Elektrifikacija automobila već godinama nosi etiketu moralnog napretka. Donosi čišću energiju, nula emisija i svijet bez dima i buke motora. No iza toga skriva se mračna stvarnost. Najnovije istraživanje Deutsche Wellea i nizozemskog časopisa De Groene Amsterdammer otkriva kako su i u opskrbnom lancu Volkswagena pronađeni tragovi takozvanih "krvavih minerala". metala koji se u Africi vade pod kontrolom naoružanih skupina.
Tantal, kositar, volfram i zlato temelj su elektrifikacije. Nalaze se u baterijama, elektroničkim pločama, svjetlima, sustavima ovjesa i infotainmentu. Njihova otpornost i vodljivost čine ih nezamjenjivima, no upravo zato i predmetom globalne utrke. Najveća nalazišta nalaze se u Demokratskoj Republici Kongo, zemlji razdiranoj ratovima, u kojoj rudnici često financiraju oružane milicije.
Prema DW-u, najmanje šest tvrtki povezanih s eksploatacijom u područjima sukoba nalazi se na popisu dobavljača Volkswagena. Među njima su talionice iz Malezije, Tajlanda, Kine i Afrike, neke već pod istragom Europske unije, a jedna i na listi sankcija. Volkswagen je odgovorio da "nema izravne poslovne odnose s tim tvrtkama" te da se "ne može s apsolutnom sigurnošću potvrditi ni isključiti da su njihovi metali završili u VW vozilima". Iako se proizvođač poziva na složenost globalnih lanaca i članstvo u inicijativi Responsible Minerals (odgovorni minerali), činjenica je da više od trećine njegovih isporučitelja uopće nije prošlo neovisnu provjeru.
Posebnu težinu daje podatak da su iste kompanije koje se spominju u VW-ovu lancu već ranije bile uključene i u tužbu DR Konga protiv Applea zbog korištenja istih "krvavih" sirovina. Riječ je o industriji u kojoj su granice između legalnog i nelegalnog, etičnog i profitabilnog, često nevidljive.
Stručnjaci poput Marca Hummela iz švicarske organizacije Swissaid upozoravaju da "svaki euro koji prođe kroz takav lanac znači nastavak sukoba". I dok zapadne tvrtke objavljuju etičke kodekse i godišnja izvješća o održivosti, realnost u rudnicima Iturija i Kivua ostaje ista: maloljetni radnici, oružje, nasilje i bijeda.
Afera oko “krvavih minerala” još je jedan podsjetnik koliko je automobilska industrija postala globalno isprepležena i netransparentna.
Dok proizvođači govore o održivosti i zelenoj tranziciji, često ne mogu pratiti porijeklo ključnih sirovina koje završavaju u njihovim baterijama, ekranima ili elektroničkim sklopovima. Upravo zato stručnjaci sve glasnije zagovaraju uvođenje takozvanih putovnica za automobile - digitalnih dokumenata koji bi bilježili cijeli lanac opskrbe, od rudnika do reciklaže. Takva bi transparentnost spriječila prikrivanje neetičnih praksi i kupcima napokon dala uvid u to koliko je njihov “zeleni” automobil doista čist.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....