Iako toga još nisu svjesni, Jadranka Kosor i njena vlada ovog su tjedna u Opatiji, na Konferenciji Tržišta novca, smijenjeni. Raspisani su izvanredni izbori, samo to još nije formalizirano. Jadranka Kosor i njena Vlada ozbiljno su pali na ekonomiji i ostali bez ikakve potpore. Zbog njihove politike ne gunđaju više samo oporbene stranke. Apsolutno svi formalni i neformalni stupovi vlasti u ovoj zemlji odlučili su reći dosta i poručili: dosta nam je politike koja probleme skriva pod tepihom i nada se da će oni sutradan ujutro sami nestati, dosta nam je smijuljenja i glumatanja da stvari idu nabolje kad je svakim danom sve gore i dosta nam je čekanja da vlast nešto konkretno poduzme.
Posljednji val nezadovoljstva pokrenuo je najcjenjeniji čovjek u Hrvatskoj. Dr. Željko Rohatinski, guverner HNB-a, jasno je u Opatiji rekao da nam se ove godine ništa dobroga neće dogoditi i da monetarna politika više ne može podržavati Vladu i njene promašene ideje. Htio je dati 10 milijardi kuna za kreditiranje gospodarstva, ali se nije ukazalo dovoljno projekata koje bi se isplatilo financirati. Oslobađao je novac da bi banke mogle dijeliti kredite, ali su ga pokupile državne tvrtke jer one dobivaju državna jamstva, dok su krediti privatnima čak padali. Time su državne tvrtke izravno utjecale na daljnji pad BDP-a i porast nezaposlenosti jer su uzele novac jedinima koji mogu produktivno kreirati nova radna mjesta.
Josipovićev apel
Na dramatičnu vijest da neće biti milijardi kuna za kreditiranje gospodarstva, što znači da će firme i dalje propadati, a ljudi ostajati bez posla, premijerka govori da je uvjerena da guverner ne kritizira Vladu jer je ona smanjivala potrošnju i imala dva rebalansa. Kosor ustvari kaže: a što mi tu sad možemo, vidite da nas ne slušaju. Kao da je riječ o roditelju koji ne može zabraniti kćeri da stavi piercing i ne može natjerati sina da se ošiša.
Na tu se reakciju nadovezao ministar financija Ivan Šuker izjavom da “nema sukoba između HNB-a i Vlade”, kao da su pad kredita privatnim poduzećima, rast nezaposlenosti i prijeteći stečajevi pitanje ukusa, a ne čvrste činjenice.
Nakon guvernera oglasili su se svi relevantni ljudi, svi s istom ocjenom. Predsjednik Ivo Josipović apelira da se “ide s ozbiljnim mjerama”, da se “zanemari dnevnopolitički interes i krene u ozbiljnu reformu”. U prijevodu: prestanite kalkulirati s tim kome ćete se zamjeriti i kome ste politički dužnici i počnite raditi ono zbog čega ste ovdje. Ili odlazite.
Jadranki Kosor pomalo okreće leđa i njen osobni savjetnički tim. Sandra Švaljek, direktorica Ekonomskog instituta, nakon guvernerova je govora poručila da “ne želi govoriti kao članica Vladina ekonomskog savjeta jer to je posve neformalna skupina stručnjaka za koju se pokazalo da ni na koji način ne utječe na Vladine ekonomske odluke”.
Što je otkrila Švaljek
Jasno je rekla da u Vladi nije problem neznanje, jer je okupila stručnjake koji to znanje imaju, nego je problem u nedostatku političke volje i hrabrosti da se obavi neugodan posao. Švaljek je ustvari otkrila: rekli smo im što treba napraviti, ali nemaju oni za to hrabrosti.
Vlada Jadranke Kosor nije više u dobrim odnosima niti sa sindikatima javnih službi, premda se upravo njima najstrastvenije udvarala čvrstim obećanjem da neće biti otkaza.
Protiv stvarnosti PR-om
Međutim, sad bi opet malo posegnula za njihovim primanjima, no sindikati su jasni: ne dolazi u obzir! Nama stalno uzimate i prozivate nas, a državna poduzeća i dalje nemilosrdno troše. Kad i oni osjete krizu, razgovarat ćemo. Dok je još donedavno mogla računati na kakvu-takvu podršku državnih službenika, sada je definitivno može zaboraviti.
Zaposlenici privatnog sektora ovu Vladu već odavno ne podržavaju, jer oni su najskuplje platili ovu krizu: plaće su im smanjene, ne dobivaju ih mjesecima ili su već dobili otkaz. Ne podržavaju je niti poljoprivrednici, koji su se izborili za djelomičnu isplatu obećanih poticaja, no tek nakon žestokih prosvjeda. Ni oni više nisu sigurni da će im sve biti plaćeno kako je obećano. Nema novca.
Nova opasnost valja se iz brodogradilišta, koja vlada mora privatizirati jer je tako obećala Europi, ali radnicima je jasno da je najizvjesnija opcija stečaj pa otkazi. Neće se predati bez borbe.
Vladu više ne podržavaju niti poslodavci jer im je povoljan poslovni ambijent samo obećavala, a u stvarnosti je sve obrnuto. Jasno su rekli da je dosta stopiranja ionako malobrojnih investicija samo zato što se ti investitori nekome ne sviđaju, aludirajući na Tomu Horvatinčića i njegov projekt Cvjetnog prolaza.
Osim s domaćeg terena, Vlada je udarac dobila i iz EU porukom da ništa od zatvaranja pregovora do kraja godine. Ovdje nije samo riječ o političkom pitanju: odgađanje ulaska mjerljivo je s milijardom eura koju nećemo moći iskoristiti jer nismo u klubu.
Na sve to odgovor Jadranke Kosor glasi: “Ja sam optimist”. To je jako korisna osobina za igrače lota, ali nedostatna, štoviše i štetna kad je riječ o vođenju ekonomske politike u zemlji poharanoj krizom.
Ima li dobrih vijesti? Za ovu Vladu više ne. Niti za hrvatske građane, sve dok zemljom vlada politika koja misli da protiv stvarnosti može ići PR-om, a da činjenice služe tome da ona prosuđivala sviđaju li joj se ili ne.