Mitovi i legende: Ove detalje o prometnim kamerama u Hrvatskoj mnogi vozači ne znaju

Jurnjava državnim i županijskim cestama koja više nalikuje vožnji autocestom postala je svakodnevna pojava.

Jedna od najpouzdanijih metoda prepoznavanja i sankcioniranja neodgovornih vozača su stacionarne kamere za nadzor brzine. O kamerama među vozačima kruže različiti mitove i legende, a ovo su detalji koje većina vozača ne zna...

Važno je naglasiti da se na svim lokacijama za nadzor brzine u Hrvatskoj ne nalaze stalno aktivne kamere. Iako vozači uz cestu često vide kućišta i stupove, to ne znači nužno da se u tom trenutku u njima nalazi uređaj koji bilježi prekoračenje brzine.

Kamere se premještaju s lokacije na lokaciju.

Takav sustav omogućuje policiji da nadzor brzine učini učinkovitijim i nepredvidljivijim, jer vozači nikada ne mogu biti sigurni gdje se u tom trenutku nalazi aktivan uređaj. Posebna pozornost posvećena je dionicama na kojima se često događaju prometne nesreće, kao i područjima u blizini škola, vrtića i pješačkih prijelaza.

Kamere za mjerenje brzine, ilustracija

Arhiva CROPIX

Sustav premještanja kamera osmišljen je kako bi se spriječilo prilagođavanje vozača. Kada bi sve kamere bile stalno aktivne na istim mjestima, dio vozača bi usporavao samo na poznatim lokacijama, a ubrzavao odmah nakon njih. Ovako se potiče poštivanje ograničenja brzine na cijeloj dionici, a ne samo na jednoj točki. Za vozače to u praksi znači da se ne mogu osloniti na pretpostavku da je određena kamera neaktivna. Čak i ako su prethodnih dana prolazili istom cestom bez kazne, to ne jamči da se kamera u međuvremenu nije premjestila upravo na tu lokaciju.

Velik broj kamera i kućišta pokazuje da se u Hrvatskoj nadzor brzine temelji na širokoj pokrivenosti, a ne samo na nekoliko kritičnih točaka. Cilj takvog sustava nije isključivo kažnjavanje, već i smanjenje brzine, povećanje sigurnosti prometa i smanjenje broja prometnih nesreća, piše Podravski.hr.