Svakog se dana redaju slučajevi i skandali koji od građana iziskuju da se opredijele za ili protiv. Političke manipulacije nemaju granica i vješto se koriste neznanjem prosječnog građanina za, objektivno govoreći, destabiliziranje političkih prilika. Pritom se trajnoj instrumentalizaciji slučaja Gotovina iz dana u dan pridodaju nove afere.
Od rasprave o carinskoj uniji na zapadnom Balkanu do slučaja ministrice Škare-Ožbolt. Što se tiče rasprave o carinskoj uniji, domaći se mediji silno trude prikazati korekciju iz Bruxellesa kao Sanaderovu pobjedu iako je, objektivno govoreći, riječ o političkom porazu Hrvatske.
Poznato je da se na međunarodnoj sceni na pitanju zapadnog Balkana sukobljavaju dvije političke linije. Jedna bi i dalje htjela vidjeti Srbiju kao lokomotivu cijele regije, druga, pak, priželjkuje pojačanu ulogu Zagreba i Hrvatske, čime bi se, u najmanju ruku, neutralizirale velikosrpske političke ambicije, koje su i dalje tako snažno prisutne u srbijanskoj politici.
Očigledno je da u američkoj administraciji postoji linija koja forsira Beograd kao regionalnog lidera, što je vidljivo i iz izjava Nicholasa Burnsa, trenutačno drugog čovjeka američke vanjske politike. On je, kao zamjenik Condoleezze Rice, sredio posmrtnu dodjelu odlikovanja Draži Mihailoviću. A prije otprilike dva mjeseca izjavio je da SAD vidi Srbiju i Beograd kao trajnog partnera i regionalnog lidera.
Strah i mržnja
Da je riječ o čovjeku koji ima specifičnu političku težinu na međunarodnoj političkoj sceni moguće je uvidjeti iz činjenice da je Nicholas Burns, koji je danas u republikanskoj administraciji drugi čovjek State Departmenta, za Clintonove vladavine bio glasnogovornik tog ministarstva, a ministrica je bila Madelene Albright. Čovjek je to od kontinutiteta i snažnog utjecaja na vanjsku politiku SAD-a.
U hrvatskom se društvu, među običnim pukom, iz dana u dan osjeća određena vrsta društvene nervoze, koja nije rezultat klimatskih prilika, nego političke klime
|
Hrvatskoj bi se, uz otvaranje tržišta sa 20 milijuna potrošača naviklih na kvalitetu hrvatskih proizvoda, otvorili i stimulacijski fondovi europskih institucija. Hrvatskoj bi to donijelo i političke poene kojima bi se odagnale stalne optužbe što dolaze iz dijela međunarodne zajednice prema kojima ona nastavlja razbijačku politiku, koja dugoročno ugrožava stabilnost i smirivanje političkih prilika na jugoistoku Europe.
Iako se u dokumentu EU zapadni Balkan spominje samo u jednoj rečenici, hrvatski su dežurni katastrofičari odmah u europskoj inicijativi prepoznali obnovu Jugoslavije, što je naprosto bedastoća. I ovaj je slučaj pokazao kako jugokomunistička sintagma da ćemo pasti travu ako treba, ali nećemo izgubiti svoju nezavisnost i samostalnost i dalje živi u glavama onih koji se nikako ne mogu odmaknuti od komunizma i jugoslavenstva u sebi.
Teško je procijeniti je li kod njih jači strah od Jugoslavije ili mržnja prema njoj, no ta se dva osjećaja - strah i mržnja - na ovim prostorima stalno isprepleću i međusobno hrane. Vještim političkim manevarima i prodavanjem magle, hrvatska je politika uspjela uvjeriti dio javnosti da će se zamka zapadnog Balkana izbjeći ostvarivanjem istog tog projekta kroz CEFTA-u, no kada pristupom u EU dogodine Rumunjska i Bugarska napuste CEFTA-u, Hrvatska će opet biti u carinskoj uniji u kojoj će biti sve predviđene države s jugoistoka Europe i uz njih još Moldavija. Tako ćemo dobiti istu stvar, samo zamotanu u staniol CEFTA-e.
Sve se ovo događa zato što hrvatsko vodstvo, predvođeno Sanaderom, očigledno nema onu snagu te potporu i povjerenje građana koji su potrebni za snažne političke iskorake. Sama politička karizma Ive Sanadera nije dovoljna. Uz to, nju troše i nagrizaju ne samo politički protivnici izvan njegove stranke i koalicije nego i pojedinci unutar njegove vlade i HDZ-a.
Čini se da je upravo zbog toga Sanader odlučio eutanazirati ministricu pravosuđa Vesnu Škare-Ožbolt kao trajnu opasnost za stabilnost svoje vlade, ali i kao snažnu poruku, ne samo svojim koalicijskim partnerima nego i pojedincima iz HDZ-a koji sve više svojim djelovanjem ruše neupitnu europsku orijentaciju Sanaderove vlade.
|
|
Upravo je zbog takve djelatnosti Vesna Škare-Ožbolt, kao ministrica pravosuđa, bila odstranjena iz kruga osoba kojima su pristizale povjerljive informacije o slučaju Gotovina. Do koje ju je apsurdne situacije dovelo njezino djelovanje vidi se i iz činjenice da je hrvatski veleposlanik u Haagu Frane Krnić iz Zagreba dobio direktivu temeljem koje mu je zabranjeno slanje bilo kakvih pisanih izvješća diplomatskim putem o suradnji Hrvatske i Tribunala. Krnić je o svemu obavještavao samo najviši politički vrh, telefonom ili usmeno. Tek su tada prestale curiti povjerljive informacije i rezultati su uskoro uslijedili.
Žrtvovana Europa
Slučaj odstrela ministrice Škare-Ožbolt svjedoči, međutim, da pravna država u Hrvatskoj počinje funkcionirati bez pardona i da sigurnosne službe ne respektiraju više nikakve titule, nego obavljaju svoj posao u skladu s pravilima profesije. Javna je tajna da je POA već dugo motrila ovu samopromotivnu djelatnost Vesne Škare-Ožbolt, kojom je ministrica pomanjkanje pravih i konkretnih rezultata u reformi pravosuđa nadoknađivala medijskom prisutnošću koju je, pak, plaćala dilanjem informacija različitim medijima i novinarima od povjerenja.
POA je još prije nekoliko mjeseci upozorila Mesića i Sanadera na to što radi, pa se samo čekao pogodan trenutak za njezin odstrel. Pritom ne treba zanemariti ni činjenicu da se na političkoj sceni odvijaju preslagivanja i prestrojavanja unutar pojedinih stranaka i DC je postao naprosto politički balast. U tom kontekstu Vesna Škare-Ožbolt je i kolateralna žrtva preraspodjele političkih karata i smetnja Sanaderovu učvršćivanju koalicije, ponajprije s HSLS-om, kao i pokušaju privlačenja u koaliciju HSS-a.
U četvrtak popodne dobili smo naznaku iz vrha HSLS-a da Vesni Škare-Ožbolt neće biti mjesta u zastupničkom klubu te stranke. Preostao je samo lov na partnere za osnivanje nekog nezavisnog kluba, što joj nije uspjelo s Leticom i Bancem.
Ministrica Škare-Ožbolt žrtvovana je i europskoj politici, koja sve jasnije izražava svoje nezadovoljstvo Vladinim koketiranjem s krugom ljudi oko Gotovinine zaklade. Jednako tako, europske institucije ne kriju svoje nezadovoljstvo načinom na koji Vlada, mimo pravilnika Haaškog suda, selektivno plaća obranu pojedinih haaških optuženika, prije svega Gotovine. Sve to pokazuje da Hrvatsku još dugo očekuju zbivanja koja neće donijeti mir na unutarnjoj političkoj sceni niti političku stabilnost.
4.2. Puhovski
Komentirati subotnji intervju Puhovskoga u Jutarnjem bespredmetno je, no radi povijesne istine treba reći da je onaj dio u kojem opisuje svoju ulogu svjedoka protiv studentskih lidera iz 1971. (uključujući i mene) gomila besramnih laži. Puhovski ne samo da je bio svjedok optužbe nego je svojim svjedočenjem nadmašio tužitelja i sud. Ovo je moguće provjeriti uvidom u sudske spise, što nitko već 15 godina ne želi učiniti. Mi, pak, šutimo prepuštajući ga njegovoj vlastitoj savjesti, koje on očigledno nema.
5.2. Humor
Humor nije opasan samo u svijetu, nego se ta pošast širi i u nas. Neki bi članovi Vijeća HRT-a ukinuli i Večernju školu i Genijalce. Bilo bi najbolje da Vijeće izradi propise prema kojima bi se smio proizvoditi humor. Nešto poput nekadašnjega "crkvenog indeksa", koji je propisivao koje se knjige smiju čitati a koje ne. Teško nama kada se državni i upravni organi počnu petljati u načine izražavanja humora. To je najbolji put da se vrlo brzo od Pervana dođe do perverzije. Intelektualne i duhovne, dakako.
6.2. Karikature
Tjednik Nacional odlučio je na naslovnici objaviti sporne karikature vezane uz proroka Muhameda i islam pozivajući se na medijske slobode. Očigledno je da će ovaj Pukanićev čin izazvati burne reakcije, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Stara je to dilema o tome gdje je granica sloboda i postoje li neke "nedodirljive" svetinje. Na ovo pitanje nikada nećemo naći odgovor jer ga do sada nitko nije našao. Ali zato ćemo svi osjetiti političke implikacije ovoga riskantnog izdavačkog poteza, a neki bi građani Hrvatske to mogli platiti vrlo skupo.
7.2. Marčinko
Puna dva dana članovi IO HND-a raspravljali su o "slučaju Marčinko" pazeći da svojom izjavom ne iziđu izvan načelnih okvira, ne svrstavajući se ni na jednu ni na drugu stranu. No, stav HND-a kako je novinarski posao nespojiv s radom za bilo koju obavještajnu službu, kako za jugoslavensku, tako i za hrvatsku, mediji su uglavnom prešutjeli. Zašto? Dragi čitatelji, prosudite sami. Kada je Marčinko sve to znao '91., zašto kao novinar urednik istinoljubac nije odmah s podacima, u skladu s profesionalnom etikom, izišao u javnost?
8.2. Odgovornost
Zlatko Tomčić, negdašnji čelnik HSS-a, najavljuje napuštanje mjesta saborskog zastupnika iz privatnih razloga, za sada na šest mjeseci. Ako doista ostane pri svojoj odluci trajno, bio bi to moralno-politički čin koji bi valjalo pozdraviti i koji bi morali slijediti mnogi političari u nas. Tomčić je očigledno došao u sukob s političkom linijom svoje stranke, pa u Saboru neće moći braniti interese HSS-a u skladu sa svojom savješću i političkim opredjeljenjem. Vidjet ćemo kako će dugo Tomčić izdržati u svom stavu.
9.2. Vojković
Oko Vojkovićeva se godišnjeg odmora isplela kriminalistička storija. Večernjak je lansirao priču da je čelnik Croatia osiguranja "nestao" otišavši Sai Babi u Indiju. Drugi tvrde da je bio kod Sai Dide, a treći kod Sai Unuka. Časopis Business priču pripisuje Ljerki Šeparović, članici NO CO, supruzi slavnijega Miroslava, nekadašnjeg šefa HIS-a, Šeksova vjenčanog kuma, a sve za račun HDZ-ove desnice. Vojković smeta onima koji ne gledaju sa simpatijama na HSLS zbog velikih "interesa" (čitaj novca) do kojih bi puno lakše bilo doći uhodanim kanalima starog HDZ-a.
Zvonimir Čičak