Nekoliko država u najbližem hrvatskom susjedstvu doživljava ozbiljna unutarnja previranja koja pridonose destabilizaciji šire regije. Iako se svaki slučaj razlikuje u intenzitetu i ishodu, postoji nekoliko zajedničkih čimbenika kojima se treba pozabaviti ili će eskalirati tijekom sljedeće godine.
Većina hrvatskih južnih susjeda uzdrmana je nemirima, bilo u obliku prosvjeda protiv vladinih zloporaba u Makedoniji, uličnih demonstracija protiv oficijelne korupcije u Crnoj Gori, gušenja neovisnih medija u Srbiji, referendumske prijetnje koja cilja na raspad Bosne i Hercegovine ili prekida rada parlamenta koji izaziva opozicija na Kosovu prosvjedujući protiv potpisivanja sporazuma s Beogradom.
Ističu se tri čimbenika koji destabiliziraju susjedstvo: institucijski neuspjeh, gospodarski podbačaj i međunarodni neinteres. Ako javnost izgubi svoje preostalo povjerenje i podršku nacionalnim institucijama, državnim dužnosnicima i dijapazonu političara, tada se otvara prostor za populizam, uličnu politiku i moguće nasilje. Unatoč više od dvadeset godina izgradnje države, demokratskih reformi i zapadnog angažmana, korupcija i loše upravljanje ostaju snažno prisutni u regiji.
Pravosudni sustavi su izbjegavali rigorozne provjere i modernizaciju te ostaju vezani uz specifične interesne skupine. U međuvremenu politika i biznis ostaju parazitski povezani i tako delegitimiziraju oboje u očima većine građana. Parlament se ističe kao ključna institucija u svakoj demokraciji u razvoju jer izravno predstavlja ljude i donosi zakone. Ako javnost izgubi povjerenje u zakonodavstvo i njegove predstavnike, tada otuđivanje građana od države i vladavine zakona može stvoriti opasne društvene i etničke pukotine koje će iskoristiti demagozi. Javnost diljem regije zahtijeva ekonomska poboljšanja jer je previše godina svjedočila stagnaciji, nekompetenciji službi, rastućoj nejednakosti i nedostatku poštene ekonomske konkurencije.
Ekonomska havarija, siromaštvo i frustrirana javnost radikaliziraju politiku i mogu stvoriti socijalne, etničke ili čak međudržavne konflikte. Trajno siromaštvo i nezadovoljstvo brojnim vladama potaknulo je recentnu izbjegličku krizu za EU jer je znatan dio tražitelja azila u Njemačkoj sa Zapadnog Balkana. Unatoč mjerama da se ublaži prijetnja, još se veći egzodus može očekivati ako se uvjeti za većinu ljudi ne poboljšaju. Vjerojatno najveća prijetnja za regiju je gubitak vjere u integraciju u EU.
Veći dio javnost sada ocjenjuje da Unija ne želi njihove zemlje u svom klubu, bilo jer su siromašne, izrazito korumpirane ili se doživljavaju kao muslimanske. Stoga se različiti uvjeti i faze za ulazak u EU uglavnom vide kao nadomjesci koji će trajati beskrajno. Integracija Hrvatske u regiji se smatra vjerojatno posljednjim otvaranjem članstva za godine ili čak desetljeća. Navodeći primjere mlakog pristupa EU prema daljnjem širenju, lokalni promatrači ističu nedostatak učinkovitosti u poticanju bitnih reformi u pravosuđu i provedbi zakona. U nekim se zemljama ljudi čude zašto besramno korumpirani političari nisu uhićeni, procesuirani i osuđeni, unatoč nadzoru koji nad lokalnim liderima imaju EU i SAD.
Čine li dužnosnici EU dovoljno kako bi progurali nužne reforme koje su suštinski važne za ostvarenje članstva u EU ili su neodlučni u tome da omoguće neželjenim zemljama da se kvalificiraju za pristup? Neki su, pak, ljudi došli do zaključka da njihovi političari možda ne žele ulazak u EU jer bi to moglo dovesti do obveze primjene pravila i zakona Unije. U slučaju veće razvidnosti, nadzora i odgovornosti bitno bi se smanjile mogućnosti korupcije, klijentelizma i nepotizma.
Posljedično, suštinske reforme se smišljeno odgađaju, a uvjete za ulazak navodno opstruiraju ili zanemaruju vladini dužnosnici. U takvom ozračju javne sumnje i otuđenosti sljedeća hrvatska Vlada imat će priliku, u regionalnom nadmetanju, pokazati razinu vodstva i usmjerenosti prema društvenim i ekonomskim poboljšanjima. To bi zahtijevalo Vladu u Zagrebu koja je opredijeljena za reformu pravosuđa, rezolutnu borbu protiv korupcije i otvaranje zemlje biznisu.
Hrvatska bi tako mogla postati uspješni ogledni model i potaknuti razvoj stranaka i platformi u susjednim zemljama koje bi na sličan način ostvarivale vlastite ciljeve. Mogu se podići ograde kako bi zadržale izbjeglice, ali Hrvatska će shvatiti da je teško zaštititi se od nemira i konflikta blizu svojih granica. Prelijevanje eskalirajućeg regionalnog meteža osjetit će se u rastu nesigurnosti, neizvjesnoj poslovnoj klimi, opadanju investicija i drugim trajnim preprekama regionalnom ekonomskom razvoju.
Dolazeća Vlada u Zagrebu mogla bi uzeti u obzir stvaranje foruma za regiju koji bi istraživao učinkovite politike i širio lekcije iz hrvatskog iskustva. Zagreb bi tako mogao steći podršku i fondove iz EU. Međutim, Vlada prvo mora biti formirana kako bi uistinu mogla provesti reforme koje su nužne za poticaj ekonomskog rasta.