"Konj ne gura teret, već ga vuče!" Tim je riječima André Citroën, osnivač francuske automobilske tvrtke, pokušao početkom tridesetih godina prošlog stoljeća slikovito objasniti zašto inzistira da novi model Citroëna mora imati prednji pogon. Nije to, doduše, bila nikakva revolucija, pa niti novost na tržištu, jer su taj koncept već tada komercijalizirali DKW, Cord i Tracta, ali u vrlo malim serijama. Svejedno, André Citroën sasvim opravdano nosi titulu automobilskog vizionara, a Traction Avant predstavlja istovremeno trijumf njegove ideje, ali i osobnu tragediju. Poput kockara, naime, sav svoj novac uložio je u razvoj danas legendarnog automobila, a on ga je naposlijetku odveo u bankrot i smrt. Traction Avant svojim uspjehom tako je postao hommage slavnom vizionaru, koji nije doživio tržišni uspjeh. André Citroën umro je u srpnju 1935. od raka želuca, kojega je zaradio silnim živciranjem zbog dugih porođajnih muka Traction Avanta.
No, vratimo se na početak. Prilika za realizaciju Traction Avanta došla je u tvrtku s mladim inženjerom André Lefèbvreom. I kratak sastanak sa Citroënom bio je dovoljan za budućnost Tractiona. Dva vizionara brzo su našla zajednički jezik. Iste 1931. André Citroën dao je i zeleno svjetlo za razvoj P.V. (Petite Voiture, odnosno budućeg modela 2CV) i Tractiona. Financijske teškoće su Citroëna prisilile da Traction ipak bude prioritet. Mladi Lefèbvre od gazde je dobio sljedeće smjernice - automobil je trebao imati prednji pogon, jednostavne glatke linije karoserije, četiri vrata i sjedišta, čeličnu samonoseću karoseriju, 800 kg, četverocilindarski motor, najveću brzinu od 100 km/h uz potrošnju od 7 l/100 km i naposlijetku automatski mjenjač. André Lefèbvre okupio je jaku ekipu pred kojom je bilo svega 18 mjeseci u kojoj su trebali pokrenuti automobilsku revoluciju.
Maurice Julien i Paul d'Aubarède radili su na ovjesu automobila i motora, Maurice Sainturat bio je zadužen za motor, a za dizajn karoserije Citroën je angažirao mladog talijanskog kipara Flaminia Bertonija. Ne zna se u čemu je nadareni umjetnik pronašao inspiraciju, no idejno je rješenje napravio preko noći, i to u plastelinu. Bio je to i prvi slučaj u povijesti da je dizajn automobila nije nastao na papiru. Gospođa Giorgina Citroën i njezin suprug bili su oduševljeni idejom koja je predstavljala savršenu simbiozu naprednog dizajna s tehnikom. Citroën je odmah od američke tvrtke Budd naručio i alate za izradu čelične karoserije budućeg bestselera, a suradnja se nije ograničila tek na alate, obzirom da je Budd na salonu u Detroitu 1931. predstavio studiju automobila s prednjim pogonom i samonosećom karoserijom.
Svjedoči tome i crtica iz autobiografije Barnarda Citroëna, koji se prisjetio kako je u ljeto 1934. s ocem prešao put od Pariza do Deauvillea u prototipu Traction Avanta 22CV, a za upravljačem je sjedio Dennis Kendal, američki inženjer iz Budda. No, usprkos podršci iz Sjedinjenih Država, razvoj je bio dug, mukotrpan i skup. Najviše muke inženjeri su imali s automatskim mjenjačem, te su naposlijetku, na izmaku snaga, odustali od tog detalja i u svega dva tjedna izradili običan ručni mjenjač s tri brzine. Konačno, 24. ožujka 1934. održana je interna prezentacija novog Traction Avanta 7A. Kako bi ubrzao proizvodnju, ali i smanjio troškove, Citroën je u svega 5 mjeseci rekonstruirao tvornicu u Quai de Javelu koja je bila spremna za proizvodnju 360 automobila dnevno. Što je, pak, Traction Avantu omogućilo da postane prvi europski velikoserijski model. Traction Avant imao je revolucionarnu aerodinamičnu samonoseću čeličnu karoseriju, četverocilindarski motor obujma 1303 ccm i snage 32 KS, dovoljnih za najveću brzinu od 95 km/h.
Ugrađene su i hidraulične kočnice s bubnjevima sprijeda i straga, imao je neovisni prednji ovjes sa stabilizatorima te, po prvi puta na jednom francuskom velikoserijskom vozilu, prednji pogon. No, kralj ceste, kako su ga zvali zbog izvrsnog ponašanja u vožnji - čemu je pomoglo i što bio 20 cm niži od konkurencije - nije bio imun na "dječje bolesti" koje su uz propast Wall Streeta bili dovoljni za financijski kolaps tvrtke. Srećom, na nagovor francuske vlade, partner i vlasnik Citroëna postaju braća Michelin. Oni se nisu odrekli Traction Avanta, već su ga dotjerali do savršenstva koje je trajalo pune 23 godine. Tijekom godina evoluirao je u nekoliko karoserijskih verzija - od teretnih do cabrioleta - i dobio motor sa šest cilindara. Uz ime Traction Avant pojavljivale su se brojke 7, 11 i 15 koje su označavale dužinu karoserije. A u svibnju 1954. sa Tractionom je predstavljena još jedna inovacija – hidropneumatski ovjes u 15 Six H, koji je najavio novog revolucionara - model DS.