Josip Broz Tito pokopan je u mom dvorištu koje su mojim precima ukrali prije više od pola stoljeća. Cijeli taj posjed je otet, nacionaliziran, i ja ga želim natrag - jasno je, s kratkim dramatičnim stankama, rekao Vladimir Lešić, gledajući nas u oči i tako dajući do znanja da mu je povrat imovine jedini cilj.
Prije deset mjeseci Državna uprava za vraćanje imovine Republike Srbije primila je zahtjev Vladimira Lešića koji traži povrat nacionalizirane imovine u Beogradu. Imovina koju traži bila je u vlasništvu njegova pradjeda, a obuhvaća i posjed u Užičkoj ulici. Tamo se danas nalaze Kuća cvijeća, posljednje počivalište Josipa Broza Tita, te veliki "Muzej istorije" u kojemu su, osim redovnih izložbi, izložena i dva Titova automobila: crni Mercedes i Rolls Royce.
Ako se ispune najave srpskoga premijera Vojislava Koštunice koji je početkom ove godine rekao da će do kraja 2007. biti donesen zakon o povratu nacionalizirane imovine, zahtjev Vladimira Lešića mogao bi preko noći promijeniti povijest. Zbog pobjede birokracije u ovom bi slučaju sudbina groba Josipa Broza Tita mogla postati potpuno neizvjesna te ovisiti upravo o Vladimiru Lešiću.
Po zanimanju glazbenik, danas glazbeni urednik na RTS-u, Vladimir Lešić rodio se 1962. godine u stanu od 130 četvornih metara. Tamo je, kako kaže, "vladala neprijateljska atmosfera izbjegličkog kampa" jer je, osim njegove, u stanu živjelo još nekoliko obitelji.
Prema njegovim riječima, prije "otimačine privatne imovine od strane komunističkog režima", njegov pradjed Miloš Savčić bio je 11. najbogatiji čovjek u Europi.
U njegovim je tvrtkama prije Drugoga svjetskog rata radilo 50.000 radnika, a uža obitelj živjela je izvan centra Beograda, na Dedinju, u tadašnjoj Rumunjskoj ulici. Upravo je taj posjed 1941. godine okupirala njemačka vojska i kad je izbacila Lešićevu obitelj, uselila se u nekoliko vila.
- Činovnici njemačke vojske izbacili su moju rodbinu i od 17. do 21. travnja zaposjeli cijeli posjed. Tamo je tada živio general van Rogh, a moji su se morali preseliti u stanove koji su im dani zauzvrat. Njemačka vojska ipak im je plaćala najamninu za taj posjed. Nakon četiri godine, 1945., crnogorski bataljun oslobodio je Beograd i osvojio taj posjed. Petnaest dana poslije uselio se Josip Broz Tito s rodbinom te imovinu proglasio povijesnom i nacionalizirao je. Tih je dana cijeli posjed preimenovan iz Rumunjske u Užičku ulicu, a kako se počela zidati još jedna vila, promijenjeni su i kućni brojevi. Novac za korištenje moja obitelj više nije dobivala - prepričao je Lešić.
Kao dokaz svoje priče pokazao je monografiju o njegovu pradjedu u kojoj se nalaze i prastare slike posjeda gdje se danas nalazi Kuća cvijeća. U beogradskim katastarskim knjigama navedeno je da je imovina koju Lešić traži u vlasništvu Republike Srbije, no u knjizi u kojoj se vide svi vlasnici kompletne imovine u cijeloj povijesti piše kako je nekada upravo Miloš Savčić naslijedio posjed od svog oca i prepisao ga na sebe. Sljedeći vlasnik bila je Kraljevina Jugoslavija, a zatim sve njezine sljednice.
Sva imovina koja je poslije 9. ožujka 1945. u procesu nacionalizacije, agrarne reforme ili primjenom nekih drugih propisa oduzeta tadašnjim vlasnicima, u Srbiji je trebala biti popisana do 30. lipnja 2006. godine.
Do toga dana svi prijašnji vlasnici ili njihovi nasljednici mogli su uz potrebnu dokumentaciju, prema zakonu o prijavljivanju i evidentiranju, prijaviti oduzetu imovinu koju žele natrag u vlasništvo.
U Direkciji za vraćanje imovine Republike Srbije evidentirano je 19.000 prijava, od čega 200 iz inozemstva. Među tim prijavama, kako su nam potvrdili u Direkciji, nalazi se i zahtjev Vladimira Lešića koji je imovinu zatražio zajedno s ujakom koji se nalazi u Švicarskoj. Prema nekim procjenama, zakon o povratu imovine u Srbiji čeka oko 300.000 građana.
- Svi koji su podnijeli zahtjev, uključujući i osobu za koju se posebno zanimate, zavedeni su u našu evidenciju, ali do izglasavanja zakona o povratu imovine mogu samo čekati - poručili su iz Direkcije.
Nadležne službe pitali smo zašto zakon još nije izglasan, ali odgovor nam mogu ponuditi svi građani Srbije. Prijedlog o zakonu, naime, nalazi se na dnevnom redu prve sljedeće sjednice vlade Srbije, no problem je konstituiranje vlade nakon izbora.
Kako bi imao veći utjecaj u pitanju povrata imovine, Vladimir Lešić osnovao je političku stranku, Srpsku ligu za vraćanje imovine. Ta se stranka ne priklanja nijednoj strani političkog spektra, posebno ne radikalnoj, nego joj je isključivi cilj denacionalizacija oduzete imovine u Srbiji.
Prema rezultatima nekih istraživanja, tvrdi Lešić, njihove ciljeve podržava oko 75 posto građana.
No, što će se dogoditi s cijelom Kućom cvijeća ako Lešić dobije povrat imovine? Kako kaže, možda bi i pristao na novčanu kompenzaciju za zemljište, no smatra da je to gotovo nemoguće. Država bi mi tada trebala platiti tržišnu vrijednost zemljišta, koja je enormno visoka, te odštetu za svaku godinu otkad je imovina nacionalizirana. No, moja je primarna želja dobiti povrat imovine i pokrenuti neke vlastite projekte - istaknuo je Lešić.
Pitali smo ga što će tada biti s grobom Josipa Broza Tita.
- Ako država misli da je u redu heroja poput Tita pokopati u tuđem dvorištu, neka onda i sama odluči što će dalje. Oteto je na silu, iz ideoloških razloga, dok je moj pradjed morao živjeti u malom stanu. Ma, ne mora se Titov grob iseliti, pa dići ću zid između groba i zemljišta te naplaćivati korištenje zemljišta - ironično je rekao nasljednik vjerojatno najzanimljivijeg posjeda na području bivše Jugoslavije.
Slično razmišlja i o "Muzeju istorije" koji se nalazi pokraj Titova groba. Napomenuo je kako je i 1980. godine, kada je Tito pokopan, bilo poznato da je riječ o nacionaliziranoj imovini. Njegova je želja da se "isprave povijesne nepravde".
- Ima i drugih posjeda u Srbiji - poručio je Lešić.
No, njegove ideje o budućnosti tog posjeda nikako ne može prihvatiti direktorica Muzeja, Ljiljana Cetinić.
- To je besmislica. Nikad nisam čula da se neka kulturna baština, poput ove, iseljava. Teško će se to riješiti, pa to je kulturno dobro koje 44 godine nije bilo problematično, a sada je to postalo. Pokreće se nešto što nije u skladu s povijesti - uzrujano je izjavila Ljiljana Cetinić koja nije željela ništa više komentirati.
U Kući cvijeća čuvar groba Josipa Broza Tita nasmijao se na spomen ideje o povratu imovine, a zajedno s njim i dvoje posjetitelja koji su se tamo zatekli.
Lešiću trenutačno u prilog ide i stav Europske Unije koja je odlučna u namjeri da se sva bespravno oduzeta imovina vrati vlasnicima. Zbog toga, ako njegov zahtjev Državna uprava odbije, namjerava sa žalbom ići na više institucije.
- Gledajući povijest prijašnjih sličnih procesa, ja ću tužbu dobiti na Sudu pravde u Strasbourgu. To je posljednja institucija gdje mogu braniti svoja prava - najavio je Lešić.
Iz Beograda Sanjin Španović
Prije deset mjeseci Državna uprava za vraćanje imovine Republike Srbije primila je zahtjev Vladimira Lešića koji traži povrat nacionalizirane imovine u Beogradu. Imovina koju traži bila je u vlasništvu njegova pradjeda, a obuhvaća i posjed u Užičkoj ulici. Tamo se danas nalaze Kuća cvijeća, posljednje počivalište Josipa Broza Tita, te veliki "Muzej istorije" u kojemu su, osim redovnih izložbi, izložena i dva Titova automobila: crni Mercedes i Rolls Royce.
Ako se ispune najave srpskoga premijera Vojislava Koštunice koji je početkom ove godine rekao da će do kraja 2007. biti donesen zakon o povratu nacionalizirane imovine, zahtjev Vladimira Lešića mogao bi preko noći promijeniti povijest. Zbog pobjede birokracije u ovom bi slučaju sudbina groba Josipa Broza Tita mogla postati potpuno neizvjesna te ovisiti upravo o Vladimiru Lešiću.
Po zanimanju glazbenik, danas glazbeni urednik na RTS-u, Vladimir Lešić rodio se 1962. godine u stanu od 130 četvornih metara. Tamo je, kako kaže, "vladala neprijateljska atmosfera izbjegličkog kampa" jer je, osim njegove, u stanu živjelo još nekoliko obitelji.
Prema njegovim riječima, prije "otimačine privatne imovine od strane komunističkog režima", njegov pradjed Miloš Savčić bio je 11. najbogatiji čovjek u Europi.
U njegovim je tvrtkama prije Drugoga svjetskog rata radilo 50.000 radnika, a uža obitelj živjela je izvan centra Beograda, na Dedinju, u tadašnjoj Rumunjskoj ulici. Upravo je taj posjed 1941. godine okupirala njemačka vojska i kad je izbacila Lešićevu obitelj, uselila se u nekoliko vila.
- Činovnici njemačke vojske izbacili su moju rodbinu i od 17. do 21. travnja zaposjeli cijeli posjed. Tamo je tada živio general van Rogh, a moji su se morali preseliti u stanove koji su im dani zauzvrat. Njemačka vojska ipak im je plaćala najamninu za taj posjed. Nakon četiri godine, 1945., crnogorski bataljun oslobodio je Beograd i osvojio taj posjed. Petnaest dana poslije uselio se Josip Broz Tito s rodbinom te imovinu proglasio povijesnom i nacionalizirao je. Tih je dana cijeli posjed preimenovan iz Rumunjske u Užičku ulicu, a kako se počela zidati još jedna vila, promijenjeni su i kućni brojevi. Novac za korištenje moja obitelj više nije dobivala - prepričao je Lešić.
Kao dokaz svoje priče pokazao je monografiju o njegovu pradjedu u kojoj se nalaze i prastare slike posjeda gdje se danas nalazi Kuća cvijeća. U beogradskim katastarskim knjigama navedeno je da je imovina koju Lešić traži u vlasništvu Republike Srbije, no u knjizi u kojoj se vide svi vlasnici kompletne imovine u cijeloj povijesti piše kako je nekada upravo Miloš Savčić naslijedio posjed od svog oca i prepisao ga na sebe. Sljedeći vlasnik bila je Kraljevina Jugoslavija, a zatim sve njezine sljednice.
Sva imovina koja je poslije 9. ožujka 1945. u procesu nacionalizacije, agrarne reforme ili primjenom nekih drugih propisa oduzeta tadašnjim vlasnicima, u Srbiji je trebala biti popisana do 30. lipnja 2006. godine.
Do toga dana svi prijašnji vlasnici ili njihovi nasljednici mogli su uz potrebnu dokumentaciju, prema zakonu o prijavljivanju i evidentiranju, prijaviti oduzetu imovinu koju žele natrag u vlasništvo.
U Direkciji za vraćanje imovine Republike Srbije evidentirano je 19.000 prijava, od čega 200 iz inozemstva. Među tim prijavama, kako su nam potvrdili u Direkciji, nalazi se i zahtjev Vladimira Lešića koji je imovinu zatražio zajedno s ujakom koji se nalazi u Švicarskoj. Prema nekim procjenama, zakon o povratu imovine u Srbiji čeka oko 300.000 građana.
- Svi koji su podnijeli zahtjev, uključujući i osobu za koju se posebno zanimate, zavedeni su u našu evidenciju, ali do izglasavanja zakona o povratu imovine mogu samo čekati - poručili su iz Direkcije.
Nadležne službe pitali smo zašto zakon još nije izglasan, ali odgovor nam mogu ponuditi svi građani Srbije. Prijedlog o zakonu, naime, nalazi se na dnevnom redu prve sljedeće sjednice vlade Srbije, no problem je konstituiranje vlade nakon izbora.
Kako bi imao veći utjecaj u pitanju povrata imovine, Vladimir Lešić osnovao je političku stranku, Srpsku ligu za vraćanje imovine. Ta se stranka ne priklanja nijednoj strani političkog spektra, posebno ne radikalnoj, nego joj je isključivi cilj denacionalizacija oduzete imovine u Srbiji.
Prema rezultatima nekih istraživanja, tvrdi Lešić, njihove ciljeve podržava oko 75 posto građana.
No, što će se dogoditi s cijelom Kućom cvijeća ako Lešić dobije povrat imovine? Kako kaže, možda bi i pristao na novčanu kompenzaciju za zemljište, no smatra da je to gotovo nemoguće. Država bi mi tada trebala platiti tržišnu vrijednost zemljišta, koja je enormno visoka, te odštetu za svaku godinu otkad je imovina nacionalizirana. No, moja je primarna želja dobiti povrat imovine i pokrenuti neke vlastite projekte - istaknuo je Lešić.
Pitali smo ga što će tada biti s grobom Josipa Broza Tita.
- Ako država misli da je u redu heroja poput Tita pokopati u tuđem dvorištu, neka onda i sama odluči što će dalje. Oteto je na silu, iz ideoloških razloga, dok je moj pradjed morao živjeti u malom stanu. Ma, ne mora se Titov grob iseliti, pa dići ću zid između groba i zemljišta te naplaćivati korištenje zemljišta - ironično je rekao nasljednik vjerojatno najzanimljivijeg posjeda na području bivše Jugoslavije.
Slično razmišlja i o "Muzeju istorije" koji se nalazi pokraj Titova groba. Napomenuo je kako je i 1980. godine, kada je Tito pokopan, bilo poznato da je riječ o nacionaliziranoj imovini. Njegova je želja da se "isprave povijesne nepravde".
- Ima i drugih posjeda u Srbiji - poručio je Lešić.
No, njegove ideje o budućnosti tog posjeda nikako ne može prihvatiti direktorica Muzeja, Ljiljana Cetinić.
- To je besmislica. Nikad nisam čula da se neka kulturna baština, poput ove, iseljava. Teško će se to riješiti, pa to je kulturno dobro koje 44 godine nije bilo problematično, a sada je to postalo. Pokreće se nešto što nije u skladu s povijesti - uzrujano je izjavila Ljiljana Cetinić koja nije željela ništa više komentirati.
U Kući cvijeća čuvar groba Josipa Broza Tita nasmijao se na spomen ideje o povratu imovine, a zajedno s njim i dvoje posjetitelja koji su se tamo zatekli.
Lešiću trenutačno u prilog ide i stav Europske Unije koja je odlučna u namjeri da se sva bespravno oduzeta imovina vrati vlasnicima. Zbog toga, ako njegov zahtjev Državna uprava odbije, namjerava sa žalbom ići na više institucije.
- Gledajući povijest prijašnjih sličnih procesa, ja ću tužbu dobiti na Sudu pravde u Strasbourgu. To je posljednja institucija gdje mogu braniti svoja prava - najavio je Lešić.
Iz Beograda Sanjin Španović