Moja istina: 'Vlatka je tukla Lanu'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 05.06.2007. u 19:42

• Bili ste posljednjih dana glavna tema u Hrvatskoj. Kako se osjećate nakon toga?

- Ako me pitate kako se osjećam, mogu vam reći iskreno, jako jadno, kao na primjer čovjek svezanih ruku kojega trojica hrabrih medijskih siledžija tuku. Možete zamisliti kako je to kada javno mnijenje secira vaš privatni život.

Šutnja je prekinuta: Vlatka i Dikan progovorili

Dječja pravobraniteljica napokon se oglasila

Naprosto je nemoguće javnost u potpunosti upoznati sa svim okolnostima pa je normalno da su zaključci koje javnost donosi često paušalni i pogrešni. Sve moje tri žene bile su medijski eksponirane pa sam i ja, ne želeći to, uz njih, a samim time i naš privatni život, došao pod lupu javnosti.

Na medijski popraćeno vjenčanje s Vlatkom Pokos odlučio sam se zbog toga što sam smatrao da je to najbolji način borbe protiv tračeva o našem odnosu. I jer sam tako svima dao do znanja da Vlatku Pokos volim i poštujem i da želim da bude moja zakonita žena i druga majka moje Lane. Vjerujte mi, učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da bi taj brak uspio. 

• Kako su vaša djeca sve to podnijela, posebno Lana?

Vlatka je smatrala kako je njezino
pravo, a moja obveza i dužnost da udovoljim svim njezinim hirovima i potrošačkoj groznici koja je zapravo prešla u pravu ovisnost, i to tako što je postala šopingholičarka
- Na početku moje veze s Vlatkom Pokos Lana je imala nešto više od godinu dana. Iako ona sama tada toga nije bila svjesna, a nije još ni danas, sama činjenica da je u dobi od 45 dana izgubila majku toliko je traumatična da je potrebno puno vremena, ljubavi i pažnje da se dijete u takvim okolnostima nastavi normalno razvijati i da se posljedice proživljene traume, kako one fizičke tako i psihičke, svedu na najmanju moguću mjeru.

Jer ih na žalost nije moguće izbjeći. Tijekom svoje kako izvanbračne tako i bračne veze smatrao sam da Vlatka Pokos ima dovoljno jake emocije, pozitivnih osobina i vrlina da bude moja supruga i Lani druga majka. Na žalost, ono što se dogodilo na najgrublji je mogući način razbilo tu moju, tek sada vidim, preidiličnu sliku. Lana je dobro prihvatila Vlatku i jako se emocionalno za nju vezala.

Ali Lana bi se po prirodi stvari, s obzirom na situaciju u kojoj se našla, čvrsto vezala uz gotovo bilo koju drugu žensku osobu, jer to naprosto uvjetuje naš, tj. njezin, unutarnji mehanizam, odnosno obrambeni sustav u borbi za preživljavanje.

• Kako je zapravo počelo vaše razilaženje?

- Na početku, pod utjecajem snažnih emocija, sve se čini lako, prirodno i jednostavno. Prava kušnja za svaku vezu, odnosno brak nastane kada se ta idilična slika pod utjecajem svakodnevnih događanja, kompromisa i problema počinje rastakati.

Ja sam poslovan čovjek. I budući da sam osobno zaradio dosta novca da bih sebi i svojoj obitelji osigurao pristojnu materijalnu egzistenciju, nakon trauma koje smo moja obitelj i ja (Leo i Lana) preživjeli sa smrću Ene, odlučio sam ostatak svog života posvetiti svojoj djeci. Za razliku od mene koji se ne moram više nikome, pa ni sebi samome dokazivati, ona, što je razumljivo, želi biti uspješna u poslu koji voli.

A to je na žalost 'najprljaviji' i najnesigurniji posao na svijetu, šou biznis. No, normalno, ja sam je u tome podržavao koliko mogu. Njezini uspjesi, na tom planu, nisu na žalost bili u skladu s njezinim očekivanjima. 

• Dakle, Vlatkin neuspjeh u karijeri smatrate jednim od glavnih uzroka raspada vašega braka?

- Na poslovnom planu, nerazmjer Vlatkinih očekivanja i želja u odnosu na stvarnost uvjetovao je da se ona postupno počela udaljavati kako od mene tako i od Lane. Njezini neurotični i psihotični ispadi, uzrokovani takvim stanjem na poslovnom, a sada s distance gledajući i na emocionalnom planu, jer me je očito prestala voljeti, postajali su sve češći. Na žalost, manifestirali su se najčešće prema Lani.

U početku sam mislio da je to prolazno razdoblje. I nastojao sam da Vlatka promijeni svoj stav, tj. da odustane od svjetla reflektora i da se više posveti obitelji i Lani. Na žalost, nisam u tome uspio. Vlatkini ispadi prema Lani postajali su sve učestaliji. Želja za vanjskim blještavilom, Fendi, Gucci i sl. sve neumjerenija. Tako sam se morao uhvatiti u koštac s obje te deformacije. I tada je moj brak počeo ubrzano erodirati i raspadati se. Vlatka je odbijala stručnu pomoć.

Smatrala je da su njezini ispadi prema Lani sporadični. Da nema ništa loše u tome što je tu i tamo udari ili se na nju histerično izdere vrijeđajući je vrlo grubim riječima. A isto tako je smatrala da je njezino pravo, a moja obveza i dužnost, da udovoljim svim njezinim hirovima i potrošačkoj groznici koja je zapravo prešla u pravu ovisnost, i to tako što je postala šopingholičarka.

• Kada ste shvatili da Vlatka i vi više ne možete živjeti zajedno?

- U zadnjih šest-sedam mjeseci naš obiteljski život postao je pakao. Ja sam vikao na nju pri svakom njezinu ispadu kojem sam bio nazočan, verbalnom ili fizičkom prema Lani, tražeći da se prestane na nju derati i da je prestane tući. I istodobno sam počeo kontrolirati njezinu rastrošnost. Molio sam je da se suoči s tim problemima i uvjeravao ju da je nužno, ako želimo spasiti naš brak, da zatražimo  stručnu pomoć. Vlatka to na žalost nije gledala istim očima.

Nije vidjela ništa loše u tome da se 'tu i tamo' na Lanu izdere ili je 'tu i tamo' udari, usput prigovarajući mi da sam škrtac. Za mene više ne postoji dilema tko je od nas dvoje bio u pravu. Sigurno je da me ne bi više poštovala niti cijenila da sam joj umjesto dvije bunde kupio šest ili umjesto deset kaputa njih dvadeset. A isto je tako sigurno da sam se zbog Lane morao pomiriti s činjenicom da se Vlatka neće, ne želi ili ne može promijeniti i da, bez obzira na moje emocije, u nastojanju da Lanu poštedim Vlatkina zlostavljanja moram tražiti rastavu braka. Mislio sam da se sama rastava može obaviti civilizirano i uljuđeno.

I o tome sam još prije više od dva mjeseca počeo razgovarati s Vlatkom. Ali su me događaji koju su uslijedili demantirali i dogodilo se to što se dogodilo.

• Je li s vaše strane bilo nasilja prema njoj, budući da je Vlatka to prijavila policiji?


- Ne, s moje strane prema Vlatki nije bilo nikakva nasilja, kako verbalnog tako ni fizičkog. Nikada je nisam udario. Nasilja prema njoj, gledajući njezinim očima, moglo je biti samo utoliko što joj nisam omogućio da kupi sve što vidi i poželi, i što joj nisam dopustio da svoje neuroze i frustracije 'liječi' verbalnim i fizičkim ispadima prema Lani koji su pred kraj naše veze prerasli u nasilje u doslovnom smislu te riječi.

Nije istina da je istjerana. Žena je, što se da vidjeti na brojnim novinskim fotografijama, odjevena kao da dolazi s modnih pista, s najnovijom Diorovom torbicom. Mislim da je to sada svima jasno: nije otjerana, već je iz stana otišla sama.

Nažalost, danas je jako moderno, iako nasilja ima dosta, da poglavito žene vrlo često posežu osvetnički za optuživanjem muževa zbog 'nasilja'. Najlakše je policiji bez ikakvih dokaza prijaviti nasilje i vi ste odmah u zatvoru. Pa zar niste prisustvovali mojem javnom linčovanju i najspektakularnijem uhićenju posljednjih dana u Hrvatskoj, na samoj Špici?

• Nije li se Vlatka svih ovih godina uistinu Lani ponašala kao majka?


Vlatka je odbijala stručnu pomoć. Smatrala je da su ispadi prema Lani sporadični, da nema ništa loše u tome što je tu i tamo udari ili se na nju histerično izdere vrijeđajući je grubim riječima
- Na ovo pitanje najteže mi je odgovoriti ako želim biti iskren. Jedna od mojih nada bila je da bi mi se poslije moje teške tragedije mogla nasmiješiti sreća pa da pronađem zgodnu i pametnu ženu koja još k tome voli moju kćer i slaže se s njom. Pregrub i nasilnički odnos prema mojoj kćerkici uistinu su jedini i najveći razlog našem neslaganju koje je dovelo do nesretnog kraja naše veze.

Dakle, Vlatka je usprkos idiličnom prikazivanju suživota s mojom Lanom prema njoj bila zaista neizdržljivo stroga, a na žalost moram reći vrlo često, u posljednje vrijeme skoro svakog dana, maltretirala ju je fizički i psihički, a nekad i premlaćivala! Nadam se da vam je jasno koliko mi je teško ovo izgovoriti jer znam koliku to težinu ima i kolika je za sve to Vlatkina odgovornost.

Danas ne znam je li Vlatka svojeg ponašanja uopće bila svjesna. Kada sam shvatio da ništa ne pomaže i da je psihofizičko stanje moje kćerkice zaista ugroženo, upozoravan već sa svih strana (učiteljica u školi, prijatelji, pa čak i nepoznati ljudi), shvatio sam da ništa nije važnije od života i zdravlja onoga do čega mi je najviše stalo i jedinoga što mi je ostalo od moje voljene supruge Ene.

• Koliko je utjecala na njezin odgoj?

- Vlatka je puno, i to u pozitivnom smislu, utjecala na Lanin odgoj i odrastanje te na što bezbolnije prevladavanje traume zbog gubitka majke u tako ranom razdoblju života. Ali druga je negativna strana njezine osobnosti, potreba da nekog 'kinji', polagano, ali sigurno prerastala u nasilje nad Lanom.

Prijetila je ne samo da poništi sve dobro što je za Lanu učinila već da dovede do štetnih posljedica po njezin daljnji razvoj i ja jednostavno nisam imao drugog izbora. Nažalost, trebat će dosta vremena da Lana iznova počne živjeti i funkcionirati bez strahova koje danas nosi u sebi. Patetične su i sada već nepodnošljive Vlatkine priče o neizmjernoj ljubavi prema Lani jer da su istinite, nikada je ne bi udarila. A u ostalom, Lana je tako dobro i drago dijete da ju nikome nije teško ni voljeti!

• Svi se bave vašom imovinom. Hoće li to biti jedan od najskupljih razvoda u Hrvatskoj?


- Sigurno neće, kao što sam vam već rekao, nemam svoje osobne imovine. Sve što sam u životu zaradio dao sam svom sinu. I vjerujem da se nisam prevario i da će se on, kao što je to već i pokazao, znati na adekvatan način brinuti o mojim i Laninim potrebama.

U ovakvim prilikama najčešći se problem pojavljuje u izboru, tj. ponašanju odvjetnika 'jadnih žena'. Mislim da je Vlatka potpuno krivo navođena i da će slušajući svoje pohlepne odvjetnike samo još više izazvati moju ljutinu i ostati čak i bez onoga što bih joj ja sam drage volje poklonio. Jako se bojim za nju.

U lošem je društvu, izabire medije po savjetu svojih odvjetnika za borbu koja nema kraja i neće se za nju dobro završiti. Vjerojatno će je isti 'savjetnici' napustiti čim se budu uvjerili da se na njoj neće baš puno obogatiti! Sramotna prodaja zločestog i prema meni negativnog intervjua tjedniku Story za, kako čujem, 75.000 kuna, najgluplji je Vlatkin potez. Laži i neistine koje isti tjednici za takav novac moraju još i napuhati neće joj donijeti sreću. 

• Imam osjećaj da nemate dobro mišljenje o medijima u Hrvatskoj.

- Treba samo malo pažljivije otpratiti pisanje Nacionala da shvatite kako netko, ako tako namjeri, uz potpunu nemoć pravosuđa, može uništiti imidž svakome, pa makar on bio i Sveti Otac. O meni i mojoj familiji oni su napisali sada već stotine negativnih članaka, izričito iz osvete i u namjeri da unište moj imidž, i što je najgore, u tome su dobrano i uspjeli. I tako vam to ide dok postoji država u kojoj glavnu riječ vode mediji; nitko nije siguran da ga na Špici ni kriva ni dužna ne mogu u lisicama privesti, pa čak i osuditi, i nikom ništa!

• Ima li šanse da se nakon svega ipak pomirite?

- Ako mislite na Vlatku, ima, ali ona bi se morala toliko promijeniti da je možda više ni vi ni ja ne bismo mogli prepoznati.

• Emisija 'Otvoreno' izazvala je burne reakcije.


- Interesantno je reći da u tu emisiju nisam uopće bio pozvan, niti sam bio predviđen, jer najlakše je pljuvati neprisutne. Kada sam čuo da mi se sprema još jedan medijski masakr, a za koji sam doznao uistinu u posljednji čas, otišao sam na televiziju sam. Znao sam da g. Bago, samo naoko odvažan, neće imati tri čiste da me ne primi u emisiju - a ja već tu. Zbunio se i primio me.

Nisam znao ni o kojoj se temi radi, već sam samo osjećao da sam još jednom predviđen za odstrel i da me namjeravaju kao topovsko meso baciti u arenu razjarenim gledateljima HTV-a, i siguran sam da me tamo nije bilo, da bi me lešinarsko društvo još jednom raščerečilo bez ikakve mogućnosti da se branim. 

• Je li vam žao što ste u emisiji koja ide uživo u studiju bacili vjenčani prsten?


- Ne, nije mi žao. Ja tom svojom gestom nisam mislio nikoga povrijediti. Pa ni Vlatku. To je bio podsvjesni, neplanirani i impulzivni čin. I puno toga govori o meni samom, ali ne na ovom najplićem, prvom i sasvim sigurno pogrešnom shvaćanju, da izražava moju nekulturu i bahatost.

Naprotiv, izražava moju ljudskost, ranjivost, nesigurnost, postojanje iskrenih i dubokih osjećaja prema Vlatki. Izražava sve sukobe koje proživljavam u sebi boreći se s osjećajima koji govore jedno i činjenicama koje mi sve jasnije poručuju nešto drugo. Moj čin odbacivanja prstena zasmetao je svima onima koji ne znaju što su ljudske emocije, i onima koji uvijek rade samo ono što se od njih očekuje.

Ja radim sve ono što osjetim i želim učiniti, pa koliko god to koštalo, jer mrzim proračunatost i glumu onih koji sve najbolje znaju kako treba. Jednostavno sam osjetio potrebu da budem slobodan jer žena kojoj sam dao ljubav i sve svoje najbolje, a i ponešto drugo - razočarala me je najdublje. Pa što znači jedan prsten? Osjetio sam da taj prsten više nije moj i da ga nemam više zašto nositi. E, stoga sam bacio prsten jer mi se je počeo gaditi i jer sam tako osjećao, te sam od tog momenta postao simbolično slobodan od nečega što me stezalo i žuljalo. I to je to!

• Jeste li tako impulzivno živjeli s Enom i Bebom Lončar?


- Ena i Beba bile su najljepše i najbolje osobe koje sam svaku u svoje vrijeme upoznao, a ni o Vlatki ne mogu reći ništa loše, dapače, pogotovo kada sam je tek upoznao; zasigurno nije bila ono u što se je izgleda pretvorila danas.

Najvažniji momentalni posao mi je uživati u svojoj predivnoj djeci, a ne bi mi loše stajao ni kakav romantični trenutak u društvu ljepšeg spola jer to je kod mene još uvijek dobrodošlo
• Slali ste medijima nalaze pretraga. Nije li to malo neuobičajeno?

- Pa što drugo da napravim, da im pošaljem osmrtnicu, a iste su mi pretrage služile da bi čitatelji uvidjeli kakvo smeće od tiskovine kupuju.

• Biste li nakon svega pononvo započinjali vezu s puno mlađom ženom?

- Zašto ne. Čovjek je mlad onoliko koliko je mlad u glavi. Imao bih samo mali zahtjev, da me uvjeri da voli mene i moju djecu - vidite koliko malo tražim!

• Gdje vidite sebe - u Zagrebu, Splitu, Rimu?

- Pa ja se nemam što vidjeti, imam stalno boravište u Rimu, najljepšem gradu na svijetu. Talijanski sam državljanin kao i moja djeca, a u Londonu, Ženevi i Miamiju  osjećam se kao u Zagrebu i Rimu.

• Koliko je ovaj slučaj utjecao na vaš poslovni život. Spominjali ste da ste bili u prilično neugodnoj situaciji.


- Društvo poslovnjaka u kojem se krećem u inozemstvu naviklo je na medijski terorizam, ali ipak ne ovako divlji kakav vlada kod nas, te se neprovjerene vijesti o nečijoj skoroj smrti, pogotovo objavljene namjerno, kažnjavaju uglavnom zbog visokih odšteta, stečajevima istih. Ali u našoj zemlji smiješna i neistinita objava skore smrti smatra se zabavnom temom.

• Koji su vam prioriteti?

- Najvažniji momentalni posao mi je uživati u svojoj predivnoj djeci, a ne bi mi loše stajao ni kakav romantični trenutak u društvu ljepšeg spola jer to je kod mene još uvijek dobrodošlo.

Bračni 'krah' mog oca i Vlatke traje dosta dugo. Pa čak i prije njihova vjenčanja. Najveći, a možda i jedini pravi razlog njihovih nesuglasica je bio Vlatkin odnos prema mojoj sestri. Naime, u proteklih godinu i nešto dana taj je odnos postao naprosto neizdrživ. Ne pamtim više ni jednu obiteljsku situaciju u kojoj nije bilo Vlatkinih histeričnih ispada prema Lani zbog najbesmislenijih i banalnih razloga.

Riječi koje je ona toj curici izgovorila i način na koji se u određenim situacijama prema njoj ponašala naprosto su neopisivi. Propali su svi naši pokušaji da unutar obitelji i s pomoću bliskih prijatelja riješimo probleme razumom i razgovorom, a Vlatka je nastavljala sa svojim gotovo neprimjerenim odnosom prema djetetu.

Odnos između Vlatke i Lane oduvijek je bio nestabilan. Postojali su trenuci kada su cvjetale ruže i kada su se grlile i ljubile kao majka i kći. Vlatka je s njom učila, čuvala je, pazila je dok bi bila bolesna, hranila, odijevala, šetala s njom itd.

Moj otac jednostavno više nije mogao izdržati da gleda svoje dijete kako svaki dan uplakano ide u školu, a doma je dočeka isti dril. Moram reći da ga u potpunosti razumijem i da sam to pokušao reći Vlatki u nekoliko navrata, ali bi ona uvijek za sve to krivila njega i Lanu

Leo Radeljak: Lana je zbog Vlatke u suzama išla u školu

A onda, kao grom iz vedra neba, zbog npr. činjenice da Lana malo sporije jede, situacija bi se pretvorila u pakao, Vlatka bi se okomila na nju, a Lana bi se sve više zatvarala u sebe i plakala. Takav prizor je postao gotovo svakodnevan, a tome je morao doći kraj. To se najčešće događalo ujutro prije škole, a da nešto nije u redu upozorila nas je i Lanina učiteljica rekavši nam da je dijete 'prestrašeno' i 'odsutno'.

Moj otac jednostavno više nije mogao izdržati da gleda svoje dijete kako svaki dan uplakano ide u školu, a doma je dočeka isti dril. Moram reći da ga u potpunosti razumijem i da sam to pokušao reći Vlatki u nekoliko navrata, ali bi ona uvijek za sve to krivila njega i Lanu, govoreći da se ona tako ponaša samo kad je on prisutan.

Činjenica jest da je tata uvijek nastojao obraniti Lanu u tim situacijama, tako da bi često pred djetetom kršio Vlatkin autoritet, što je nju iritiralo do besvijesti. Nakon razgovora s mnogim ljudima uvjerio sam se da bi Lana uvijek za to platila kad bismo se tata i ja maknuli.

Vlatka mi je sama nekoliko puta priznala kako je svjesna da preburno reagira na neke stvari i da joj je poslije žao. Ali to nije dovoljno, jer je zaista imala milijun prilika da to ponašanje ispravi.

Lana danas ima oko sebe puno ljudi koji je vole i paze, počevši od tate i mene, bake, kume i mnogih drugih. Brinemo se da joj ništa ne nedostaje i da je odgojimo kao pametnu, pristojnu i poštenu curicu. Ona je najnježniji dio obitelji i stoga smo svi spremni stati u njenu obranu. Ona je potpuno zaštićena od cijele ove situacije, a ovih je dana vesela i sretna kao i svako normalno dijete.

Ovo ljeto, kao i svako do sada, sigurno ćemo provesti zajedno (koliko god mi to posao bude dopustio), a vjerojatno ćemo otići negdje daleko od svega da se odmorimo.

Maja Kruhak

Izdvajamo