve LGBT osobe sve dok ne prestane patrijarhalno gledanje na društvene odnose i sve dok bogati i moćni, glasniji i nasilni, diktiraju pravila igre.
Zakon o životnom partnerstvu stupit će na snagu osam dana nakon objave u Narodnim novinama, što znači da prva istospolna vjenčanja možemo očekivati već tijekom ljeta. Na ovom dugom putu do njegova donošenja trebalo je dosta podrške, ustrajnosti i ohrabrenja. U mojem životu najveću ulogu u toj podršci su imale moje tri obitelji: moji roditelji i sestra, moja obitelj koju gradim s osobom koju volim i, naravno, Zagreb Pride, moja treća obitelj.
A ohrabrenje i podršku trebaju i mnoge LGBT osobe i istospolni parovi u Hrvatskoj, stoga njima poručujem da koriste prava iz Zakona o životnom partnerstvu. To su prava koja vama kao građanima i građankama Republike Hrvatske pripadaju. Vjenčavajte se i podižite svoje obitelji!