Mate Šunjić: Reprezentativac, džentlmen, znanstvenik

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 05.01.2009. u 07:50

Volim kada me pogodi brza, snažna lopta! Možda zvuči blesavo - nasmijao se vratar Mate Šunjić, nova nada hrvatske rukometne reprezentacije. No nije li to prava strast za jednoga uspješnoga golmana? Nema tu straha od jakih šuteva kršnih momaka tijekom utakmice, pa Mate, čak i kada s prijateljima zaigra nogomet, radije brani gol nego da daje golove.

- Navikao sam na udarce, još kao djeca igrali smo često rukomet, no to su tada bili slabašni šutevi. Jednostavno volim braniti. Nekada davno, kada se rukomet vrtio po televiziji, primijetio sam što radi golman i odlučio da se baš time želim baviti. No možda je riječ o tome da krv nije voda jer je Matina obitelji Šunjić u prošlosti već imala vratara, točnije vratarku. Ana, Matina mama, kao djevojka bavila se rukometom, a igrala je upravo poziciju vratara.

- Znao sam da se bavila rukometom, kao uostalom mnogi u Metkoviću, no nisam  znao da je bila vratar, možda sam to ipak od nje povukao.

Njegova mama ne želi spekulirati o tome zašto je on tako dobar vratar, samo ponosno dodaje da pouzdano zna da je njezin sin uspješan u svemu čega se primi, od rukometa do matematike. Naime, Mate, naša sportska nada, razlikuje se od drugih i po tome što je, osim sporta, izvanredan i u matematici.

- Kada nešto pokuša učiniti, daje sve od sebe i doista vrlo često i uspije. Čak i kad je nešto skuhao, bilo je odlično!

Naime, Mate i brat žive sami u Zagrebu, pa se i sami brinu za sebe, sami si kuhaju, peru robu... Čak stigne i nedjeljom otići na misu u katedralu - ispričala je ponosna majka Ana i upozorila nas da se njezin sin Mate ne voli hvaliti svojim uspjesima, što bi nam kao novinarima moglo otežati posao. Jednostavno, on je veoma skroman.



Ovaj 21-godišnjak nanizao je od punoljetnosti toliko pehara i nagrada da njegova majka, kako sama kaže, više i ne zna kamo bi s njima, jer i njezin stariji sin Jure odličan je rukometaš i apsolvent Prometnog fakulteta u Zagrebu, pa Ana ima više nego jedan razlog da bude ponosna i veselo dočeka 2009. godinu. No bez tračka suvišnog ponosa ili oholosti, jer, kaže, iza svega što su postigli, i oni kao roditelji i njezina djeca, stoji mnogo rada.

- Katkad mi se čini da se moja obitelj već naviknula na uspjehe, čak i ja mislim da je to nešto posve normalno - smije se Mate, briljantni student, komentirajući mamina očekivanja.

- Pitate me za prosjek? Ma tu je negdje, oko 4,9, tako nešto - našalio se Mate, pokušavajući tako umanjiti činjenicu da na jednom od najtežih fakulteta u Hrvatskoj ima gotovo sve petice.

 - Možda mi ide malo bolje negoli ostalima. Ali važno je samo da se trudim - komentirao je Mate svoja dostignuća na području matematike, kao i u rukometu.

5,0 za Matu

Odličan prosjek na fakultetu Mate drži od prve godine studija matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. No takav je bio i u srednoj školi, gdje je kao učenik Gimnazije Metković imao prosjek 5,0. Odluku da studira nešto vezano za matematiku donio je već u prvom ili drugom razredu srednje škole, prisjeća se Mate, a onda se poslije odlučio za inžinjersku matematiku. Matematika mu je oduvijek išla odlično, a sam kaže da mu je u školi bilo gotovo neugodno zbog tih petica jer se načelno taj predmet smatrao jednim od najtežih u školi.

- Znate kako je kada vam odlično krene, onda to svi profesori i očekuju, mnogi to počnu iskorištavati. No nikada nisam želio zlorabiti dojam koji su imali o meni. Uostalom, nisam takav da ću popuštati jer sam si nešto umislio - principijelan je Mate. No naglašava da nikada ni u ničemu ne pretjeruje, jednostavno kada nešto radi, radi to kako najbolje zna.

Ove akademske godine upisao je četvrtu godinu na studiju Financijska i poslovna matematika, a u šali kaže da će ubrzo praksu odrađivati na savjetovanju i izračunima obiteljske blagajne.

- Možda se pronađem u nekoj banci, osiguravajućoj kući... Važno mi je samo da je vezano uz financije - razmišlja Mate. No nakon što završi fakultet, svoje misli i energiju ipak bi prvo volio usmjeriti na profesionalno bavljenje rukometom. Za sada ne razmišlja o mogućnosti da zaigra u inozemstvu, kao ni da visoko školovanje nastavi negdje izvan Hrvatske.

- Nemam za sada nikakvih posebnih planova. Mislim, nikada ne znaš što će biti s rukometom. Imam još godinu i pol dana studija, a kada ga završim, želja mi je posvetiti se prvo rukometu. Za matematiku će biti poslije vremena - objasnio je Mate te time “izbio” iz ruke pitanje bi li mogao odabrati između rukometa i prirodne znanosti. No već mu se znalo događati da mora birati između ispita na fakultetu ili utakmice.

Matematika bez sportaša

- Bilo je takvih situacija, profesori na faksu znali su me puštati da odem malo ranije s predavanja ili smo u mojem klubu Medveščak odgodili utakmicu ako je to bilo moguće. Imao sam razumijevanja s obje strane. No neki profesori na faksu i ne znaju da igram, a oni koji znaju nisu mi pravili probleme, pogotovo što nema mnogo studenata na Matematici koji se profesionalno bave sportom - ispričao je Mate te izrazio nadu da će tako i ostati.

Iako naglašava da mu je Zagreb u ove četiri i pol godine postao vrlo drag, Matković je ipak ostao grad koji voli i u kojem bi ponovno želio živjeti, ukratko, kako kaže, to je njegov grad. Njegov dvije godine stariji brat Jure to već provodi u djelo, uskoro se vraća u Metković gdje će nastaviti profesionalno igrati za klub Metković. Inače, braća Šunjić često su u tom klubu - kao i u Zagrebu u RK Medveščak - skupa trenirali te dijelili sportske uspjehe i neuspjehe. Dok jedan brani gol, drugi ga napada. Ove su godine, primjerice, upravo njih dvojica proglašeni najboljim igračima na utakmici njihova kluba RK Medveščak protiv RK Metković u listopadu, gdje su domaćini odnijeli pobjedu u njihovu rodnom gradu.

- Ima to svojih prednosti. Jedan drugome sugeriramo što bismo mogli bolje napraviti, kako da bolje igramo. Kada jedan nešto zaboravi, ovaj drugi se toga sjeti. Kada bi trebalo nešto istaknuti kao nedostatak činjenice da dva brata igraju u istoj ekipi, možda bi bilo to da se mnogo lakše porječkati - u šali je dodao Mate, koji svoju obitelj smatra neospornom podrškom, na njih baš uvijek može računati. Otac, majka, brat i mlađa sestra uvijek su zajedno u svemu što se radi.

Bolje ne može

Iskusni trener Lino Červar, prema svemu sudeći, s Matom Šunjićem napravio je dobar odabir. Sam Mate isprva nije mogao vjerovati da je ušao u reprezentaciju, pogotovo jer je prvu vijest dobio SMS porukom s čestitkom.

- Prvo sam mislio da me netko zafrkava, ali kada sam počeo dobivati sve više poruka, postalo mi je sumnjivo. Dečki iz kluba vidjeli su vijest o sastavu reprezentacije na teletekstu i internetu, a poslije sam dobio i službeni dopis u klub - ispričao je Mate, čija je obitelj također bila iznenađena, no kako znaju koliko se trudio u klubu, smatraju da je takav poziv i zaslužio.

- Nije moje da komentiram zasluge - skroman je Mate.

Prvo okupljanje s reprezentacijom Mate je imao tjedan dana nakon nakon što je odabran. Iako mu nije bilo svejedno, trema na prvom treningu je izostala. Za svoje nove kolege ima samo riječi hvale, smatra da su veliki profesionalci s kojima je lijepo zajedno zaigrati. Što se pak Line Červara tiče, kaže da je pravi trener, ni previše strog, ni previše blag.

- Nemam nijednog favorita u repki, sve su to dobri dečki, a najvažnije je da su dobre osobe, da prihvaćaju nove igrače. Svima nam je zadovoljstvo igrati i raditi - kaže Mate.

Pravo vatreno krštenje s reprezentacijom Mate je junački podnio na spektakularnom otvaranju Arene, kad je gol branio od Rusa.

- To je bio novi osjećaj, kako meni, tako i drugim igračima. Igrati pred 15.000 ljudi nije lako, no nije moglo biti bolje - ispričao je Mate, još pod dojmom.

Osim tekme u Areni, Mate se sjeća mnogih utakmica kad je osvajao medalje za kadetsku i juniorsku reprezentaciju. Kaže da mu je draga baš svaka utakmica u kojoj njegova momčad pobijedi jer, priznaje, dosta loše podnosi poraz.

- Kažu da to baš nije najbolje za sportaša, no što mogu kad ne volim gubiti! Treba mi otprilike jedan dan da se oporavim od poraza, točnije sve do prve sljedeće tekme u kojoj pobijedimo. Uvijek prvo krenem analizirati tekmu od sebe, mislim da sam nešto mogao učiniti bolje. Primam to dosta osobno - iskren je Mate.

Ta ‘mana’ ipak je nešto što mladog Šunjića tjera naprijed. Primjerice, prije dvije godine imao je težu ozljedu, prijelom u stopalu tijekom jednog treninga. Morao je i na operaciju, nakon koje se oporavljao četiri mjeseca, a uz to je i slijedilo ljeto, pa je nastavak treninga u rujnu bio poprilično težak. No to je razdoblje iskoristio da se posveti fakultetu.

- Nije baš bilo zgodno ići na fakultet na štakama, ali kada već nisam mogao trenirati, nisam mogao ni ostati kod kuće - ispričao je Mate, koji i inače svaki dan na fakultetu mora provesti bar četiri sata. Bolonjski sustav tu je nemilosrdan.

- Iako je katkad naporno, pomogne mi to što moram biti na faksu redovito. Treninge imam svaki dan, a učim navečer, nakon drugog treninga, onako uz televiziju. Preko vikenda sustignem sve zaostatke - kaže i dodaje da mu ipak ostane nešto vremena za druženje s prijateljima, televiziju i internet. Uz smijeh priznaje da za sada nema vremena za djevojku.

To mi je prijateljica!

- Ali imam vremena za prijateljice - kaže Mate, koji nije osobito zainteresiran za izlaske. Priznaje da mu je katkad žao što nema više slobodnog vremena, no sjeti se koliko uživa u svemu što radi.

- Ne mogu reći da se nečega odričem. Niti me tko tjera da studiram niti me tko tjera da treniram i nisam zakinut, baš suprotno - svjestan je Mate, kojem ni alkohol i duhan nisu “na meniju”. Kako kaže, “tko voli, neka izvoli”.

- Od malena su mi sugerirali da to ne činim. Katkad s ekipom znam malo popiti, ali rijetko. I nije to zbog sporta, jer mnogi sportaši piju i puše, to je osobni odabir.

Kako je odličan matematičar, Matu nerijetko prijatelji mole da im pomogne pri učenju. Često ga zovu i Metkovci koji studiraju u Zagrebu. Iako jedva pronađe vremena za sebe, rado svoje slobodno vrijeme odvoji za druge, baš kako nam je naglasila njegova majka.

- Nisam još nikoga odbio. Ako imam vremena, super, ako ne, naći ću ga - kaže Mate.

Uzor u životu Mate nije imao. Uočavao je mnoge vrline kod drugih i nastojao je od svakoga bar nešto naučiti.

- Totalno kopirati drugoga i nije baš najbolje - smatra.


Jasminka Komar

Izdvajamo