Tajna Zambatinog novčića

    AUTOR:
    • Tomislav Židak

  • OBJAVLJENO:
  • 24.12.2009. u 15:02

Dinamovo europsko prokletstvo, koje je postalo predmet opće zajebancije i ismijavanja, a koje je začeto na utakmici Dinamo - Spartak Brno, 5. listopada 1966. godine, u nogometnoj povijesti bit će zapamćeno kao “tajna Zambatinog novčića”. Toga dana su zagrebački modri, u prvom kolu Kupa velesajamskih gradova, pobijedili češki Spartak sa 2-0, golovima Slavena Zambate i Hrvoja Jukića, ali, kako je i prva utakmica u Brnu završena 0-2, o putniku u drugo kolo odlučivao je - novčić. Legenda kaže da je Dinamov kapetan Slaven Zambata, čim je sudac bacio novčić u zrak, viknuo: “Skačite, dobili smo!” Legenda također kaže da nitko nije vidio na koju je stranu pao novčić. Česi su nešto sumnjali, ali su na svečanoj večeri u Esplanadi rekli: “Možda ste nas prevarili, ali mi se ionako ne bismo mogli oduprijeti škotskom Dumfermilneu, za koga je tada igrao i slavni Alex Ferguson...

Slaven Zambata, rođen 1940. godine u Sinju, jedan je od najslavnijih Dinamovih igrača uopće. U Dinamu je igrao deset godina (1959.-1969.) i na 397 utakmica postigao 264 gola. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 31 put i zabio 21 gol, između ostalih i čuvenom ruskom golmanu - Lavu Jašinu. Bio je Dinamov kapetan 1967. godine, kada su modri došli do jedinog europskog trofeja. Danas je vlasnik kafe bara Sahara u Ilici, gdje sam zatekao i “Žogu” Škorića, koji je u finalnoj utakmici u Leedsu, na Elland Roadu, održao “nulu”, a u goste je zalutao i kralj parketa Mićo Vujanić. Lijepa zgoda za fotografiju dvojice kraljeva malih i velikih terena.

Slaven Zambata je Dinamove navijače očarao golovima i osmijehom, koji nije “kapitulirao” ni pred godinama. U Saharu smo svratili nakon još jedne Dinamove “sušne godine”, u potrazi za tajnom Zambatinog novčića. Zadnji Dinamov posrtaj “Zambi” je gledao na TV-u, u bolnici, gdje je operirao koljeno. I nije mogao vlastitim očima povjerovati da Ajax gubi 0-3 od Anderlechta. “Da igraju deset utakmica, devet mora dobiti Ajax”, rekao je rezignirano, označivši taj 17. prosinca kao “najcrnji ovogodišnji Dinamov dan”.

Priče o Dinamovom europskom prokletstvu postale su “klasika sportske ironije”, a priča, koju je potaknuo baš ovaj autor da je prokletstvo rođeno na prijevari i Zambatinom novčiću, potaknule su nas i na to pitanje.

- Mene su kasnije zezali da sam sucu uvalio novčić s dvije iste glave i nisam mogao promašiti! Prije utakmice, na centru, birali smo strane. A kako mi je klađenje u krvi, kad se baca novčić, uvijek odaberem - glavu. Prvi put sam taj dan odabrao pismo i izgubio. Nije važno, rekao sam, svejedno je na koju ćemo stranu. Dolaze produžeci, ponovo se baca novčić, kažem - nije važno i opet odaberem pismo! I opet izgubim! No, dolazi ‘stani-pani’, odlučuje se tko će u drugo kolo. Napetost je velika, kroz glavu mi prolazi - što odabrati? I opet - pismo. Baca se novčić, ali je ‘zapeo u blatu’. Došlo je do gužve, sudac uzima novčić i odlazi na atletsku stazu. Okružili smo suca, on baca, mi vičemo ‘pismo, pismo je palo’, počinje opće veselje...

Je li Dinamo tada spadao među 20 najboljih europskih momčadi? - Svakako, u četiri godine smo igrali dva finala, u Valenciji i Leedsu. Do finala u Valenciji imali smo strašnu seriju, tukli smo Ferencvaros 5-1, Porto u Portugalu 2-1, Bayern u Munchenu 4-1. I da jednom zauvijek prekinemo s omalovažavanjem, Kup Uefa je na 20 ploča tada bio jači od Kupa prvaka. U Italiji bi Cagliari osvojio prvenstvo, a Inter, Milan i Juventus bi igrali Kup velesajamskih gradova. Taj trofej su osvajale samo talijanske, engleske i španjolske momčadi. U godini kada smo osvojili Kup, pobijedili smo Juventus, Eintracht Frankfurt i Leeds United.

Je li Branko Zebec bio najveći Dinamov trener? Franz Beckenbauer je rekao: “Čajkovski nas je otkrio, a Zebec naučio igrati nogomet”.

- Do njegova dolaska bili smo samo ‘fini zagrebački dečki’, tukli su nas i vani i u Maksimiru, a s njim smo postali - vukovi. Da je bio poseban, potvrdit će vam danas i Beckenbauer i Hoeness i Gerd Muller. Isto za njega govore u Hamburgu, Kaltz, Magath i Buljan. U to vrijeme je kotirao kao jedan od trojice najboljih europskih trenera, uz Weissweillera i Michelsa, a Beckenbauer ga je proglasio najboljim svjetskim trenerom...

Jedino niste uspijevali biti jugoslavenskim prvakom. Zašto? - Nismo imali logistiku. Imali smo igrače koji su bili u stanju zgaziti Benficu, Juventus ili Real Madrid, no nitko nas nije uspio uvjeriti da smo bolji od svih. Zvezda i Partizan su imali jaču logistiku, a nama je falio jedan drski, samouvjereni Mamić. Danas, kada nema uspjeha, čini akrobacije, a što bi tek radio s onakvim igračima. A onda, Zebecov nasljednik Ivica Horvat se razišao s glavnim igračima, svlačionica se podijelila na tri grupe - zagrebačku, slavonsku i bosansku. Došli su u konflikt sa Škorićem, pa Belinom, pa i sa mnom. Inače, Ivicu Horvata smatram najvećim Dinamovim imenom svih vremena. Ono što je Frane Matošić bio za Hajduk, Rajko Mitić za Zvezdu, Štef Bobek za Partizan, to je Ivica Horvat bio za Dinamo. Na žalost, raspršila se “zebecovska” atmosfera i najbolja Dinamova generacija se rasula po Europi...

Ne znam zašto je Slaven Zambata svom kafiću nadjenuo ime - Sahara. Možda i zbog nepreglednih pješčanih dina Dinamovih neuspjeha, kojemu Europa stalno curi kroz prste. Najveća Dinamova generacija se “zdohaja”, osmorica su već gore, na nebu, gdje će, kako kaže jedan moj “obožavatelj”, i Dinamo “proživjeti vječnu zimu u Europi”. No, možda će Slaven Zambata još u ovom životu promijeniti ime kafiću, možda će Sahara postati “modra oaza”...

Zaklada za sportske heroje

Prije izvjesnog vremena priredili ste u Samoboru večeru predsjedniku Stjepanu Mesiću, dinamovcu i velikom štovatelju generacije ‘67. Ponadali ste se da će predsjednik pogurati specijalnu mirovinu, s obzirom na to da naši sportski heroji financijski ne stoje najbolje.

Igrali su u vrijeme kada nije bilo tako velikog novca.

- Svi su podržali ideju da nam se pomogne, od Dragana Primorca, Stjepana Mesića, Milana Bandića, Zdravka Mamića do Zlatka Mateše.

Prema informacijama Dinamova direktora Damira Vrbanovića, zaklada naših veterana trebala bi startati 1. siječnja. Sada je to u fazi registracije na Trgovačkom sudu.

Svih pet ljudi, koje sam nabrojio, obećali su dati inicijalna sredstva, a ni marketing nam ne bi bio loš, još ima sentimenta i emocija. Trebalo je samo pokrenuti stvar...

Kramarića ne hvaliti nego ‘tesati’

Dinamo se uvijek dičio velikim plavim devetkama, vidi li Zambata nasljednika?

- Oduševljen sam novim modrim valom. Pod jedan - Tomečak, taj dečko me doista zadivio, a jako su dobri Barbarić, Lovren i Badelj. Kažu da će i Vrsaljko biti izvanredan igrač. No, posebno sam slab na Kramarića.

Dakle, on je nasljednik?

- Neke sitnice u njegovoj igri treba dotjerati. Mali ima sve, i dribling i lažnjak i nos za gol, ali mora naučiti igrati od prve. I ne smije ga se previše hvaliti, i u komplimentima treba biti umjeren. Kramarića treba dotjerati? Oni koji se sjećaju Zambate, kada je došao u Zagreb, i njega su dugo ‘tesali’ i istesali jednu od boljih europskih devetki. Dakle, kada je Kramarić u pitanju, treneri - ‘mikrofon je vaš’.

Modri dream team za Europu

Kada sam Zambatu zamolio da sastavi najbolju Dinamovu momčad, u modri dream team je postavio samo trojicu igrača iz generacije ‘67. Zlatka Škorića, kojemu je u “zagradu” stavio Dražena Ladića, Rudi Belina, koji je slobodne udarce pucao bolje od Platinija i Štefa Lamzu, za kojega kažu da je najbolji Dinamov igrač svih vremena.

Zanimljivo, iz osamdeset i druge, druge najbolje Dinamove generacije, u idealnu postavu upao je samo Petar Bručić, ali su zato tu i Zvonimir Boban i Robert Prosinečki i Davor Šuker. Dakle:

Škorić (Ladić) - Belin, I. Hovat, Crnković - Bručić, Perušić - Lamza, Boban, Prosinečki - Jerković, Šuker.

Vjerojatno bi ova momčad, uz Zambatu “na klupi”, nešto predstavljala u europskom nogometu.

Jer, u tu momčad nisu mogli upasti Matuš, Zajec, Kranjčar, Mlinarić, I. Cvitanović, Modrić, Eduardo...

Izdvajamo