PULA - Početak filma
Fadila Hadžića “Zapamtite Vukovar” ne obećava mnogo. Kamera je usmjerena na sobni regal u kojem je televizor: upravo su vijesti i voditelj na engleskom jeziku obavještava gledatelje da je Vukovar pred padom.
Zebnju pobuđuje činjenica da se televizijska postaja zove GNN. Zašto ne CNN, kada je očito da je o njemu riječ? Zaboga, zar smo osuđeni na “lažnjak” o najvećoj bitki Domovinskog rata?!
Ubrzo se, na sreću, ispostavlja da je u pitanju razmjerno solidan spoj “fictiona” i “factiona”. Veterana Hadžića (na konferenciji za novinare požalio se da mediji ne propuštaju spomenuti kako mu je 86 godina, a još režira: što se tu može!) inspirirala je knjiga novinarke Radio Vukovar a Alenke Mirković “Glasom protiv topova”, pa se njegov film uopće ne bavi bitkom za Vukovar nego onime što se dogodilo poslije, kada su trupe JNA i paravojnih jedinica Vojislava Šešelja ušle u grad.
Dio djelatnika Radio Vukovara, poput Mirkovićke, uspio je pobjeći, ali neki, među njima i vukovarska legenda Siniša Glavašević, ubijeni su na Ovčari. U središtu radnje je izmišljeni lik novinara ( Hrvoje Barišić), koga ispituje još jedan fiktivni lik, major vojne policije JNA ( Izudin Bajrović), da bi ga zatim poslao na Ovčaru. Glavašević se također pojavljuje (glumi ga Saša Anočić), ali jedva da izgovori poneku riječ prije nego što ga strijeljaju.
Nakon dvije suradnje s Hadžićem u neuspjelim komedijama “Doktor ludosti” i “Lopovi prve klase”, direktor Alka filma Jozo Patljak ovaj put je bio bolje sreće. Redatelj je uposlio svoj instinkt zrelog promatrača kako bi uvjerljivo profilirao likove i klonio se patetike i crno-bijele dramaturgije. Odlični bosanski glumac Bajrović dobio je najviše prostora u filmu i dočarao vrlo sugestivnog negativca, koji strijeljanje na Ovčari organizira kao čisti profesionalac. Da ne bi bilo zabune, “Zapamtite Vukovar” nije doku-drama u stilu “Krvave nedjelje” i “Leta 93” Paula Greengrassa.
Filmski prizor tragedije na Ovčari
Puno je više sličan partizanskim filmovima iz bivše Jugoslavije, ali onima koji su se nastojali držati faktografije, a ne vjernosti ideološkoj doktrini. Vrlina je filma i to što nacionalni razdor u vukovarskoj regiji uspijeva oslikati gotovo usput, krajnje nepretenciozno, pazeći da ne demonizira Srbe i ne glorificira Hrvate. Pogotovo su efektne epizode, poput one vojnika JNA, studenta psihologije iz Požarevca ( Danijel Blagoja), koji pomaže jednom od zarobljenika, iako time riskira život.
Dakako, nije zaboravljen ni glavni vinovnik vukovarske tragedije, politika, budući da je Zagreb odustao od potpore ugroženom gradu nakon što je Milošević zaprijetio ofenzivom na druge dijelove Hrvatske. Cjelina bi bila još bolja da Hadžić nije imao pretjeranu završnicu, prateći jednog od protagonista nakon što je uspio pobjeći s Ovčare, no zgušnjavanje bi zahtijevalo malo drukčiji dramski ton od samog početka filma.
“Zapamtite Vukovar” zapravo je niskobudžetni film, kojem privid solidne produkcije osigurava efektna fotografija Danijela Bakotića u cinemascope formatu.
U osnovi, glavninu filma čine scene s dva-tri glumca na zatečenim lokacijama, a produkcijski je ambicioznija jedino sekvenca strijeljanja zarobljenika na Ovčari. Što je još jedan apsurd hrvatske kinematografije! Odlične “Tri priče o nespavanju” Tomislava Radića koštale su više od četiri milijuna kuna, iako je u pitanju čisti “no budget” film, dok je Hadžićev “Vukovar” nastajao kao alternativna produkcija koja je Ministarstvo kulture jedva zanimala.
Nije baš da bi s puno više novca film “Zapamtite Vukovar” nešto bitno dobio, međutim, radi se o apsurdnom odnosu koje Ministarstvu ne služi na čast.
Nenad Polimac
Zebnju pobuđuje činjenica da se televizijska postaja zove GNN. Zašto ne CNN, kada je očito da je o njemu riječ? Zaboga, zar smo osuđeni na “lažnjak” o najvećoj bitki Domovinskog rata?!
Ubrzo se, na sreću, ispostavlja da je u pitanju razmjerno solidan spoj “fictiona” i “factiona”. Veterana Hadžića (na konferenciji za novinare požalio se da mediji ne propuštaju spomenuti kako mu je 86 godina, a još režira: što se tu može!) inspirirala je knjiga novinarke Radio Vukovar a Alenke Mirković “Glasom protiv topova”, pa se njegov film uopće ne bavi bitkom za Vukovar nego onime što se dogodilo poslije, kada su trupe JNA i paravojnih jedinica Vojislava Šešelja ušle u grad.
Dio djelatnika Radio Vukovara, poput Mirkovićke, uspio je pobjeći, ali neki, među njima i vukovarska legenda Siniša Glavašević, ubijeni su na Ovčari. U središtu radnje je izmišljeni lik novinara ( Hrvoje Barišić), koga ispituje još jedan fiktivni lik, major vojne policije JNA ( Izudin Bajrović), da bi ga zatim poslao na Ovčaru. Glavašević se također pojavljuje (glumi ga Saša Anočić), ali jedva da izgovori poneku riječ prije nego što ga strijeljaju.
Nakon dvije suradnje s Hadžićem u neuspjelim komedijama “Doktor ludosti” i “Lopovi prve klase”, direktor Alka filma Jozo Patljak ovaj put je bio bolje sreće. Redatelj je uposlio svoj instinkt zrelog promatrača kako bi uvjerljivo profilirao likove i klonio se patetike i crno-bijele dramaturgije. Odlični bosanski glumac Bajrović dobio je najviše prostora u filmu i dočarao vrlo sugestivnog negativca, koji strijeljanje na Ovčari organizira kao čisti profesionalac. Da ne bi bilo zabune, “Zapamtite Vukovar” nije doku-drama u stilu “Krvave nedjelje” i “Leta 93” Paula Greengrassa.
Filmski prizor tragedije na Ovčari
Puno je više sličan partizanskim filmovima iz bivše Jugoslavije, ali onima koji su se nastojali držati faktografije, a ne vjernosti ideološkoj doktrini. Vrlina je filma i to što nacionalni razdor u vukovarskoj regiji uspijeva oslikati gotovo usput, krajnje nepretenciozno, pazeći da ne demonizira Srbe i ne glorificira Hrvate. Pogotovo su efektne epizode, poput one vojnika JNA, studenta psihologije iz Požarevca ( Danijel Blagoja), koji pomaže jednom od zarobljenika, iako time riskira život.
Dakako, nije zaboravljen ni glavni vinovnik vukovarske tragedije, politika, budući da je Zagreb odustao od potpore ugroženom gradu nakon što je Milošević zaprijetio ofenzivom na druge dijelove Hrvatske. Cjelina bi bila još bolja da Hadžić nije imao pretjeranu završnicu, prateći jednog od protagonista nakon što je uspio pobjeći s Ovčare, no zgušnjavanje bi zahtijevalo malo drukčiji dramski ton od samog početka filma.
“Zapamtite Vukovar” zapravo je niskobudžetni film, kojem privid solidne produkcije osigurava efektna fotografija Danijela Bakotića u cinemascope formatu.
U osnovi, glavninu filma čine scene s dva-tri glumca na zatečenim lokacijama, a produkcijski je ambicioznija jedino sekvenca strijeljanja zarobljenika na Ovčari. Što je još jedan apsurd hrvatske kinematografije! Odlične “Tri priče o nespavanju” Tomislava Radića koštale su više od četiri milijuna kuna, iako je u pitanju čisti “no budget” film, dok je Hadžićev “Vukovar” nastajao kao alternativna produkcija koja je Ministarstvo kulture jedva zanimala.
Nije baš da bi s puno više novca film “Zapamtite Vukovar” nešto bitno dobio, međutim, radi se o apsurdnom odnosu koje Ministarstvu ne služi na čast.
|
Nezainterirano Ministarstvo
|
Nenad Polimac