ZAGREB - Nisam baš najbolje spavao, pa sam se prije jutra popeo na krov svoje kuće. Ovaj put nisu došli ni policija ni vatrogasci, a ni Hitna pomoć - kaže Tihomir Petrunić, kojeg Dugarešani zovu Titan, a široj domaćoj javnosti poznat je po svojim penjačkim sposobnostima koje je nedavno demonstrirao na 30-metarskoj kranskoj dizalici i dvostruko višem tvorničkom dimnjaku u centru grada.
Na noge je tada digao sve intervencijske službe, a njegove predstave pratilo je nekoliko desetaka mještana.
U obiteljskoj kući u Riječkoj ulici gdje živi s majkom Barkom uhvatili smo ga nakon dva, tri dana neuspješne potrage po gradskim kafićima te lokacijama gdje kao pomoćni radnik pili drva, a sve kako bi pronašli odgovor na jedno pitanje: zašto se penje?
- Gle, raskopali su je - počeo je Titan odgovarati kimnuvši glavom prema dizalici na kojoj je prije mjesec dana proveo puna četiri sati, tugaljiva pogleda i sjetnim glasom kao dječak kojem su srušili njegovu tajnu kućicu na drvetu. Pogled s njegove terase potvrdio je da je od krana ostala samo hrpa željeza.
- Kad sam vidio da su dizalicu dovezli na gradilište i da je idu slagati, čekao sam dan kada će biti gotova. Znao sam da će biti moja, da mora pasti. Rezali smo drva, popilo se, nisam mogao spavati, pa sam otišao do benzinske postaje sto metara od moje kuće. Pogledao sam je, kran je bio okrenut prema Karlovcu. Rekao sam sam sebi: sad si moja. Popeo sam se za pet minuta, negdje oko 5 sati je moglo biti.
‘Spusti se za sanduk pive!’
- Pola sata sam uživao u miru. Onda me vidjela neka susjeda i pozvala policiju, pa su se svi sjatili. Nisam mislio od svega raditi cirkus, ali dolje je bilo sto ljudi, Hitna je došla i policija, a i vatrogasci s onim jastukom. Nisam htio u njega skočiti jer bi ispalo da sam se htio ubiti, a da će me oni spasiti - objašnjava Tihomir i dodaje da si je onda, kada su već došli i novinari, dao malo oduška.
“Cirkus Colorado, samo danas u vašem gradu”, vikao je, a na spuštanje ga nije motiviralo ni obećanje da će mu za nagradu pokloniti sanduk piva. Dok je akrobatski hodao po žici držeći se rukama iznad glave samo za kran, ili dok se njihao naglavce, nitko nije mogao slutiti da ima punih 2,6 promila alkohola u krvi. Spustio se, kaže, kad mu je bilo dosta hladnoće i kiše koja je počela padati sve jače i jače. S policajcima je nakon toga otišao na kavu.
Hitna medicinska pomoć odvezla ga je na psihijatriju Opće bolnice Karlovac gdje je prespavao. Tamo su zaključili da je Petrunić sasvim normalna osoba.
- Pacijent je na psihijatrijskom odjelu bio miran, tijekom noći je spavao. Danas ujutro je psihomotorno stabilan, urednog kontakta. Nema razloga za zadržavanjem, nije psihotičan ni suicidalan - piše među ostalim u otpusnom pismu iz bolnice odakle su ga ispratili s kutijom tableta Normabel.
Dr. Sandra Bičanić bila je dežurna i tri tjedna kasnije, kada su Titana dovezli iz Pamučne industrije, nakon što se tamo spustio s dimnjaka, a dijagnoza, kao i terapija, bila je vrlo slična prošloj.
Patim od nesanice, koji put i previše popijem, ali nisam lud, volim to
‘Bilo je hladno pa sam sišao’
Kada se penjao na dimnjak, Petrunić je bio dvostruko trezniji nego kada se bio penjao na dizalicu. Izmjereno mu je “tek” 1,46 promila.
- U tom slučaju isto sam došao kući malo pod gasom, osjetio sam dosadu i krenuo na dimnjak. Na ulazu u tvornicu sam rekao da idem u staklarsko poduzeće kako bih bio siguran da će me pustiti unutra. Penjao sam se oprezno jer je dimnjak star, a bilo je i sklisko. Gore je bilo prilično hladno, pa sam tu i tamo ulazio u dimnjak da se sklonim od vjetra. Dugarešani su mi mahali sa svih strana. Spustio sam se kada mi je postalo hladno - prepričao je posljednju opasnu pustolovinu.
Drago mu je, kaže, što ga svi bodre dok je na vrhu, a nakon što je završio u medijima, na cesti su ga počeli zaustavljati ljudi. Boli ga što neki pričaju da se glupira kako bi zaradio mirovinu.
‘Osvojio’ i odašiljač iza kuće
- Patim od nesanice, dovoljno mi je tri ili četiri sata sna. Popijem koji puta i više nego što bih trebao, ali nisam lud. Samo se volim penjati. Penjem se cijeli život, samo što prije to nikoga nije zanimalo. Da sam bio potpuno trijezan, svejedno bih se popeo na kran i dimnjak - tvrdi Petrunić nabrajajući lokacije koje je osvojio, a na podebljem se popisu našao i stup na kojem je odašiljač telekomunikacijskog operatera, smješten iza njegove kuće.
Da je tako potvrdio je i Titanov susjed Brena koji ga je došao pozdraviti.
- Ma on se stalno nekamo penje. Mi susjedi, kada imamo otpiliti granu na stablu, odmah ga pozovemo jer je on gore začas - priča susjed Brena. Ni njegova majka Barka ne vidi ništa loše u tome što joj se sin tu i tamo popne visoko.
- Kad se voli penjati, neka se penje, što ću mu ja! Onog dana kada se popeo na dimnjak, došao je kući, te odmah otišao u grad. Kad sam čula na radiju što se događa, znala sam da se radi o mom Titanu - priča majka Barka.
Tihomir je završio samo osnovnu školu. Upisao je i srednju tehničku ali, kaže, nije išlo, pa se nakon polugodišta ispisao. Nekoliko godina penjao se po rodnom gradu, a onda to nastavio i u Bihaću, na vojnom aerodromu Željava, gdje je skoro kao golobradi mladac otišao na služenje vojnog roka. Tamo su ga prozvali Gumeni.
- Nakon 400 dana vojske u siječnju 1992. došao sam kući i odmah se priključio 137. brigadi - kaže Tihomir. Poslije je radio teške fizičke poslove, uglavnom na crno.
- Trenutno pilim drva s jednim pilarom. Zaradi se 100, 150 kuna, kako-kad - kaže Tihomir. Ima djevojku, no vezu ne smatra ozbiljnom.
U potrazi za novim visinama
- Ne znam kako će to završiti. Pa koja će me ovakvog - zapitao se čovjek koji spava koliko i Batman, a penje se kao Spiderman.
Da mu dizalicu nedaleko od kuće i nisu raskopali, ne bi se na nju više penjao, a interventne službe mogu odahnuti jer se više neće penjati, obećao je, ni na tvornički dimnjak.
- Više mi nije gušt. To su vrhovi koje sam osvojio. Što ću dalje, ne znam. Kažu mi da idem na karlovačke nebodere, ali ne želim iz moje Duge Rese. Žao mi je samo vatrogasaca, policajacai djelatnika HMP-a koji su zbog mene morali raditi - kaže Petrunić.
Kako su psihijatri ustanovili da je Tihomor potpuno normalna osoba, nemaju ga razloga zadržati u nekoj od svojih ustanova. Ni policija ga ne može pritvoriti jer ne krši ni jedan zakon osim Zakona o narušavanju javnog reda i mira, pa su sucu za prekršaje u Dugoj Resi protiv njega podnijeli dva optužna prijdloga, za svaki uspon po jedan.
Ako bude pravomoćno osuđen, može biti kažnjen novčanom kaznom od 200 do 800 kuna ili kaznom zatvora od 30 dana. No, puno veću svotu plaćaju oni koji mu mašu kada se popne na vrh neke od građevina, porezni obveznici.
Dvije intervencije kojima su ga išli spašavati, naime, Javnu vatrogasnu postaju Karlovca koštale su 11.400 kuna, a vjerojatno puno manji trošak nisu imali ni policajci i djelatnici HMP-a, što znači da će se bilo iz gradske, bilo iz državne blagajne za Titanove ludorije
izdvojiti oko 30 tisuća kuna.
Mario Pušić/EPEHA
Na noge je tada digao sve intervencijske službe, a njegove predstave pratilo je nekoliko desetaka mještana.
U obiteljskoj kući u Riječkoj ulici gdje živi s majkom Barkom uhvatili smo ga nakon dva, tri dana neuspješne potrage po gradskim kafićima te lokacijama gdje kao pomoćni radnik pili drva, a sve kako bi pronašli odgovor na jedno pitanje: zašto se penje?
- Gle, raskopali su je - počeo je Titan odgovarati kimnuvši glavom prema dizalici na kojoj je prije mjesec dana proveo puna četiri sati, tugaljiva pogleda i sjetnim glasom kao dječak kojem su srušili njegovu tajnu kućicu na drvetu. Pogled s njegove terase potvrdio je da je od krana ostala samo hrpa željeza.
- Kad sam vidio da su dizalicu dovezli na gradilište i da je idu slagati, čekao sam dan kada će biti gotova. Znao sam da će biti moja, da mora pasti. Rezali smo drva, popilo se, nisam mogao spavati, pa sam otišao do benzinske postaje sto metara od moje kuće. Pogledao sam je, kran je bio okrenut prema Karlovcu. Rekao sam sam sebi: sad si moja. Popeo sam se za pet minuta, negdje oko 5 sati je moglo biti.
‘Spusti se za sanduk pive!’
- Pola sata sam uživao u miru. Onda me vidjela neka susjeda i pozvala policiju, pa su se svi sjatili. Nisam mislio od svega raditi cirkus, ali dolje je bilo sto ljudi, Hitna je došla i policija, a i vatrogasci s onim jastukom. Nisam htio u njega skočiti jer bi ispalo da sam se htio ubiti, a da će me oni spasiti - objašnjava Tihomir i dodaje da si je onda, kada su već došli i novinari, dao malo oduška.
“Cirkus Colorado, samo danas u vašem gradu”, vikao je, a na spuštanje ga nije motiviralo ni obećanje da će mu za nagradu pokloniti sanduk piva. Dok je akrobatski hodao po žici držeći se rukama iznad glave samo za kran, ili dok se njihao naglavce, nitko nije mogao slutiti da ima punih 2,6 promila alkohola u krvi. Spustio se, kaže, kad mu je bilo dosta hladnoće i kiše koja je počela padati sve jače i jače. S policajcima je nakon toga otišao na kavu.
Hitna medicinska pomoć odvezla ga je na psihijatriju Opće bolnice Karlovac gdje je prespavao. Tamo su zaključili da je Petrunić sasvim normalna osoba.
- Pacijent je na psihijatrijskom odjelu bio miran, tijekom noći je spavao. Danas ujutro je psihomotorno stabilan, urednog kontakta. Nema razloga za zadržavanjem, nije psihotičan ni suicidalan - piše među ostalim u otpusnom pismu iz bolnice odakle su ga ispratili s kutijom tableta Normabel.
Dr. Sandra Bičanić bila je dežurna i tri tjedna kasnije, kada su Titana dovezli iz Pamučne industrije, nakon što se tamo spustio s dimnjaka, a dijagnoza, kao i terapija, bila je vrlo slična prošloj.
Patim od nesanice, koji put i previše popijem, ali nisam lud, volim to
|
Strast za visinama
|
‘Bilo je hladno pa sam sišao’
Kada se penjao na dimnjak, Petrunić je bio dvostruko trezniji nego kada se bio penjao na dizalicu. Izmjereno mu je “tek” 1,46 promila.
- U tom slučaju isto sam došao kući malo pod gasom, osjetio sam dosadu i krenuo na dimnjak. Na ulazu u tvornicu sam rekao da idem u staklarsko poduzeće kako bih bio siguran da će me pustiti unutra. Penjao sam se oprezno jer je dimnjak star, a bilo je i sklisko. Gore je bilo prilično hladno, pa sam tu i tamo ulazio u dimnjak da se sklonim od vjetra. Dugarešani su mi mahali sa svih strana. Spustio sam se kada mi je postalo hladno - prepričao je posljednju opasnu pustolovinu.
Drago mu je, kaže, što ga svi bodre dok je na vrhu, a nakon što je završio u medijima, na cesti su ga počeli zaustavljati ljudi. Boli ga što neki pričaju da se glupira kako bi zaradio mirovinu.
‘Osvojio’ i odašiljač iza kuće
- Patim od nesanice, dovoljno mi je tri ili četiri sata sna. Popijem koji puta i više nego što bih trebao, ali nisam lud. Samo se volim penjati. Penjem se cijeli život, samo što prije to nikoga nije zanimalo. Da sam bio potpuno trijezan, svejedno bih se popeo na kran i dimnjak - tvrdi Petrunić nabrajajući lokacije koje je osvojio, a na podebljem se popisu našao i stup na kojem je odašiljač telekomunikacijskog operatera, smješten iza njegove kuće.
Da je tako potvrdio je i Titanov susjed Brena koji ga je došao pozdraviti.
- Ma on se stalno nekamo penje. Mi susjedi, kada imamo otpiliti granu na stablu, odmah ga pozovemo jer je on gore začas - priča susjed Brena. Ni njegova majka Barka ne vidi ništa loše u tome što joj se sin tu i tamo popne visoko.
- Kad se voli penjati, neka se penje, što ću mu ja! Onog dana kada se popeo na dimnjak, došao je kući, te odmah otišao u grad. Kad sam čula na radiju što se događa, znala sam da se radi o mom Titanu - priča majka Barka.
Tihomir je završio samo osnovnu školu. Upisao je i srednju tehničku ali, kaže, nije išlo, pa se nakon polugodišta ispisao. Nekoliko godina penjao se po rodnom gradu, a onda to nastavio i u Bihaću, na vojnom aerodromu Željava, gdje je skoro kao golobradi mladac otišao na služenje vojnog roka. Tamo su ga prozvali Gumeni.
- Nakon 400 dana vojske u siječnju 1992. došao sam kući i odmah se priključio 137. brigadi - kaže Tihomir. Poslije je radio teške fizičke poslove, uglavnom na crno.
- Trenutno pilim drva s jednim pilarom. Zaradi se 100, 150 kuna, kako-kad - kaže Tihomir. Ima djevojku, no vezu ne smatra ozbiljnom.
U potrazi za novim visinama
- Ne znam kako će to završiti. Pa koja će me ovakvog - zapitao se čovjek koji spava koliko i Batman, a penje se kao Spiderman.
Da mu dizalicu nedaleko od kuće i nisu raskopali, ne bi se na nju više penjao, a interventne službe mogu odahnuti jer se više neće penjati, obećao je, ni na tvornički dimnjak.
- Više mi nije gušt. To su vrhovi koje sam osvojio. Što ću dalje, ne znam. Kažu mi da idem na karlovačke nebodere, ali ne želim iz moje Duge Rese. Žao mi je samo vatrogasaca, policajacai djelatnika HMP-a koji su zbog mene morali raditi - kaže Petrunić.
Kako su psihijatri ustanovili da je Tihomor potpuno normalna osoba, nemaju ga razloga zadržati u nekoj od svojih ustanova. Ni policija ga ne može pritvoriti jer ne krši ni jedan zakon osim Zakona o narušavanju javnog reda i mira, pa su sucu za prekršaje u Dugoj Resi protiv njega podnijeli dva optužna prijdloga, za svaki uspon po jedan.
Ako bude pravomoćno osuđen, može biti kažnjen novčanom kaznom od 200 do 800 kuna ili kaznom zatvora od 30 dana. No, puno veću svotu plaćaju oni koji mu mašu kada se popne na vrh neke od građevina, porezni obveznici.
Dvije intervencije kojima su ga išli spašavati, naime, Javnu vatrogasnu postaju Karlovca koštale su 11.400 kuna, a vjerojatno puno manji trošak nisu imali ni policajci i djelatnici HMP-a, što znači da će se bilo iz gradske, bilo iz državne blagajne za Titanove ludorije
izdvojiti oko 30 tisuća kuna.
|
Petrunićevi ‘izleti’ stoje 30.000 kn
|
Mario Pušić/EPEHA