ON THE RECORD

Svi (novi i stari) predsjednikovi ljudi

    AUTOR:
    • Davor Butković

  • OBJAVLJENO:
  • 13.02.2010. u 12:00

U novom Uredu predsjednika ključna mjesta zauzimat će četiri savjetnika: savjetnik za politički sustav, savjetnik za obranu, savjetnik za sigurnost i savjetnik za vanjsku politiku

U vrijeme pisanja ovoga teksta, u četvrtak poslijepodne (dakle, sedam dana prije inauguracije novog predsjednika Republike), imena svih glavnih Josipovićevih savjetnika još nisu bila poznata. U novom Uredu predsjednika glavnu će ulogu imati četiri savjetnička mjesta: za politički sustav, za obranu, za sigurnost i za vanjsku politiku.

Predsjednik Josipović ponudio je položaj savjetnika za politički sustav zagrebačkom politologu, kolumnistu Novog lista, dr. Damiru Grubiši. Kako sada stvari stoje, Grubiša je ponudu odbio. Dr. Grubiša je, međutim, dr. Josipoviću napisao dokument o tome kako bi trebao funkcionirati Ured predsjednika: dokument uključuje i opis profila ljudi koji bi trebali obavljati dužnosti najvažnijih savjetnika. U SDP-u drže da Damir Grubiša nikada nije bio zainteresiran za odlazak na Pantovčak, te da bi radije prihvatio neko veleposlaničko mjesto. Sam Grubiša pak kaže da mu sadašnji posao na Fakultetu političkih znanosti omogućuje više slobode od bilo kojeg operativnog političkog posla.

Zlatko Gareljić prihvatio je, pak, Josipovićev prijedlog da postane predsjednikov savjetnik sa obranu. Zlatko Gareljić, Dalmatinac s rinčicom u uhu, obavljao je početkom dvijetisućitih dužnost zamjenika ministra obrane u vladi Ivice Račana. Zatim je neko vrijeme objavljivao kolumne u Jutarnjem listu, u kojima se bavio pitanjima vojske i nacionalne sigurnosti. Gareljić mi je u četvrtak ujutro, kada sam ga nazvao, kazao da još ne može potvrditi da ulazi u Josipovićev tim: “Znate, moram ostati profesionalac. Dok sam predsjednik ne objavi imena svojih savjetnika, ja o tome ne smijem govoriti”, kazao je Gareljić.

U vodstvu SDP-a potvrdili su, međutim, da će Gareljić obnašati dužnost savjetnika za obranu. “Gareljić će, zapravo, biti jedini visokorangirani član SDP-a u najužem krugu Josipovićevih suradnika, no on na Pantovčaku neće strančariti. Mi doista ne želimo da Ured predsjednika postane ekspozitura SDP-a”, naglasio je moj sugovornik iz vodstva već dulje vrijeme najpopularnije hrvatske stranke.

Od istaknutijih članova SDP-a, koji će blisko surađivati s novim predsjednikom Republike, valja još spomenuti brigadira Antu Kotromanovića. Saborski zastupnik Kotromanović neće se s Markova trga preseliti na Pantovčak, ali bi trebao sudjelovati u radu predsjednikova Savjeta za branitelje.

Predsjednik, po svemu sudeći, neće promijeniti savjetnika za sigurnost. Zasad se čini da će Mesićev savjetnik Saša Perković obavljati isti posao i kod Ive Josipovića. Josipović se odlučio za Perkovića, zato što ga je Perković, navodno, zaštitio od niza udara obavještajnog podzemlja tijekom izborne kampanje. Iako tu vrstu lojalnosti treba razumjeti i respektirati, mora se konstatirati kako Perković nipošto nije najsigurnija opcija za savjetnika za sigurnost.

Prvo, Saša Perković opterećen je hipotekom svog oca Josipa Pekovića, bivšeg dužnosnika jugoslavenskog, ali i Tuđmanova sigurnosnog sustava, za kojim je izdana tjeralica u Njemačkoj i kojeg dio hrvatskog iseljeništva smatra neposrednim naredbodavcem atentata na više političkih emigranata. Drugo, sam se Saša Perković javno kompomitirao kada je dopustio da Vladimir Zagorec snimi njihov razgovor u jednom bečkom hotelu, gdje je Perković posjetio Zagorca po nalogu predsjednika Mesića. Saša Perković je agent koji je razotkriven u tajnoj misiji i čijeg oca traži jedna od Hrvatskoj najvažnijih zapadnih zemalja: ne zvuči baš kao dobra preporuka za posao savjetnika za sigurnost novog predsjednika Republike.

O osobi koja bi trebala zauzeti mjesto savjetnika za vanjsku politiku zasad se najmanje zna. U krugovima bliskim SDP-u spekuliralo se s Nevenom Mimicom, bivšim ministrom europskih integracija, no iz samog vodstva SDP-a uvjeravaju nas kako to nije točno.

“Josipović planira upostaviti malo širu mrežu vanjskopolitičkih suradnika. Glavni vanjskopolitički savjetnik trebao bi biti stariji, profesionalni diplomat. Definitivno netko iz sustava, a ne iz SDP-a”, tvrdi sugovornik Jutarnjeg lista iz samog vodstva stranke.

Među ljudima koji bi mogli sudjelovati u vanjskopolitičkom timu novog predsjednika spominje se dr. Dejan Jović, znanstvenik srednjih godina, koji je dugo vremena proveo u Škotskoj. No, prema SDP-ovim izvorima, Jović nije bio u konkurenciji za položaj savjetnika za vanjsku politiku.

Kada je riječ o Mesićevim vanjskopolitičkim savjetnicima, Budimiru Lončaru i Tomislavu Jakiću, sasvim je izvjesno da Lončar odlazi, dok je Jakićev status manje definiran.

U Josipovićevom se entourageu o tom bivšem novinaru govori kao o “izvrsnom piscu govora”.

Jedan od bližih Josipovićevih osobnih prijatelja koji je, istodobno, i njegov povremeni suradnik, izložio mi je prekjučer jednu od mogućih vizija političkih prioriteta novog predsjednika. Prema toj verziji, predsjednik Jospović trebao bi se, prije svega, baviti vanjskom politikom.

“Činjenica je”, ustvrdio je moj sugovornik, “da Hrvatska danas nema definiranu vanjsku politiku. Dosad se govorilo kako Hrvatska ima tri strateška vanjskopolitička cilja: ulazak u NATO, ulazak u Europsku Uniju i suradnju s državama u regiji. Prva dva cilja zapravo su realizirana (drugi je, bolje rečeno, politički apsolviran), a za treći nitko ne zna ni što mu je sadržaj, ni kako da se ostvari. Hrvatska danas nema nikakvu konkretnu vanjsku politiku, ni na operativnoj, ni na strateškoj razini. Hrvatska ne zna što da radi s Bosnom, što da radi sa Srbijom, a pogotovo ne zna što da radi sa Slovenijom.

Hrvatska, nadalje, nije artikulirala kakvo će mjesto zauzimati u Uniji, ni s kojim će zemljama unutar Unije bliže surađivati. No, jedno od ključnih pitanja hrvatske vanjske politike jest odnos prema Sloveniji. Naša politika prema Sloveniji godinama je bila potpuno zapuštena, pa se tako dogodilo da ni hrvatska javnost ni hrvatske političke elite nisu prepoznale bujanje slovenskog nacionalizma, koji se, nažalost, pretvorio u slovensku institucionalnu politiku. Josipović će se morati vrlo ozbiljno baviti Slovenijom, ali prije svega artikuliranjem sveukupne hrvatske vanjske politike. Mislim da je posve očigledno kako ova Vlada nije kadra oblikovati bilo kakvu vanjskopolitičku strategiju Republike Hrvatske. Ona to, uostalom, ni ne pokušava”, tvrdi osobni prijatelj novog predsjednika, s kojim sam prekjučer dulje vrijeme razgovarao.

Josipović bi se, nadalje, trebao posvetiti sređivanju stanja u Hrvatskoj vojsci, koju je predsjednik Mesić ostavio u stanovitom kaosu. Kao primjer kaotičnog stanja na personalnoj razini, u krugovima bliskim novom predsjedniku spominju se generali Kruljac i Grdić, ljudi s krajnje dvojbenim biografijama, “koji ne bi smjeli obavljati visoke dužnosti niti u jednoj ozbiljno organiziranoj vojsci”. Očekuje se da bi Josipović vrlo brzo nakon preuzimanja dužnosti mogao smijeniti i Kruljca i Grdića.

Naposljetku, smatra se, također, da će se Josipović već u prvim mjesecima mandata ozbiljnije pozabaviti obavještajnim sustavom: “Čini se da i dalje postoji stanovita isprepletenost između obavještajnog sustava i podzemlja, da je i dalje na djelu penetracija pojedinih ljudi iz podzemlja u obavještajni sustav.

To Josipović neće tolerirati”, smatra sugovornik Jutarnjeg lista, Josipovićev osobni prijatelj.

Otkako je izabran za predsjednika Republike, Ivo Josipović nije počinio niti jednu ozbiljniju pogrešku. Dapače, nekim je svojim potezima, poput odlaska na obilježavanje akcije Maslenica i posjeta Zadru, gdje su ga dočekali kao pop-zvijezdu (usprkos imidžu Zadra kao navodno nasnažnijeg desničarskog uporišta na obali), novi predsjednik pokazao je vrlo solidan politički talent.

Nadajmo se da će već prve odluke Ive Josipovića (koje uključuju i izbor najbližih suradnika), pošto 18. veljače položi predsjedničku zakletvu, opravdati veliko povjerenje što ga hrvatski birači u njega u ovom času polažu.

Izdvajamo