Sjećate li se filma Državni neprijatelj, u kojem Will Smith postaje meta američke Nacionalne agencije za sigurnost? Snimljen prije točno 20 godina, film funkcionira kao izlog tehnologije razvijene za potrebe nadziranja, praćenja i uhođenja ljudi, a prikazano i danas kod gledatelja stvara popriličnu nelagodu, jer mu dokazuje da se svaki njegov korak s lakoćom može nadzirati. I to već više od dva desetljeća. No, stvarnost je zapravo još strašnija, čak i ako niste skloni teorijama zavjere – digitalna tehnologija je u međuvremenu doživjela veliki skok pa Google i Facebook, ako ste njihovi korisnici, znaju više podataka o vašim potrošačkim navikama od porezne uprave. I ne samo to, poznaju i vaš karakter bolje od vlastite majke ili partnera s kojim ste 25 godina u braku. Najviše, nema sumnje, o vama pak zna vaš pametni telefon koji ne bilježi samo vaše razgovore i poruke, nego i kada i kakve ste internetske stranice posjećivali, gdje ste bili u svakom tom trenutku, kuda i na koji način ste se kretali, što ste plaćali i gdje... Sve to, međutim, već je poznato.
Znatno manje, ako uopće, ljudi su svjesni koliko o njima zna njihov automobil. A zna jako puno, posebno ako je riječ o novijem modelu, kojega je moguće povezati s mobitelom. Činjenica je, naime, da automobil kreće bilježiti podatke čim se preko bluetootha spojite kako biste koristili hands-free i tako poštivali zakonsku odredbu o zabrani držanja mobitela u ruci, a brojni podaci iz vašeg mobitela su dostupni automobilu već nakon što ste ga samo priključili na punjač. I to ne samo oni na koje ste pristali, poput pristupa telefonskom imeniku.
Foto: Marin Tomaš
A to je samo dio priče. Puna istina jest da automobilu ne treba niti mobitel da bi znao puno o vama. Što je moderniji i opremljeniji multimedijskim sustavima i raznom sigurnosnom elektronikom, automobil bilježi više podataka o vama i vašem ponašanju. Novi modeli praktički znaju što ste radili u svakom trenutku dok ste sjedili za upravljačem, jer gotovo sve što dotaknete ili pokrenete ostaje zapisano u memoriji automobilskog računala.
Pomoću senzora pritiska u sjedalima tako uopće nije teško odrediti jeste li bili sami u autu ili ste nekoga vozili, navigacijski sustav otkriva kuda ste se vozili i koliko brzo, multimedijski sustav zna jeste li tijekom vožnje slušali muziku, pričali na telefon, slali poruke... Isto tako, automobil izvrsno pamti i kako ga se vozilo. Uz sustav za čitanje prometnih znakova nije teško odrediti je li se vozač pridržavao ograničenja brzine, a vojska senzora otkriva je li vozač davao žmigavce pri skretanju, naglo kočio ili ubrzavao, jurio kroz zavoje, kakvo je bilo stanje ceste, vanjska temperatura... Uz sve to, automobil sa sustavom nadzora budnosti zna i je li vozač bio odmoran ili pak, nepažljiv i rastresen u vožnji.
Moderni automobili, naime, prava su računala na kotačima, a osim što imaju više od stotinu mikroprocesora, raspolažu i izdašnom računalnom memorijom u koju pospremaju podatke. Najčešće je to tzv. flash memorija, ali neki automobili posjeduju i prave hard diskove veličine i po 250 GB. I u njih stane brdo podataka.
Kako bismo saznali kakve se sve točno informacije skrivaju u automobilu, u pomoć smo pozvali stručnjake tvrtke INsig2, specijalizirane za integriranu sigurnost i digitalnu forenziku. Dostupne podatke, naime, treba znati i preuzeti, pročitati i analizirati, a tvrtki iz zagrebačkog Buzina upravo je to uža specijalnost. I pritom za svojevrsnu testnu mulu nismo izabrali neki tehnološki ekskluzivni i skupi automobil poput Audija A8 ili Mercedesa S klase, već sasvim prosječno opremljen Ford Focus. Znači, automobil kakav se često viđa na cesti...
Iako se nekad dovoljno samo spojiti se na USB priključak, ovdje je trebalo rastaviti središnju konzolu kako bi došli do memorije ugrađene u računalo multimedijskog sustava. Taj mehaničarski dio posla bio je i najdugotrajniji, jer kada su stručnjaci INsig2 jednom došli do pločice s memorijom trebalo ju je samo spojiti na računalo i specijaliziranim programom u svega nekoliko minuta izvući zabilježene podatke. Pokazalo se da je naš Focus, usprkos starosti od samo nekoliko mjeseci i tek 3500 prijeđenih kilometara, za svog kratkog vijeka zabilježio 13 telefona spojenih preko bluetootha s cjelovitim zapisom poziva i telefonskim imenicima. Iako nije imao funkcionalnu navigaciju zapamtio je i sve rute kretanja, kao i brojne pojedinosti vezane uz korištenje automobila: 91 uključivanje motora, 338 otvaranja vratiju, 33 proklizavanja kotača, 13 žustrih ubrzavanja, tri nagla kočenja, čak 1132 reakcije sigurnosne elektronike...
Sreća u cijeloj priči jest što spomenuti program zasad nije široko dostupan i u pravilu ga koriste osiguravajuće kuće, sigurnosne službe te naravno, sudstvo i policija u istraživanjima prometnih nesreća i kriminalnih djela poput otmica.
- Može se otkriti je li kriminalac bio sam u autu ili nije, s kim je sve komunicirao i gdje se kretao, kao i koja su se vrata otvorila i kada... sve to auto bilježi i može biti od velikog značaja za istragu, pojašnjava Saša Deković, stručni savjetnik u INsig2. A podaci, primijetili smo, mogu biti od koristi i samim vozačima. Primjerice, ako ste sudjelovali u sudaru koji niste skrivili, zapisi vas mogu osloboditi na sudu.
- Naravno, to može tražiti i druga strana kako bi ustanovila jeste li u trenutku sudara koristili mobitel, pisali poruke ili vozili prebrzo, dodao je Krešimir Hausknecht, voditelj odjela digitalne forenzike INsig2.
UKRATKO: 1. Je li vozio?
Kretanje automobila se bilježi i kada on “nema” navigaciju. Iz memorije multimedijskog sustava stručnjaci INsig2 izvukli su i čitav zapis kretanja Ford Focusa, premda automobil nema navigaciju. Točnije, nema je uključenu, ali – kako se ispostavilo – ima je ugrađenu. Proizvođačima automobila, naime, bilo bi preskupo i prekomplicirano izrađivati pojedine sklopove za svaki automobil, ovisno o opremi i specifikaciji. Znatno im je jeftinije proizvoditi jedan modul koji sadrži sve što je moguće naručiti, pa onda pojedine mogućnosti ostaviti isključene, jer ih kupac nije izabrao prilikom kupovine automobila. Tako naš Focus, iako ne nudi navigacijski sustav, ima ugrađen GPS modul koji je aktivan i konstantno prati i bilježi kretanje vozila, premda nije spojen s kartom i računalom za navigiranje vozača. Ne bilježe svi automobili jednaku količinu podataka. Brojka uvelike ovisi o proizvođaču i modelu automobila, a varira i između istih automobila, ovisno o opremi. Što je automobil moderniji i ima više opreme, naročito multimedije i sigurnosne elektronike, to pamti više podataka. Generalno govoreći, 2011. godine je počela masovna elektronizacija automobila pa automobili proizvedeni ranije bilježe manje osobnih podataka. No, već duže vrijeme u automobile se ugrađuje tzv. crna kutija odnosno CDR (Crash Data Recorder), koja pamti podatke senzora u automobilu nekoliko trenutaka prije nego su se otvorili zračni jastuci, odnosno prije nego je došlo do sudara. Naše malo istraživanje pokazalo je da moderni multimedijski sustavi nisu ništa drugo do velike bube za prisluškivanje |