Kada je početkom 2024. na snagu stupio novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, mediji su se redom raspisali kako slijede tektonske promjene u odnosu osiguravatelja i osiguranika, ne samo kad je riječ o pravima oštećenih u prometnoj nesreći prilikom procjene i isplate šteta, već i servisnih radionica zaduženih za popravak njihovih vozila.
U novi zakon, naime, tada je ubačena odredba da “u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a kojeg je osobno izabrala”. Neki su tada počeli likovati da je time srušen monopol osiguravatelja i da oni sad više neće moći sami određivati satnice servisa, pa čak niti procjenjivati štetu na vozilima, nego će se nakon sudara odmah moći otići u servis i tamo na licu mjesta organizirati i procjenu štete i sam popravak, koji će potom osiguratelj biti dužan podmiriti.
S druge strane, Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranje, ovakvo je tumačenje odredbe zakona ocijenio kao običnu manipulaciju, naglasivši da je i dosad svatko imao pravo priložiti nalaz neovisnog stručnjaka te da u praksi ova odredba neće donijeti nikakve promjene.
Tko je od njih bio u pravu? Dojam je da se postupanje osiguravatelja po štetnom događaju zbilja nije odviše promijenilo nakon što je novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu stupio na snagu, pa ni nakon što je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga pola godine kasnije donijela Pravilnik o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu, za koji se vjerovalo da će detaljno objasniti pravila igre.
U spomenuti Pravilnik uglavnom su tek ubačene opće smjernice, većinom već sadržane u Zakonu, koje govore da je osiguravatelj internim aktom dužan detaljno propisati postupak rješavanja odštetnog zahtjeva, aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi utvrđivanja osnovanosti i visine odštetnog zahtjeva, voditi evidenciju o zaprimljenim odštetnim zahtjevima...
U Pravilniku je, doduše, navedeno i da su osiguravatelji dužni u obzir uzeti dostavljeni nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu ili račun za popravak štete te obrazložiti eventualno neprihvaćanje tog nalaza ili računa u dijelu ili cijelosti, kao i da ne smiju uvjetovati isplatu štete sklapanjem nagodbe ili popravkom vozila kod određene servisne radionice. To, međutim, nisu neke nove, dotad nepoznate obveze osiguravatelja koje su na snagu stupile tek s novim Zakonom, baš kako je svojedobno spomenuo i Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranje.
Problem je, međutim, što novi Zakon, pa ni spomenuti Pravilnik, nisu postigli to da osiguravatelji odustanu od prakse osporavanja cijene popravka štete u servisu koji je oštećenik sam izabrao, pa i kad je ona potkrijepljena službenim cjenikom usluga određenog mehaničara, limara ili lakirera.
Umjesto toga, i dalje je živa praksa kakvu je već davnih dana osporila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, prema kojoj osiguravatelji sklapaju ugovore s određenim servisnim radionicama, kojima pak u zamjenu za nižu cijenu njihovih usluga nude stalan priljev mušterija. I ne samo to, već su tu praksu i dalje spremni braniti i pred sudovima, čime oštećenike ili pak servisne radionice kojima ovi ustupe potraživanja zavlače s isplatom punog iznosa popravka sve do pravorijeka suda.
Svjedoče tome i brojne pravomoćne presude donesene posljednjih mjeseci, kakve smo redom pronašli u registrima Trgovačkih sudova. Iz njih je lako iščitati da osiguravatelji i dalje osporavaju cijenu tuđeg rada, navodeći da se utvrđena šteta mogla popraviti i za manje novca.
Pomalo nevjerojatno, do sudskih postupaka dolazi i kad je sporan naoko beznačajan iznos, kao u slučaju presude protiv Triglav osiguranja iz siječnja 2025., u kojoj je ovaj osiguratelj pristao platiti cijenu popravka od 5699,25 eura, osporavajući iznos od svega 166 eura (prema računu popravak je stajao 5865,38 eura).
Srećom po oštećenike, sudske presude u ovom i u brojnim sličnim slučajevima redom idu u njihovu korist, čak im budu isplaćene i zatezne kamate, no činjenica jest da bez parničenja mnogi i dalje ne mogu do potpunog obeštećenja. Baš kako je bilo i prije donošenja aktualnog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....