Automobili su posljednjih desetljeća postali neusporedivo sigurniji, ali sigurnost koju nude očito nije jednako učinkovita za sve putnike. Novo istraživanje Tehničkog sveučilišta u Grazu pokazuje neugodan nesrazmjer.
Žene u prometnim nesrećama imaju 60 posto veći rizik od ozljeda nego muškarci, iako su često uključene u sudare pri nižim brzinama. To nije podatak koji govori da žene voze opasnije ili da su nesreće u kojima sudjeluju dramatičnije. Naprotiv, problem je mnogo dublji i povezan je s načinom na koji se desetljećima razvijala sigurnost automobila.
Austrijski istraživači analizirali su podatke o stvarnim prometnim nesrećama od 2012. do 2024. godine, a zatim ih rekonstruirali pomoću testova sudara i virtualnih modela ljudskog tijela. Rezultati su pokazali da žene znatno češće zadobivaju teže ozljede prsnog koša, kralježnice, ruku i nogu. Posebno su ugrožene starije žene, kod kojih se fiziološke razlike, položaj sjedenja i krhkost tijela u sudaru spajaju u vrlo nepovoljnu kombinaciju.
Jedan od ključnih razloga krije se u povijesti crash testova. Sigurnosni standardi dugo su se temeljili na tijelu prosječnog muškarca. Čak ni takozvana ženska lutka za testiranja zapravo nije bila vjerna kopija ženskog tijela, nego uglavnom smanjena verzija muške lutke, i to vrlo sitne žene. Prema navodima istraživanja, čak 95 posto žena veće je od tog referentnog modela. Drugim riječima, automobili su se u velikoj mjeri projektirali, testirali i optimizirali za tijelo koje ne predstavlja velik dio stvarnih putnica.
Tu je srž problema. Žene nisu samo "manji muškarci". Razlike u građi zdjelice, prsnog koša, ramena, vratne kralježnice i načinu pomicanja tijela u sudaru mogu bitno utjecati na vrstu i težinu ozljeda. Ako sigurnosni pojas, zračni jastuk i sjedalo nisu kalibrirani prema tim razlikama, automobil može formalno biti izvrstan na testu, ali u stvarnosti pružati slabiju zaštitu dijelu putnika. To je posebno osjetljivo kod bočnih i frontalnih sudara, gdje milisekunde, kut tijela i sila zatezanja pojasa odlučuju o ishodu.
Dodatni problem je položaj sjedenja. Suvozači često sjede "zavaljenije" ili dalje od armaturne ploče nego vozači, čime se smanjuje učinkovitost zračnih jastuka i sigurnosnih pojaseva. Budući da su žene češće na suvozačkom mjestu, taj ih obrazac dodatno izlaže riziku. Sustav koji dobro funkcionira za uspravno sjedećeg vozača prosječne muške građe ne mora jednako dobro zaštititi nižu osobu koja sjedi dalje, zavaljenije ili drukčije drži noge.
Dobra je vijest da se industrija napokon počinje micati iz te zone komotnog prosjeka. U SAD-u je uvedena nova lutka THOR-05F, razvijena prema realnijoj ženskoj anatomiji, s naprednijim senzorima i boljom biomehanikom. To bi trebalo omogućiti preciznije mjerenje sila koje djeluju na žensko tijelo u sudaru. Istodobno proizvođači razvijaju pametnije sustave zaštite. Volvo, primjerice, u novom EX60 uvodi višestruko prilagodljiv sigurnosni pojas koji u stvarnom vremenu prati veličinu putnika, položaj tijela, položaj sjedala i jačinu sudara, pa prema tome prilagođava silu zatezanja.
To je smjer u kojem sigurnost mora ići. Klasični sigurnosni sustavi često rade prema nekoliko unaprijed zadanih scenarija, dok su stvarni ljudi mnogo raznolikiji. Veća, manja, starija, mlađa, uspravno sjedeća ili zavaljena osoba ne reagira jednako u istom sudaru. Zato budućnost sigurnosti nije samo u čvršćoj karoseriji i većem broju zračnih jastuka, nego u sustavima koji bolje razumiju tko sjedi u automobilu. Ako su automobili već dovoljno pametni da prepoznaju prometne znakove i paze na mrtvi kut, krajnje je vrijeme da jednako ozbiljno počnu prepoznavati i razlike među ljudima koje bi trebali zaštititi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....