Nakon svih pročitanih knjiga o sretnim i nesretnim ljubavima, nakon svih odgledanih filmova, romantičnih, smiješnih, mučnih, nakon svih osobnih iskustava, i lijepih i onih "ne ponovilo se", što odgovoriti djetetu kad vas upita što je ljubav?
Ako u džepu nemate spreman odgovor (a tko ima?), predlažem da ga povedete da pogleda "Malu vilu". Jer, "Mala vila", nova predstava zagrebačkog kazališta Žar ptica, na ozbiljan, dirljiv i veseo način govori o ljubavi odbacujući ružičaste naočale kiča i priglupu sentimentalnost, ali i pomodni cinizam na temu kojim smo jednako tako preplavljeni.
Kraljević upoznaje Malu vilu, zaljubljuju se. I ona raste, raste, a ljubav cvate. No onda se Kraljeviću dopadne druga i on ode za njom. Mala vila se smanji i nestane.
Ali ni ova ljubav neće sretno završiti jer nova prinčeva izabranica, bajkovita Scarlett O'Hara, prepoznaje njegovo slomljeno srce koje više ne može voljeti i odluči potražiti nekoga s cijelim srcem. I kako to već u bajkama biva, čitavo se kraljevstvo uruši i nestaje.
Središnja metafora priče slikovita je i vrlo točna: kad nas netko voli, rastemo do svoje pune ljudske veličine, a kad nas prestane voljeti, smanjujemo se do nevidljivosti. A ne valja zanemariti ni pridodan mudri poučak - srce se može slomiti ne (samo) zbog neuzvraćene ljubavi, kao u sentimentalnim romanima, nego i zbog grijeha protiv voljene osobe. Jer upravo to se dogodilo Kraljeviću.
Bajka Vesne Krmpotić, na kojoj je predstava utemeljena, ne nudi priliku za iskupljenje i zato je bolno tužna.
Predstava je to poželjela popraviti. Zato je oko osnovne priče dodan široko razrađen okvir: u napuštenom kraljevstvu ostale su sluge, i oni nam pričaju i igraju priču o tužnom kraju kraljevstva, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo.
Istovremeno, među njima se razvijaju ljubavi paralelne onima iz bajke koju nam kazuju. I te će ljubavi, srećom, završiti sretno. Predstava tako ima dva plana koji se isprepleću i nadopunjuju. Priča o Kraljeviću i Maloj vili ispričana je bajkovito, s mnogo tople emocije koja izmiče površnoj sentimentalnosti.
Sitna, pažljivo smišljena scenska čuda stvaraju poseban ugođaj: Mala vila se najprije pojavljuje samo kao svjetlo koje putuje i gledalištem i scenom; kasnije, iznevjerena i ostavljena, smanjuje se pred našim očima sve dok od nje ne ostane samo raskošno ukrašena haljina; na kraju, kad uspomena na nju progoni Kraljevića, ona se iznenada, poput duha pojavljuje u ormarima, pukotinama, otvorima.
Nasuprot tome, sluge su živahni, donose u predstavu smijeh, gegove i pošalice.
I premda ni njihova situacija nije laka, jer našli su se izbačeni iz svijeta kakav su poznavali, zbunjeni i pomalo strepeći, veselo kroče u neizvjesnu, ali ljubavlju okupanu svijetlu budućnost.
Tomislav Zajec, koji potpisuje adaptaciju teksta Vesne Krmpotić i redateljica predstave Dora Ruždjak Podolski uspjeli su, uz pomoć lijepo uigranog glumačkog ansambla, odlično izbalansirati ta dva suprotstavljena, ali komplementarna svijeta.
Smijeh i šala ublažavaju gorčinu tuge osnovne priče, ali njezina misaonost koja graniči s mističnošću ostaje posve sačuvana, što je rijedak i dragocjen doprinos repertoarnoj ponudi dječjih predstava.
Iva Gruić
Ako u džepu nemate spreman odgovor (a tko ima?), predlažem da ga povedete da pogleda "Malu vilu". Jer, "Mala vila", nova predstava zagrebačkog kazališta Žar ptica, na ozbiljan, dirljiv i veseo način govori o ljubavi odbacujući ružičaste naočale kiča i priglupu sentimentalnost, ali i pomodni cinizam na temu kojim smo jednako tako preplavljeni.
Kraljević upoznaje Malu vilu, zaljubljuju se. I ona raste, raste, a ljubav cvate. No onda se Kraljeviću dopadne druga i on ode za njom. Mala vila se smanji i nestane.
Ali ni ova ljubav neće sretno završiti jer nova prinčeva izabranica, bajkovita Scarlett O'Hara, prepoznaje njegovo slomljeno srce koje više ne može voljeti i odluči potražiti nekoga s cijelim srcem. I kako to već u bajkama biva, čitavo se kraljevstvo uruši i nestaje.
Središnja metafora priče slikovita je i vrlo točna: kad nas netko voli, rastemo do svoje pune ljudske veličine, a kad nas prestane voljeti, smanjujemo se do nevidljivosti. A ne valja zanemariti ni pridodan mudri poučak - srce se može slomiti ne (samo) zbog neuzvraćene ljubavi, kao u sentimentalnim romanima, nego i zbog grijeha protiv voljene osobe. Jer upravo to se dogodilo Kraljeviću.
Bajka Vesne Krmpotić, na kojoj je predstava utemeljena, ne nudi priliku za iskupljenje i zato je bolno tužna.
Predstava je to poželjela popraviti. Zato je oko osnovne priče dodan široko razrađen okvir: u napuštenom kraljevstvu ostale su sluge, i oni nam pričaju i igraju priču o tužnom kraju kraljevstva, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo.
Istovremeno, među njima se razvijaju ljubavi paralelne onima iz bajke koju nam kazuju. I te će ljubavi, srećom, završiti sretno. Predstava tako ima dva plana koji se isprepleću i nadopunjuju. Priča o Kraljeviću i Maloj vili ispričana je bajkovito, s mnogo tople emocije koja izmiče površnoj sentimentalnosti.
Sitna, pažljivo smišljena scenska čuda stvaraju poseban ugođaj: Mala vila se najprije pojavljuje samo kao svjetlo koje putuje i gledalištem i scenom; kasnije, iznevjerena i ostavljena, smanjuje se pred našim očima sve dok od nje ne ostane samo raskošno ukrašena haljina; na kraju, kad uspomena na nju progoni Kraljevića, ona se iznenada, poput duha pojavljuje u ormarima, pukotinama, otvorima.
Nasuprot tome, sluge su živahni, donose u predstavu smijeh, gegove i pošalice.
I premda ni njihova situacija nije laka, jer našli su se izbačeni iz svijeta kakav su poznavali, zbunjeni i pomalo strepeći, veselo kroče u neizvjesnu, ali ljubavlju okupanu svijetlu budućnost.
Tomislav Zajec, koji potpisuje adaptaciju teksta Vesne Krmpotić i redateljica predstave Dora Ruždjak Podolski uspjeli su, uz pomoć lijepo uigranog glumačkog ansambla, odlično izbalansirati ta dva suprotstavljena, ali komplementarna svijeta.
Smijeh i šala ublažavaju gorčinu tuge osnovne priče, ali njezina misaonost koja graniči s mističnošću ostaje posve sačuvana, što je rijedak i dragocjen doprinos repertoarnoj ponudi dječjih predstava.
Iva Gruić