Neki proizvođači već testiraju oglase koji se pojavljuju na zaslonu automobila na temelju vaše rute ili razine baterije. Ako se to zaista u budućnosti u jednom trenu dogodi, treba prestati razgovarati o tehnologiji i početi pričati o sigurnosti i povjerenju. Na benzinskoj postaji, u aplikaciji ili na reklamnom panou na autocesti, oglašavanje je razumljivo.
Dakle, proizvođači putem softvera mogu prikazivati poruke vozaču. Najčešće se radi o promotivnim obavijestima za dodatne usluge, pretplate ili servise, ponekad i dok je vozilo u vožnji, što je izazvalo kritike zbog odvlačenja pažnje i sigurnosti.
Ova praksa otvara pitanja privatnosti, jer se oglasi mogu temeljiti na podacima o lokaciji i načinu korištenja vozila, ali i etike, budući da su automobili prvenstveno sigurnosni proizvodi, a ne oglasne platforme. Zbog negativnih reakcija korisnika i regulatornih tijela, dio proizvođača je ograničio ili povukao takve oglase, no rasprava o njihovoj budućnosti i dalje traje.
Međutim, tu je, vidite ga ako želite i ignorirate ga ako vas ne zanima. Problem je kada se oglas ušulja tamo gdje gledate kako biste vozili, odmah pored navigacije, glazbe ili kontrola automobila. Što više zaslona, softvera i usluga, to je veće iskušenje da se nadzorna ploča pretvori u kanal monetizacije. I tu nastaje kontroverza: nije samo pitanje je li dosadan, već i odvlači li pažnju.
Posljednjih mjeseci bilo je izvješća o skočnim oglasima koji se pojavljuju na infotainment sustavima, a korisnici ih opisuju kao nametljive, neočekivane i teško opravdane u okruženju u kojem nekoliko sekundi pažnje vrijedi zlata. Ideja, odnosno oglas, obično se prikazuje kao nešto korisno: prijedlozi za mjesta u blizini, punionice, ponude u trgovinama duž rute ili kontekstualna upozorenja. Neki prijedlozi čak koriste podatke o vozilu, poput stanja baterije, za preporuku zaustavljanja i, usput, umetanje promocija.
U praksi, najiritantniji format je najgori mogući: skočni prozori koji se pojavljuju preko normalnih funkcija, ponekad zauzimajući veliki dio zaslona i prisiljavajući vas da s njima komunicirate kako biste ih odbacili. U tom trenutku više ne govorimo o diskretnoj preporuci, već o potpunom narušavanju sigurnosti za volanom. Industrija to uklapa u evoluciju prema softverski definiranom automobilu: daljinska ažuriranja, usluge pretplate, aplikacije u automobilu i novi izvori prihoda kako se hardverske marže smanjuju.
Vožnja nije samo stvar fizičkog upravljanja putem volana i papučica, ona je i psihička radnja gdje vaš mozak procesuira stotine sitnih čimbenika tijekom vožnje kojih možda niste ni svjesni. Ako vas sučelje prisiljava da gledate u cestu manje nego što je potrebno, rizik se povećava. Kad se oglas iznenada pojavi, problem nije samo u količini vremena provedenog gledajući ga. To je i preplašenost, nehotična znatiželja i poriv da nešto dodirnete kako biste ga zatvorili.
To je vrsta interakcije koja prekida tok i odvlači vas od onoga što je važno. U međuvremenu, u Europi se fokus prebacuje na sustave koji detektiraju ometanje i upozoravaju vozača, upravo zato što su ekrani, izbornici i slojevi informacija postali preveliki u posljednjem desetljeću. Tu dolazi do izražaja emocionalni aspekt, a to je ono gdje se društvene mreže aktiviraju: ako potrošite bogatstvo na automobil, očekujete da će ekran odražavati vaše potrebe. Da vam pokaže što vam treba, a ne što vam netko drugi želi prodati.
Kada se reklame pojavljuju agresivno, krši se nepisano pravilo: automobil je privatni prostor. To nije televizor u baru. A ako reklama blokira i druge funkcije, iritacija se pretvara u nepovjerenje prema marki. Nadalje, otvara neugodan razgovor o podacima. Da bi oglašavanje bilo kontekstualno, potreban mu je kontekst: lokacija, ruta, navike, status vozila, a ponekad i interakcija s uslugama u automobilu. Čak i uz postojeće politike i dozvole, osjećaj mnogih vozača je jasan: automobil zna previše i koristi to za monetizaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....