Danas je gotovo nemoguće zamisliti Volkswagen kao proizvođača superautomobila. Marka se povezuje s Golfom, Passatom i SUV modelima, a ne s egzotičnim strojevima koji voze više od 300 km/h. No krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, u eri Ferdinanda Piëcha, unutar Volkswagen grupe gotovo ništa nije djelovalo nemoguće.
Upravo tada nastao je jedan od najluđih projekata u povijesti kompanije, supersportski Volkswagen W12 Nardo, automobil koji je trebao dokazati da VW može napraviti hiperautomobil i prije nego što je svijet upoznao Bugatti Veyron.
Priča je počela još 1997. godine kada je Volkswagen na salonu automobila u Tokiju predstavio koncept W12 Syncro. Dizajn je potpisao legendarni Giorgetto Giugiaro iz Italdesigna, a automobil je izgledao kao pravi egzotični supersportaš s motorom smještenim centralno iza putnika. Najzanimljiviji dio bio je motor. Volkswagen je praktički spojio dva svoja VR6 motora u jedan golemi W12 obujma 5,6 litara. Rezultat je bio atmosferski motor s 414 KS i pogonom na sve kotače, što je za Volkswagen krajem 1990-ih zvučalo gotovo nestvarno.
Godinu dana kasnije stigao je i W12 Roadster, otvorena verzija modela predstavljena u Ženevi. No prava kulminacija projekta dogodila se 2001. godine kada je Volkswagen odlučio napasti rekorde brzine na slavnoj kružnoj stazi Nardo u Italiji. Do tada je automobil ozbiljno evoluirao. Motor je narastao na 6,0 litara, snaga je povećana na 600 KS, a masa spuštena na samo 1200 kilograma uz idealan raspored mase 50:50. W12 Nardo ubrzavao je do 100 km/h za manje od 3,5 sekundi i razvijao više od 350 km/h.
Ipak, Ferdinandu Piëchu ni to nije bilo dovoljno i želio je dokazati da je auto izuzetno brz i na duge staze. Prvi pokušaj rušenja rekorda održan je u listopadu 2001. godine. W12 je tijekom 24 sata ostvario prosječnu brzinu od 295 km/h i srušio devet rekorda, ali Piëch je tražio više. Navodno je inzistirao da automobil mora probiti psihološku granicu prosjeka od 300 km/h tijekom puna 24 sata.
Volkswagen se zato vratio u Nardo u veljači 2002. godine s dodatno unaprijeđenim prototipovima. Tijekom vožnje automobil je svakih 80 minuta stajao radi točenja goriva, izmjene guma i promjene vozača, a to vrijeme računalo se u prosjek brzine. Rezultat je na kraju bio spektakularan. W12 Nardo postavio je šest svjetskih i šest međunarodnih rekorda, uključujući prosječnu brzinu od čak 322,891 km/h tijekom puna 24 sata. Automobil je za 24 sata prešao nevjerojatnih 7749,7 kilometra. Još zanimljivije, ovaj rekord i danas stoji. čak 24 godine nakon postavljanja.
Ipak, unatoč fascinantnim brojkama, Volkswagenov superautomobil nikada nije završio u serijskoj proizvodnji. Razlog je bio jednostavan, Volkswagen grupa u međuvremenu je već imala Lamborghini, Bentley i Bugatti. Ideja supersportskog automobila s Volkswagenovim znakom jednostavno više nije imala smisla. Umjesto W12 supersportaša prioritet je postao razvoj Veyrona koji će kasnije definirati pojam hiperautomobila.
No W12 motor ipak nije nestao. Iste godine kada je Nardo rušio rekorde, motor je stigao u serijske modele poput Audija A8, Volkswagena Phaetona i Volkswagena Touarega. Najduže ga je zadržao Bentley, a posljednji serijski W12 ugrađen je 2024. godine u modelu Bentley Batur.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....