Odmah nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje u Londonu mnogima se nametnulo iznimno zanimljivo i važno pitanje: u čemu je tajna uspjeha i zašto je baš ova generacija vaterpolista uspjela u onome što nije pošlo za rukom ni jednoj prijašnjoj generaciji naših sportaša.
U ovom trenutku vaterpolisti zaista nemaju premca: prvaci su Europe, svijeta, a osvojili su i zlatnu medalju na Olimpijadi. Po tomu su danas, uz američke košarkaše i španjolske nogometaše, najsuperiornija sportska momčad na svijetu.
Uloga stratega
U redu, kada je riječ o vaterpolistima, zaista su to rijetko talentirani, marljivi i odgovorni mladi ljudi koji su se mentalnom i psihološkom snagom, disciplinom te pojedinačnom i momčadskom kvalitetom izdigli iznad svojih konkurenata. Međutim, i prijašnje generacije vaterpolista imale su slične, pa i veće i talentiranije igrače, a ipak ni izdaleka nisu bile tako dominantne. Uostalom, ako bi se usporedila pojedinačna vrijednost hrvatskih rukometnih reprezentativaca s igračima Francuske, Švedske, Srbije, Danske ili Španjolske, lako bismo se uvjerili da je Hrvatska mogla dominirati svjetskim rukometom na sličan način kao što to čine vaterpolisti. Samo je naoko komplicirano pitanje zašto je tako: jednostavno, jer vaterpolisti imaju, a rukometaši nemaju Ratka Rudića.
U vrhunskom sportu, u doba kada su brojnim sportašima na raznim krajevima svijeta osigurani približno jednaki uvjeti treninga, kada se sva natjecanja, utakmice i treninzi snimaju stotinama kamera koje otkrivaju sve taktičke i tehničke tajne, kada je široko dostupna stručna literatura, kada više nema tajni u načinu priprema, razradi metodologije te svladavanju tehničkih i taktičkih finesa, jedan čovjek ima presudnu ulogu u ostvarivanju vrhunskih rezultata - to je trener vođa. I to u svim sportovima, od tenisa do nogometa, od atletike do plivanja.
Najveći od velikih
Upravo su treneri lideri ti koji, kada se u završnim borbama sudaraju oni najveći, predstavljaju jezičac na vagi koji donosi mentalnu i taktičku, a na kraju i rezultatsku prevagu. Najbolji treneri znaju kako kontrolirati sebe, kako pripremiti igrače u trenucima golemoga psihološkog pritiska, kako sačuvati njihovu stabilnost i mirnoću, a istodobno ih motivirati da u trenucima kada je najteže i najvažnije daju maksimum. Bez iskusnog trenera znalca, u trenucima odluke, posebice u kolektivnim sportovima, nema vrhunskog rezultata. Upravo su treneri ti koji daju završnu, finu glazuru svakom vrhunskom sportašu, koji znaju izvući najviše upravo kada je najpotrebnije, koji mogu mentalno i taktički nadmudriti i nadigrati jednako tako kvalitetnog protivnika. Najbolje sportaše svijeta od njihove konkurencije dijeli tanka linija mentalne i psihološke snage, koju im svojom stručnošću, znanjem i iskustvom osiguravaju upravo vrhunski treneri.
Uostalom, stručnjaci odavno tvrde da košarkaši Chicaga, unatoč Michaelu Jordanu i ostalim igračima, nikada ne bi tako dominirali da ih nije vodio Phil Jackson. Ne bi britanski tenisač Andy Murray preko noći počeo pobjeđivati na najvažnijim turnirima da nije promijenio trenera i da ga nije preuzela nekadašnja igračka legenda Ivan Lendl. A o zaslugama Mourinha i Alexa Fergusona u uspjesima njihovih momčadi ne treba trošiti riječi.
Nema Thompsona
Gdje god je došao za trenera Ratko Rudić postizao je vrhunske rezultate, izvlačio je iz svojih momčadi maksimum i, što je najvažnije, u borbama za medalje najčešće je bio uspješniji od svojih suparnika. Dakle, Rudić je više puta potvrdio da zna kako pripremiti svoje sportaše za najveće napore, da ih zna motivirati, razviti kolektivni duh, kontrolirati i utjecati na njihove emocije… I, jednako važno: uspio je na njih prenijeti dio svojih civilizacijskih i kulturnih kriterija.
Rudića se, naime, može susresti na jazz-koncertima, poznat je kao iznimno obrazovan čovjek, kao ljubitelj lijepe knjige… Njegovi igrači ne idu na koncerte Thompsona, ne kunu se u domoljublje… Ali, unatoč tomu, svojim su obiteljima, sebi i domovini poklonili mnogo više od drugih, zapravo najviše što su mogli. Pa i više od toga. Uostalom, i sam je Rudić izjavio da mu je hrvatska zlatna olimpijska medalja iz Londona daleko najdraža u karijeri . To su potvrdili i njegovi igrači: dok su zagrljeni stajali na pobjedničkom postolju, s rijetko viđenim emocijama i snagom otpjevali su Lijepu našu. I još se k tomu, da se zna da je najviše igrača iz Dubrovnika, okitili zastavom s likom Svetog Vlaha.
Ružne objede
Bilo je snažnih otpora Rudićevu preuzimanju hrvatske vaterpolske reprezentacije. Što mu se sve nije zamjeralo: od toga da nije dovoljno velik Hrvat do objeda da je izdajnik. Nasreću, u Hrvatskom vaterpolskom savezu izdigli su se iznad tih podmetanja, angažirali ga i to im se sada stostruko vratilo.
Za razliku od vaterpolista, rukometaše su prečesto opterećivale podjele na klanove, pripadnost nekom krugu bila je ponekad važnija od znanja i sposobnosti. I zato su vaterpolisti na vrhu svijeta, a rukometaši su, premda imaju daleko najbolje igrače na svijetu, uvijek posrtali u odlučujućem trenutku: izgubili su u polufinalima zadnjeg Europskog prvenstva i ovog olimpijskog turnira, a na posljednjem su Svjetskom prvenstvu bili peti...