Jednog ponedjeljka u siječnju, dok su se njegovi sugrađani pospano vukli po stanici podzemne željeznice, Mark S. spremao se za teniski meč u dvorištu svoje vile. Bilo je divno jutro, s povjetarcem koji je očistio nebo tako da je pogled s njegove terase sezao do susjednog otoka. Budući da je odgovorio na upornu zvonjavu mobitela, Mark S. vikao je na sugovornika s druge strane slušalice: “Gospodine Roberts, koliko vam puta moram reći da me ne zovete zbog svake gluposti! Upravo sam se probudio i popio kavu, sada igram tenis, a onda idem na svoj gliser kako bih ručao s prijateljima u omiljenom restoranu Nikky Beach. Kada idući put budem u Londonu, javit ću vam se, a dotad molim da me ne uznemiravate!” Scena je postala gotovo kultna u krugu Markovih prijatelja jer je gospodin Roberts s druge strane žice bio djelatnik HM Revenue & Customs, odnosno britanske porezne službe.
Kada sam ga poslije upitala nije li nepromišljeno spominjati njegov izvanserijski lifestyle poreznicima, hladno mi je odgovorio da mu u Britaniji nitko ništa ne može jer je građanin Svetog Kristofora i Nevisa. Mark S. jednom mi je ispričao priču o svojoj novoj domovini koja, ukratko, uključuje jednog velikodušnog lokalnog političara i efikasnost otočnog izdavanja dokumenata. Budući da je kupio kuću, Mark S. je u 24 sata imao tvrtku i putovnicu Svetog Kristofora i Nevisa.
Nevis, sićušni otok omeđen Atlantskim oceanom i Karipskim morem, nekoć je bio britanska kolonija u kojoj se bogatila britanska aristokracija, i to uglavnom zahvaljujući plodnim plantažama šećera. Od plantaža su ostale samo ruševine, no bogati Britanci nisu zaboravili na Nevis. Baš poput susjednih Britanskih Djevičanskih Ootoka i Kajmanskih otoka te Paname, Nevis je porezna luka, iako bi ga bolje opisivao naziv “porezni raj”. U službenim materijalima Nevis obećava “stvaranje porezno povoljnih offshore društava s ograničenom odgovornošću i fondova, uz izvrsne offshore bankarske i osiguravajuće usluge. Nevis nudi financijsku privatnost i ne objavljuje informacije o vlasnicima i direktorima offshore kompanija. Nevis ne traži porez na dobit za novac zarađen izvan Nevisa, uključujući na dividende i kamate. Offshore kompanije i njihovi vlasnici ne moraju plaćati porez na dohodak, porez na nekretnine, korporativni porez ni lokalni porez na dobit stvorenu izvan Nevisa. U Nevisu ne postoje međudržavne kontrole informacija i Nevis odbija potpisati poreznu suradnju s ostalim zemljama”.
Veći dio zimskih mjeseci Mark S. provodi na otoku sa svojom ljupkom mladom suprugom Gabrielom. Iako se voli hvaliti da je to njegov zimski dom, svima je jasno da je njegov jedini dom London u kojemu je stvorio svoje bogatstvo trgujući luksuznim nekretninama. Stoga djeluje nezgrapno dok izigrava lokalca na Nevisu, otoku gdje osim golf-terena, dva-tri luksuzna hotela i tridesetak vila zapravo nema ničega. Mark i Gabriela se beskrajno dosađuju u prostranoj kući koju ustvari ne žele, ali je svrsishodan alibi za njihovu poreznu strukturu. Spašavaju ih spa u obližnjem resortu i povremeni posjeti prijatelja željnih sunca s kojima odlaze na izlete na mnogo glamurozniji francuski otok Saint Barth.
Kada su ovaj tjedan objavljeni eksplozivni dokumenti o tvrtkama i pojedincima, među kojima su i mnogi državnici, o sumnjivim offshore kompanijama u Panami, poznavatelji financijskih struktura u Britaniji bili su iznenađeni više reakcijama na objavljene dokumente, nego samim informacijama koje su otkrivale. Offshore je životna krilatica svakoga tko je netko na međunarodnoj pozornici biznisa, što objašnjava podatak da se procijenjenih osam posto ukupnoga bogatstva svijeta - ili 7,6 trilijuna dolara, prema ekonomistu Gabrielu Zucmanu - skriva na offshore računima.
Unatoč kompliciranim i tajnovitim strukturama na temelju kojih egzistiraju kompanije i putovnice poreznih luka, jedno treba imati na umu: velika većina njih je legalna. Panamski dokumenti imat će implikacije za one koji su zakoračili izvan granica zakona ili, kako upravo svjedočimo, za neke političke lidere, ali u većoj mjeri ostat će okidač debate o moralu opisanih postupaka. Kako za Nedjeljni komentira financijska analitičarka Jasmine Birtles, “nitko ne voli plaćati porez i zato postoji velika industrija koja pomaže ljudima da izbjegnu plaćanje poreza kada god mogu, ali vjerujem da smo u razvojnom trenutku civilizacije kada bismo trebali stati s neprestanim prikupljanjem bogatstva i osvrnuti se na dijeljenje onoga što smo ostvarili na način od kojega će svi imati koristi”.
Iako ćemo u danima koji dolaze i dalje uživati u naslovnicama u kojima, stavljeni na stup srama, i bogati plaču, to je prije svega problem sustava koji dopušta procese opisane u Panamskim dokumentima. Kada sam Marka S. upitala zašto uporno izbjegava plaćanje poreza Ujedinjenom Kraljevstvu, zemlji na koju je ponosan i za koju su, kako često spominje, život dali njegov otac i djed, generali britanske vojske, kratko je odgovorio: “Zato što mogu. Zato što mi dopuste”.