José Bonifácio de Andrada e Silva, brazilski kemičar i državnik, pronašao je 1800. u rudniku na otoku Uto u Švedskoj, mineral koji je nazvan petaliti. U početku nije bilo poznato da taj mineral sadrži litij i tek 17 godine kasnije Johan August Arfwedson, pažljivim analiziranjem uzorka petalita otkrio je prisutnost novog elementa koji je formirao spojeve slične onima natrija i kalija. Jöns Jacob Berzelius u čijem je laboratoriju radio Arfwedson, novom elementu dao je ime litiona, od grčke riječi litos, što znači kamen.U čistom obliku litij je mekani metal srebrne boje koji brzo oksidira kada dođe u dodir sa zrakom ili vodom. Ujedno on je i najlakši od čvrstih elemenata s gustoćom otprilike upola manjom od vode. Proizvodnja i uporaba litija prošla je niz drastičnih promjena u povijesti.
Prva šira primjena uslijedila je u II svjetskom ratu kada je korišten kao mazivo za zrakoplovne motore. Potražnja se znatno povećala tijekom Hladnog rata kada je litij korišten u proizvodnji nuklearnog oružja, a SAD postao prvi proizvođač u svijetu. Korišten je u proizvodnji stakla, metalurgiji, u obliku soli upotrebljava se u medicini za liječenje raznih bipolarnih poremećaja, te za vatromete i pročišćavanje zraka u podmornicama i svemirskim letjelicama. No, sve je to zanemarivo u odnosu na pomamu koja za ovim metalom vlada posljednje desetljeće, a prognoze najavljuju čak četiri puta veću proizvodnju u sljedećih 8 godina. Razlog su naravno baterije u kojima je litij prisutan još od konca prošlog stoljeća kada je otkriven visoki potencijal litija kao jedne od komponenti elektrolita.
Zbog niske atomske mase i povoljnog omjera snage i težine nastale su litijeve jednokratne baterije (ne punjive) u kojima se litij koristi u metalnom stanju. No, pravi je bum stigao s pojavom litij-ionske baterije koja se može puniti i ima veliku gustoću energije. Nakon telefona, prijenosnih računala i ostalih elektroničkih uređaja, litij-ionske baterije postale su glavni spremnik energije za električne automobile. Svjetske zalihe ovog rijetkog metala su oskudne i koncentrirane samo u nekim zemljama. Amerikanci procjenjuju da najveće rezerve ima Čile (7,5 milijuna tona), a slijede Bolivija (5,4) i Kina (3,2) koja je ujedno i najveći proizvođač baterija. Istodobno 70 do 80% svjetske proizvodnje litija drže tri tvrtke od kojih je najveća čileanski SQM.
Salar di Atacama, slano jezero na 2500 metara visokom području u sjevernom Čileu, jednom od najsuših područja na planetu, trenutno je najveći izvor litija. Tu su svoje pogone podigli američki Albemarle i Čileanski SQM, a kako bi se dočepali litija koriste velike količine tekućina koje crpe iz podzemnog jezera skrivenog ispod kore od soli. Proizvodnja koja nije nimalo ekološka, a prema lokalnim udrugama ni nimalo isplativa za Boliviju. Naime po nekim procjenama SQM izvlači od 1700 litara vode u sekundi čime opasno remete biološku raznolikost, a od 2006. kada je država odobrila povećanje, nestala je čitava generacija flaminga. Istodobno SQM, nekadašnje javno poduzeće privatizirano u vrijeme Pinochetove diktature, završilo je u vlasništvu Julija Poncheja Lerua, zeta diktatora i jednog od najbogatijih muškaraca u Južnoj Americi.
Zbog afere s utajom poreza on je prošle godine odstupio sa svoje pozicije, ali SQM je nastavio po starome. Koncesija koju plaćaju 10.000 dolara godišnje važeća je do 2030., a ugovorom država za iskorištavanje jezera dobiva i 5% od prodaje. Nedavno je potpisan dodatak ugovora kojim će država zarađivati više, ali i dozvoliti SQM-u (koji je lani zaradio preko 300 milijuna) povećanje proizvodnje na 180.000 tona litija. U priču se uključuje i Bolivija, trenutno najsiromašnija zemlja Južne Amerike. U Andama, na 3,600 metara nadmorske visine nalazi se Salar de Uyuni. Slano jezero površine 10 tisuća četvornih kilometara, u kojem se prema procjenama lokalnih geologa krije između 30 i 50 milijuna tona litija, više nego u ostatku svijeta zbog čega je Bolivija već nazvana novom Saudijskom Arabijom.
Ukratko
Posljedice vađenja: ekološka pitanja gurnuta u stranu, a zastrašujuće količine vode koje se crpe iz jezera uzrok su smanjenja zaliha slatke vode i nestanka flaminga. Postupak dobivanja litijevog karbonata podsjeća na jadranske solane, a visoka koncentracija litija u vodi, jaka isparavanja i rijetke oborine čine proizvodnju u Atacami lakom i profitabilnom
Nakon dodatne obrade bijelo zlato pakira se u vreće (500 kg) koje na tržištu vrijede oko 8000 dolara, što je puno manje nakon razbijanja azijskog monopola 2016., ali i dvostruko više u odnosu na 2015. U posljednjih 10 godina Čile je proizveo gotovo 30 posto svjetskih potreba za litijem, no, korupcija je učinila svoje i stanovnici države uzduž obale Pacifika to nisu osjetili.
Najveći proizvođač litij-ionskih baterija je Kina, a najveći europski kupci su Njemačka, Velika Britanija i Francuska. Po glavi stanovnika prednjače skandinavske zemlje, osobito Norveška. Volkswagen je najavio ulaganja od 10 milijardi dolara samo u Kinu kako bi proizvodili 80 različitih modela baterija i prodali 3 milijuna električnih vozila do 2025.