Vozeći se oko trga Nikole Šubića Zrinskog, smještenog u samom središtu Zagreba, u glavama su nam glasno odzvanjali naslovi poput Gotovo je s kažnjavanjem na nogostupu, kakvi su se proteklih dana mogli vidjeti na televiziji, u novinama i na internetu. Ništa čudno. Vjerujemo da nema onoga tko nije pomalo slavljenički prihvatio odluku Ustavnog suda o poništenju odredbi Odluke o komunalnom redu grada Zagreba, kojima je svako parkiranje na nogostupu bilo kažnjivo premještanjem vozila od strane pauk službe. Čak i ako nije iz Zagreba, jer odluka Ustavnog suda sprječava samovolju lokalnih vlasti po tom pitanju u čitavoj zemlji.
Kako je to već uobičajeno u središtu grada, nikako nismo uspjevali naći slobodno mjesto za parkiranje. I inače ih je malo, a sada su mnoga preprečena policijskom trakom zbog procesa Damiru Polančecu, bivšem potpredsjedniku Vlade, ali i drugih suđenja koja trenutno zabavljaju javnost, a odvijaju se u zgradi s istočne strane trga.
Nije nam tako preostalo drugo nego se parkirati na sam trg, koji čini početak znamenite Lenucijeve potkove. Da smo nastavili tražiti slobodno, propisno iscrtano parkirno mjesto, možda bi izgubili još pola sata i sigurno zakasnili na dogovoreni sastanak. Ovako smo se popeli na nogostup, pažljivo se odvezli pored majke koja je u kolicima gurala djete i stali pored meterološkog stupa na sjevernoj strani trga, točno nasuprot Vrhovnog suda.
Zbog nogostupa širine preko pet metara, nije nam bilo teško ostaviti jedan metar, koliko su domaći mediji spomenuli da je dovoljno da se izbjegne dizanje automobila paukom, pa ni 1,60 metara, koliko je rečeno da je dovoljno i za izbjegavanje parkirne kazne.
Osim zvučnih naslova, u poduzimanju ove akcije ohrabrila nas je i činjenica što na Zrinjevacu nismo vidjeli znak pješačke zone ili zabranjene zaustavljanja i parkiranja. Čak nije bilo niti znaka zabrane vožnje, pa smo se bezbrižno provozali pored zbunjenih pješaka.
Bili smo uvjereni da je naš potez u skladu sa zakonom. Tim više jer je pored nas nezainteresirano prošetalo nekoliko policajaca, koji nisu pokazali niti najmanju želju za pisanjem kazne. Ipak, čim smo izašli iz našeg Citroena DS3, iznenada se pojavilo pauk vozilo Zagrebparkinga, čiji su djelatnici odmah započeli dobro poznatu radnju – na kotač našeg automobila stavili su lisicu i fotografirali auto. Neugodno iznenađeni, vratili smo se nazad i pokušali saznati u čemu je problem...
- Svako parkiranje na nogostupu je zabranjeno. Ustavni sud je poništio dio Odluke o komunalnom redu, ali ne i Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji to navodi u Članku 82., rekao nam je revni djelatnik Zagrebparkinga.
Srećom, primjerak spomenutog zakona našao se u pretincu našeg automobila, pa smo isto mogli provjeriti na licu mjesta. I zbilja. Članak 82. govori da je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje na nogostupu te predviđa kaznu od 300 kuna, ali donosi i izuzetak, koji kazuje da je zaustavljenje dozvoljeno ako je za kretanje pješaka ostavljeno 1,60 metara... Aaaaha - pobjedonosno smo uzviknuli ne čitajući dalje, i rekli djelatnicima Zagrebparkinga da očito nisu informirani te da slobodno pošalju snimljene fotografije policiji i komunalnom redarstvu, kakav običaj i inače imaju, te sami provjere.
Nakon nekoliko trenutaka, s obje adrese je stigao istovjetan odgovor. Na velikom zaslonu računala smještenog u pauku pisalo je da ne postoje uvjeti za premještanje vozila. Djelatnici Zagrebparkinga tada su slegnuli ramenima, upalili motor kamiona i krenuli dalje, a mi smo odlučili požuriti na sastanak.
No, tada je naišao prometni redar, izvadio fotoaparat i nakon tri minute započeo pisati kaznu od 300 kuna. Kvragu, pomislili smo. Zbog još jednog revnog, ali neinformiranog djelatnika ponovno ćemo izgubiti dragocijeno vrijeme na objašnjavanje. Zatim smo opet izvadili knjižicu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i upirujući prstom u Članak 82. pokazali da nema razloga za kažnjavanja. A onda je uslijedio obrat...
- Kao i mnogi, niste pročitali tekst do kraja. Zaustavljenje na nogostupu je dozvoljeno ako je za kretanje pješaka ostavljeno 1,60 m, no u nastavku piše da je pod istim uvjetima dozvoljeno i parkiranje, ali samo ako je dopušteno prometnim znakom. Pošto takvog znaka nema, a vi ste ovdje dulje od tri minute, koliko je zakonom propisano zaustavljenje, napisat ću vam kaznu od 300 kuna, zaprijetio nam je prometni redar.
U sekundi nam se tada rasplinula zamisao koju su propagirali i domaći mediji, da se na nogostupu može nekažnjivo parkirati. Slaba je utjeha što je ipak došlo do drastične promijene u ponašanju pauk službe, koja se sada konačno ravna po Zakonu o sigurnosti cestovnog prometa. Zato su djelatnici Zagrebparkinga i dobili odgovor da ne postoje uvjeti za premještanje...
No, ostala je žal što smo prerano slavili nedodirljivost naspram kazni za parkiranje na nogostupu, misleći da će biti dovoljno u obaveznu opremu automobila uvrstiti i metar, te izmjeriti 1,60 metara. Ipak, metar će u Zagrebu, ali i drugim gradovima s revnom pauk službom, sada biti potreban za mjerenje 100 cm udaljenosti za prolazak pješaka, kada jedinu opasnost za novčanik predstavljaju malobrojni prometni redari. Naime, osnovna zadaća policije je sigurnost prometa, a ne nazdor parkiranja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....