STARA GRADIŠKA - Zloglasni starogradiški zatvor uskoro bi trebao postati muzej u čijem bi postavu posjetitelji mogli vidjeti kakvi su zločini tu počinjeni u posljednjih 90-ak godina.
Počelo je 1921, kada je zatvor uspostavila karađorđevska Jugoslavija, naslijedila Pavelićeva NDH, nastavila Titova Jugoslavija, a krajem 80-ih je zatvoren, da bi ga srpski pobunjenici ponovo otvorili nakon osvajanja Stare Gradiške.
Mučno razdoblje okončano je 1995. akcijom Bljesak, kada su s ovih prostora protjerane srpske paravojne skupine koje su ga koristile za zatvaranje, mučenje i ubijanje Hrvata.
Danas su tu, na površini od 20-ak tisuća kvadrata unutarnjeg prostora, derutne, polusrušene ćelije i samice koje skrivaju na tisuće tužnih sudbina. Tu su uzničke dane proveli biskup Ćiril Kos, Stjepan Mesić, Vladimir Šeks, Dražen Budiša, Đuro Perica… i mnogi drugi hrvatski domoljubi, a u novije vrijeme zarobljeni hrvatski branitelji.
- Društvo političkih zatvorenika podržalo je našu inicijativu i obećalo da će se potruditi u prikupljanja podataka za muzejsku zbirku. No, prije toga je potrebno obnoviti krov koji je u derutnom stanju i za par godina će potpuno propasti, a za popravak treba oko šest milijuna kuna, što je puno manje nego da se gradi novi.
Na jednom mjestu možete naučiti povijest u proteklih skoro 100 godina. U zatvoru su za ovo vrijeme postavljene dvije spomen-ploče, ali je sve, nažalost, ostalo na tome - kaže Velimir Paušić, načelnik Općine Stara Gradiška.
U ovom mjestu od posebne državne skrbi, koje je poznato po velikom međugraničnom prijelazu i, nažalost, puno više po kaznionici koja je obilježila njegovu povijest, kažu da će do kraja godine postaviti spomen-ploču s imenima poginulih i nestalih Hrvata tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Barata se brojkom od 200 imena, ljudi koji su pogubljeni, a mjesto ukopa još je tajna.
Željko Mužević
Počelo je 1921, kada je zatvor uspostavila karađorđevska Jugoslavija, naslijedila Pavelićeva NDH, nastavila Titova Jugoslavija, a krajem 80-ih je zatvoren, da bi ga srpski pobunjenici ponovo otvorili nakon osvajanja Stare Gradiške.
Mučno razdoblje okončano je 1995. akcijom Bljesak, kada su s ovih prostora protjerane srpske paravojne skupine koje su ga koristile za zatvaranje, mučenje i ubijanje Hrvata.
Danas su tu, na površini od 20-ak tisuća kvadrata unutarnjeg prostora, derutne, polusrušene ćelije i samice koje skrivaju na tisuće tužnih sudbina. Tu su uzničke dane proveli biskup Ćiril Kos, Stjepan Mesić, Vladimir Šeks, Dražen Budiša, Đuro Perica… i mnogi drugi hrvatski domoljubi, a u novije vrijeme zarobljeni hrvatski branitelji.
- Društvo političkih zatvorenika podržalo je našu inicijativu i obećalo da će se potruditi u prikupljanja podataka za muzejsku zbirku. No, prije toga je potrebno obnoviti krov koji je u derutnom stanju i za par godina će potpuno propasti, a za popravak treba oko šest milijuna kuna, što je puno manje nego da se gradi novi.
Na jednom mjestu možete naučiti povijest u proteklih skoro 100 godina. U zatvoru su za ovo vrijeme postavljene dvije spomen-ploče, ali je sve, nažalost, ostalo na tome - kaže Velimir Paušić, načelnik Općine Stara Gradiška.
U ovom mjestu od posebne državne skrbi, koje je poznato po velikom međugraničnom prijelazu i, nažalost, puno više po kaznionici koja je obilježila njegovu povijest, kažu da će do kraja godine postaviti spomen-ploču s imenima poginulih i nestalih Hrvata tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Barata se brojkom od 200 imena, ljudi koji su pogubljeni, a mjesto ukopa još je tajna.
Željko Mužević