Posvađane grupe robota samo za najmlađu publiku

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 27.06.2007. u 21:37

Danas u Hollywoodu više zbilja nema pravila. U zlatno doba tvornice snova smatralo se da se filmove može snimati jedino po romanima, kazališnim komadima ili eventualno stripovima, budući da ti imaju čvrst narativni oslonac.

Nekadašnji filmski tajkuni vjerojatno bi samo slegnuli ramenima kada bi čuli da se u naše doba blockbusteri rade po slikovnicama ("Noć u muzeju"), toboganima ili vožnjama u zabavnim parkovima ("Ukleta kuća", serijal "Pirati s Kariba"), a odnedavno i po liniji igračaka. Upravo tako su nastali "Transfomeri", film kompanija Paramount i DreamWorks, u čiju je produkciju uloženo 150-ak (a vjerojatno i nešto više) milijuna dolara. 

Davne 1984. japanski gigant Takara izbacio je igračke malih robota koji se mogu pretvarati u vozila i obratno, zatim se povezao sa sličnim američkim koncernom Hasbro i osvojio svijet. Na sreću producenata današnjih "Transformera", još u vrijeme prve najezde na dućane, smišljena je istoimena animirana serija koja je definirala kako treba izgledati priča vezana u robotiće.

• redatelj: Michael Bay
• uloge: Shia La Beouh, Tyrese Gibson, Josh Duhamel, Anthony Anderson, Megan Fox, Rachael Taylor, John Turturro i Jon Voight

TRANSFORMERI
Kasnije je snimljen i ne baš jako uspješan cjelovečernji crtić, no nove sezone televizijske serije bile su prava stvar: u njima se do iznemoglosti ponavljalo kako su dvije posvađene skupine robota, Autoboti i Deceptikoni, preselile bojište sa svog zavičajnog planeta Cybertron na Zemlju i tamo našle kako nove saveznike, tako i protivnike.

Naizgled ništa lakše nego pretvoriti animiranu seriju u igrani film! Ili nije tako? U seriji su, naime, uživali uglavnom dječaci, a hollywoodski blockbuster mora se dopasti najrazličitijim segmentima publike.

Da bi se popravila generacijska i spolna isključivost originala, angažirani su prvoklasni scenaristi, Alex Kurtzman i  Roberto Orci ("Legenda o Zorrou", "Nemoguća misija 3"), koji su za prioritetnu ciljnu grupu filma odabrali tinejdžere, bez konkurenciju najbrojniju gledateljsku bazu modernih multipleksa. Sam Witwicky kao lik zapaženo je figurirao i u seriji, ali je u prelasku na film zaradio nekoliko godina više i naglavce uletio u probleme s pubertetom.

Odluka da ga glumi Shia LaBeouf, koji je nakon uspjeha "Paranoje" i predstojećeg nastupa u "Indiani Jonesu 4" promoviran u najpoželjniju mladu američku zvijezdu, bila je potez vrijedan divljenja: scena u kojoj junak glumi kako sluša savjete roditelja o masturbaciji, a zapravo im skriva da je u dvorištu obiteljske kuće ugostio robote iz svemira, među boljima je u ovoljetnoj filmskoj produkciji, ponajprije zahvaljujući LaBeoufovoj glumi.

Nije loša ni ekspozicija u kojoj se Transformeri prvi put ukažu američkim vojnicima stacioniranim "negdje na Srednjem istoku": svako povezivanje aktualne političke zbilje i infantilne razbibrige hvalevrijedan je prilog hollywoodskoj subverzivnosti.

Problemi počinju kada Transformeri moraju postati pravi junaci filma, pucati jedni na druge, uništavati zgrade i ceste, prisiljavajući ljude da pužu ispod njihovih mehaničkih stopala.

Nevolja je što nitko ne može prikriti da su oni igračke, pa čak ni Michael Bay, redatelj "Hridi", "Armagedona" i "Pearl Harbora". Koliko god bili efektno izvedeni - osobito Optimus Prime, vođa Autobota, te simpatični BumbleBee - Transformeri su u završnim akcijskim scenama, realiziranima inače po najvišim hollywoodskim standardima, ipak nešto što pripada samo dječjoj uobrazilji.

Zapravo, "Transformerima" je trebao redatelj poput Roberta Rodrigueza iz serijala "Spy Kids", netko tko će se moći zafrkavati, a ipak koliko toliko održavati uvjerljivost prizora. Bay nema osjećaj za humor, lakoću ni zaigranost, pa su "Transformeri" vrsta filma koji će najvjerojatnije oduševiti najmlađe, starije tinejdžere ponukati na superioran odnos prema filmu, a starije gledatelje ostaviti potpuno ravnodušnima.  Uostalom, sumnjam da će bilo tko od potonjih zalutati u neki od multipleksa u kojem se film prikazuje.
Nenad Polimac

Izdvajamo