Mali, ali veliki. Takav opis možda najbolje odgovara Suzukiju Jimny, japanskom džepnom terencu koji se zahvaljujući malim, za vožnju po bespuću iznimno spretnim dimenzijama (3,5 metra) te koncepciji s krutom šasijom i reduktorom već desetljećima pokazuje jednim od favorita off-road scene. Uz bok, primjerice, većim igračima poput Jeep Wranglera, kratkih Toyote Land Cruiser ili Nissana Patrola… Sve to jasno potvrđuju i brojke - od kad se 1970. pojavila prva generacije pod oznakom LJ10, pogonjena dvocilindarskim, zrakom hlađenim motorom od 25 KS, zapamćena i po neobičnom broju sjedala – nudila su se samo tri, dok je četvrto straga bilo rezervirano za rezervni kotač – prodano je 2,85 milijuna primjeraka. A to je solidna brojka za patuljasti terenac namijenjen vrludanju po najsurovijem bespuću s kojim se baš nitko neće šminkati u gradu.
Foto:Suzuki
Ili možda hoće? Upravo na to pitanje pokušali smo dobiti odgovor sjedajući u okolici Frankfurta u novu, u 48 godina tek četvrtu generaciju japanskog mini offroadera. I to ponajviše zbog simpatičnog, kockastog dizajna karoserije s crnom maskom hladnjaka i okruglim prednjim svjetlima u kojoj će mnogi prepoznati obrise Mercedesa G-klase, ali i tehnološkog dotjerivanja podvozja i unutrašnjosti koji će zasigurno privući pažnju i široj, brojnijoj “SUV publici”. Prvi dojam je, međutim, da ne treba tražiti kruha povrh pogače. Japanski terenac teško može izaći iz svoje kože “izvornog terenca” sa svojim dobrim i lošim stranama, no već u prvim kilometrima vožnje je sasvim jasno da je Jimny u novoj generaciji kudikamo uglađeniji od prethodnika koji se na tržištu zadržao još tamo od 1998. i naše posljednje medalje sa Svjetskog nogometnog prvenstva. Znači, punih dvadeset godina… Za početak, znatno se ugodnije sjedi za upravljačem. Koliko god sad dužinom od 364,5 cm (s uključenom rezervnim kotačem na vratima prtljažnika) bio čak i nešto kraći od prethodnika, djeluje prostranije i ugodnije, što je prvenstveno zasluga rastezanja u širinu na 164,5 cm (+4). Time su priliku za vožnju u Jimnyju dobili i dvometraši, koji kod prethodnika nisu imali kamo s koljenima, a nitko neće imati ništa protiv što u prvom redu više nema niti prije gotovo neizbježnog trljanja ramenom o rame.
U vožnji se ubrzo otkriva da nisu bajka i priče o 50 posto krućoj karoseriji otpornijoj na uvijanje, bogatijoj zvučnoj izolaciji pa i doradama na podvozju zbog kojih Jimny sad ljepše prolazi kroz zavoje i bolje podnosi prelaske preko neravnina. Zapravo, ostali smo iznenađeni koliko je japanski mini terenac udoban u vožnji, no tome je pomoglo i to što letvicu nismo digli previsoko. Novorazvijeni 4-cilindarski atmosferski benzinac 1.5 od 102 KS predstavljen u Ertigi, kompaktnom monovolumenu u ponudi na indonezijskom tržištu, malo je tako očekivao pod prednjim poklopcem Jimnyja. No, u vožnji se pokazuje kako mu karoserija lošije aerodinamike, ali i relativno skromne mase od 1135 kg ne predstavljaju nikakav problem. Između ostaloga, i prosječnom potrošnjom od umjerenih 7,5 litara. Neće potegnuti strelovito, no dovoljno je živahan za ugodno krstarenje, a dok se ne forsira radi mirno i uglađeno. Buka, primijetili smo, postaje intenzivnija tek kad se približi maksimalnoj brzini od 145 km/h.
Sve navedeno, međutim, Jimny ni blizu ne stavlja uz bok modernim SUV modelima. Koliko god bio ušminkan, tehnološki dotjeran i pristojniji tijekom vožnje asfaltom. Vidi se to čim se stupi u bespuće, gdje odjednom prodiše. Postupak korištenja ručice za izmjenu pogona, saznali smo, identičan je kao kod prethodnika. Standardni stražnji pogon tako se prebacuje u 4x4 pokretom ručice usred vožnje, pazeći tek da brzina ne prelazi 100 km/h. I pritom treba uložili podjednak napor kao pri izmjeni stupnjeva na solidnom, pohvalno preciznom 5-stupanjskom mjenjaču. Dakle, ne prevelik. Niti uključivanje redukcije nije ništa zahtjevnije – potrebno je tek stati, ispraviti upravljač i zatim ručicu prvo povući prema dolje, a zatim potpuno unazad. Da je posao dobro obavljen tada signalizira zvučno upozorenje, ali i ponašanje Jimnyja koji se pretvara u terensku zvijer. Zagriženi offroaderi se tako imaju čemu radovati, iako bi im mogla zapeti knedla u grlu kad čuju cijenu. U Italiji se, primjerice, novi Jimny nudi od 22.500 eura (168.750 kn), a s obzirom na prilično visok CO2 od 154 g/km i visoku trošarinu kod nas će teško biti povoljniji. No, više će se znati kad početkom 2019. stigne na tržište…
Ukratko
Šira i viša karoserija nudi više mjesta, a ispod prednjeg poklopca smješten je solidan atmosferski benzinac 1.5 sa 102 KS spreman u prosjeku trošiti primjerenih 7,5 litara. Jimny sad upozorava pri nenamjernom prelasku trake, automatski koči u slučaju opasnosti, prepoznaje znakove… Pravim zaljubljenicima to, međutim, neće puno značiti. Kao niti tek tri zvjezdice na EuroNCAP testiranju sigurnosti…
Prtljažnik sad obaranjem sjedala raste do 377 litara (+53). Tada se gubi i inače skučen prostor za putnike straga, ali dobiva iskoristiva podnica. Ručicom reduktora barata se bez napora, a pogon se sa stražnjeg u 4x4 kao i dosad može prebaciti i u vožnji. Dodatnu terensku moć sad nudi i elektronika koja pomoću ABS sustava kontrolira proklizavanje
S podnicom od tla udaljenom za nikad većih 21 cm (+2) te u odnosu na prethodnika još izdašnijim prilaznim i odlaznim kutovima, dojam da se Jimny bez problema može uspinjati i stijenama. Baš poput divokoze