Praktično rješenje: Zašto sve više novih automobila ima bubanj kočnice?

Stražnje bubanj kočnice nisu nestale iz automobila - često su dovoljne za normalnu vožnju, jeftinije su i izdržljivije, ali ostaje pitanje gdje je granica njihove opravdanosti u modernim i skupljim vozilima. U većini modernih automobila više se ne ugrađuju bubanj kočnice. Iako ugradnja bubanj kočnica straga ima svoje opravdanje. Često se radi o povoljnijoj komponenti. Zato ih i danas viđamo, posebno na jeftinijim modelima, komercijalnim vozilima i pick-upovima.

Ali, postavlja se pitanje. Koliko su zaista bubanj kočnice jeftinije od disk kočnica? Kakvo je stanje na hrvatskom tržištu. Mnogi gradski modeli u početnom paketu opreme i početnoj motorizaciji imaju straga bubanj kočnice. Tek s višim paketima i kod snažnijih motora straga se pojavljuju diskovi. Sličan je priča i s kompaktnim vozilima. Iz perspektive rezervnih dijelova, razlika između dva rješenja na prvi pogled ne čini se dramatičnom.

Par stražnjih diskova zajedno s kočionim pločicama za manje automobile obično se kreće između otprilike 70 i 100 eura, dok kompletan set stražnjih bubnjeva i kočionih papučica košta otprilike 40 do 60 eura. Prava razlika, međutim, dolazi u ostalim komponentama.

Stražnja kočiona čeljust za disk kočnice često košta više od 100 eura po komadu, dok kočioni cilindar za bubanj kočnicu obično košta između 60 i 80 eura. Nakon uključivanja materijala za montažu i pripadajućih dijelova, ukupna razlika između rješenja s bubnjem i diskom na stražnjoj osovini može iznositi 100 do 150 eura po vozilu.

Tehnicki pregled, ilustracija

Darko Tomas/CROPIX

Za prosječnog kupca to je iznos koji se lako može opravdati boljim hlađenjem i stabilnijim kočnim performansama diskova. Međutim, s gledišta proizvođača automobila, to je temeljna razlika u cijeni - posebno za modele koji se proizvode u stotinama tisuća jedinica godišnje. Zato proizvođači i dalje pribjegavaju stražnjim bubanj kočnicama za jeftine i osnovne verzije: ne zato što su tehnički bolje, već zato što su jeftinije i dovoljne s gledišta homologacije i stvarne upotrebe. Međutim, to ne znači da bubanj kočnice predstavljaju temeljni kompromis s vozačeve točke gledišta.

Naprotiv, one su u mnogočemu izdržljivije od disk kočnica, jer je njihova konstrukcija bolje zaštićena od prljavštine, vode i soli s ceste. Međutim, nedostatak je zatvoreni dizajn, koji pogoršava odvođenje topline. O ako vozite ekonomično, bez sportskih pretenzija i vaše je vozilo manje mase, tada straga bubanj kočnice ne predstavljaju nikakav problem. Također treba imati na umu da glavni kočni rad obavlja prednja osovina.

Stražnje kočnice znatno manje doprinose usporavanju, posebno u normalnoj gradskoj vožnji i svakodnevnoj upotrebi. U takvom načinu rada, stražnje bubanj kočnice su tehnički potpuno dovoljne. Drugačija situacija događa se kod automobila dizajniranih za dinamičnu vožnju ili za vuču teških tereta, gdje se veći naglasak stavlja na toplinski otpor i stabilnost kočionog učinka. Međutim, takva vozila su obično skuplja i donose veće marže proizvođačima, pa pritisak na uštedu troškova ovdje nije toliko jak kao kod jeftinih modela.

Na kraju vrijedi spomenuti električna vozila gdje se vrlo često straga mogu vidjeti bubanj kočnice. Potpuno opravdano od proizvođača. Budući da koriste rekuperaciju za usporavanje vozila, a vozači čak mogu regulirati njezinu jačinu, vrlo malo koriste papučicu kočnice. Disk kočnice pate, korodiraju i to može uzrokovati njihov kvar nakon određenog razdoblja nekorištenja. Bubanj kočnice su u tom pogledu izdržljivije.