Gdje je tome kraj? - zapitali smo se kada smo u redakciji komentirali nedavnu vijest da na aukciju preko kompanije Talacrest na čelu s Johnom Collinsom uskoro kreće rijedak Ferrari 250 GTO bogate trkaće povijesti koji se između ostalog natjecao i na Le Mansu. Razlog: predviđena cifra za početak trgovanja u veljači iznosit će 53 milijuna eura, a najbolje od svega jest to da se već pojavila i neimenovana osoba koja je ponudila taj iznos. Time će plavi Ferrari s oznakom 250 GTO iz 1962. godine (ponovo) postati najskuplji automobil na svijetu!
No, što je to toliko magično u tom Ferrariju iz šezdesetih godina prošlog stoljeća da pojedinci već godinama, kada se koji od tek 39 izrađenih pojavi u prodaji, bez problema izdvajaju milijunske cifre i da već desetljećima slovi za najskuplji auto na svijetu? Posljednji je puta preprodan prije dvije godine za također enormnih 36 milijuna eura, što ga je već tada činilo najvrijednijim modelom nekog auta u povijesti autoindustrije.
Dakle mogli bismo kazati kako je Ferrari 250 GTO Mona Lisa u svijetu automobila, a ono što je Da Vincijevo remek djelo u umjetnosti to je Ferrari 250 GTO u automobilskoj industriji. Prije šest desetljeća 250 GTO obarao brzinske rekorde, a danas obara cjenovne.
No priča o samim počecima ovog kultnog modela nije počela baš veselo: kada ga je veliki Enzo Ferrari prvi put ugledao u Maranellu pri obilasku odjela "Controlli, Collaudie e Sperimentazione" zagrmio je - "Automobil vam je ružan! Gioto, pa vi ste napravili čudovište!". Spomenuti Gioto je Gioto Bizzarrini, legendarni konstruktor koji je bio zadužen za stvaranje novog Ferrarijevog trkača... "Ja nisam dizajner šefe, ja sam samo obični inženjer, a ovo što gledate tek je prototip" - neuspješno se pravdao Bizzarrini.
Taj neugodan razgovor ujedno je bio i početak kraja suradnje dvaju velikana automobilske industrije. Bizzarrini je netom pred predstavljanje modela 250 GTO, svog remek dijela, naprasno otišao i osnovao tvrtku ATS, ostavivši Enza da sam uživa plodove njihova rada i uspjeha. A Enzo je tada s pravom bio nervozan jer je bio pod pritiskom konkurencije koja je već bila spremna na odluku FIA-a koja je odlučila da će se za Svjetsko prvenstvo 1962. moći natjecati samo homologirani GT automobili umjesto prototipova. Jaguar je intenzivno dovršavao E type, Aston Martin je imao DB4 GT, a Enzo je tek s Bizzarrinijem pokušavao naći alternativu i stvoriti idealan auto za homologaciju za utrke...
S obzirom da vremena, ali ni novca za potpuno novi projekat nije bilo, Enzo se odlučio za reciklažu. I tu zapravo nastaje model 250 GTO: prvo model 250 GT SWB postaje 250 GT Sperimentale uz pomoć Pininfarinine karoserije i sprijeda ugrađenog provjerenog 3.0 litarskog V12 sa 290 KS preuzetog iz Testa Rosse, no nije ispunio očekivanja. Dva mjeseca prije očekivane premijere na prvoj utrci Bizzarini je bio opet na početku. Sada kreće od V12 Testa Rossa motora kojeg je uklopio u novi dvostruki cijevni okvir s poboljšanim ovjesom te skraćenim osovinskim razmakom sa 2600 na 2400 mm i sve obukao u čudovišnu karoseriju s početka priče, a koju je čak na Sveučilištu u Pisi testirao u zračnom tunelu.
Kada su u rujnu 1961. Stirling Moss i Willy Mairesse odvezli par krugova na Monzi, bilo je jasno da je Bizzarrini na pravom putu. Potom je 24. veljače 1962. novinarska elita nazočila je službenom predstavljanju novog modela 250 GT Competizione 62 obučenog u Scaglijettijevo ruho. Inicijalno je Enzo molio čelnike FIA-e da prihvate automobil za tu sezonu 1962. jer da se radi o tek modificiranom 250 GT SWB koji je od 1954. već i napravljen u više od 100 potrebnih primjeraka. Konkurencija je bila sklonija tumačenju da se radi o sasvim novom automobilu inzistirajući da Ferrari mora ispuniti normu od 100 primjeraka. Enzo je hladno odgovorio: "Nema komercijalizacije i izraditi ću samo par primjeraka jer je i samo nekolicina hrabrih dovoljno sposobna da vozi ovaj automobil!"
FIA je neugodnu situaciju riješila na način da su Ferrariju odobrili dvogodišnju licencu kao kvalifikacijski homologacijski proces. Ime je definiralo automobil. Svaki cilindar imao je obujam 250 ccm, GT je za Grand Tourismo, dok je slovo O označavalo "omolagato". I tako je 250 GTO postao neprikosnoveni vladar svjetskog prvenstva 1962, 1963. i 1964. godine. Za njegovim upravljačem svojedobno su se smjenjivali Stirling Moss, Carlo Abate, Henri Oreiller, John Surtees, Graham Hill...
Danas je svih 39 proizvedenih Ferrarija 250 GTO još uvijek je na životu i u izvrsnoj kondiciji zahvaljujući pažnji vlasnika kojima je njegova cijena itekakvi poticaj. Za svaki automobil pojedinačno bilježi se cijela povijest od dana kada je izašao iz Maranella pa do garaže trenutnog vlasnika, kao i svi zahvati na njima. Samo dva vlasnika imaju u svom posjedu po dva primjerka. Najveći broj automobila danas se nalazi u SAD-u - čak 15, u Velikoj Britaniji ih je 6, 4 u Japanu te po 3 u Italiji i Njemačkoj, 2 su u Švicarskoj te po jedan u Kanadi, Koreji, Hong Kongu, Meksiku, Francuskoj i Nizozemskoj.
Najviše je GTO-a u crvenoj boji - 28 primjeraka, po dva su u BP zelenoj i metalik sivoj, te po jedan pastelno zeleni, bijeli, metalik plavi, srebrni, tamno plavi, plavi. Samo je jedan isporučen dvobojan u smeđe bijeloj kombinaciji. Apsolutno je svaki primjerak unikat zbog različitih "dizajnerskih" modifikacija koje su rađene uglavnom na karoseriji. Posebno se od ostatka razlikuje 7 primjeraka s karoserijama koje entuzijasti nazivaju GTO 64 i čija je vrijednost manja od ostatka ergele. U tri primjerka ugrađen je 4-litarski agregat, a jedan 250 GTO/LMB je opremljen specijalnom Pininfarina karoserijom straga u stilu 330LMB. Prvi GTO je napravljen krajem 1961. dok je posljednji prodan u svibnju 1964. Podatak o rastu vrjednosti za ovaj auto je sulud: cijena 250 GTO-a od 1964. do danas narasla za 5000 puta (!), a sve više vrijedi i devet Ferrarijevih modela koji su se svrstali u top 10 najskupljih auta na svijetu.
Osim Ferrarija visoku vrijednost drži Mercedes W196 koji je prodan 2013. godine za malo manje od 22 milijuna eura, a ove godine su u ugledno društvo najskupljih ušli i Ferrari 335 Sport Scaglietti iz 1957. za 32 milijuna eura, jedan Jagura te Alfa Romeo. Riječ je o trkaćem Jaguaru D-Type iz 1955. kojeg je novi vlasnik platio 18 milijuna eura putem Bonhamsa na Goodwodu i najskuplji prijeratni auto na svijetu Alfa Romeo 8C 2900B Lungo Spider Touring iz 1939. godine, koji je putem RM Sotheby'sa u Montereyu plaćen 17 milijuna eura. Krajem ove godine kada završe sve transakcije lista 10 najskupljih će izgledati malo drukčije, a treba reći i da su neki auti plaćeni dolarima, a neki eurima, a trenutno dolar nikad nije bio viši i danas vrijedi gotovo kao euro. No svejedno, u prvih će 15 najskupljih dogodine biti čak 12 primjeraka Ferrarija.
Evo i top liste...
10. 1953. Ferrari 340/ 375 MM Berlinetta "Competizione"
Sa cijenom od 10 milijuna eura, zauzima 10. mjesto, a odlikuje ga bogata trkaća povijest. Tako su ga vozila čak tri svjetska prvaka: Hawthorn, Ascari i Farina. Uz to, riječ je o jednom od tri primjerka s kojima je Ferrari ušao na utrku 24 sata Le Mansa 1953. godine
9. 1964. Ferrari 250 LM
Na devetom mjestu se našao Ferrari 250 LM iz 1964. godine. Riječ je o prvom Ferrariju sa središnje postavljenim motorom. Ispod poklopca se nalazi V12 motor sa 320 KS. Na aukciji 2013. godine postigao je cijenu nešto višu od 11 milijuna eura.
8. 1961. Ferrari 250 GT SWB California Spider
Rađen u ograničenoj seriji od samo 56 komada, ovaj primjerak prodan je prije dva mjeseca na aukciji u Californiji po cijeni od 11,8 milijuna eura. Konkretan primjerak ističe se i "tvrdim" krovom koji se može skinuti.
7. 1957. Ferrari 250 Testa Rossa
Svojevremeno najskuplji auto na svijetu, ovaj primjerak je bio prototip modela 250 Testa Rossa, koji su se proslavili pobjedama na utrkama Le Mansa. Uz težinu od 800 kg, pogonio ga je 3,0-litreni V12 sa 300 KS.Prodan je 2011. godine po cijeni od 12,7 milijuna eura, što je u tom trenutku predstavljalo najveću cifru plaćenu za auto.
6. 1954. Ferrari 375- Plus Spider Competizione
Prodan na prošlogodišnjem Goodwood festivalu brzine za 14,3 milijuna eura, ovaj iznimno rijedak primjerak prvi je od samo pet proizvedenih. Motor je 4,9-litreni V12, a poznat je između ostalog i po osvajanju drugog mjesta na kultnoj utrci Mille Miglia.
5. 1961. Ferrari 250 GT SWB California Spider
Još jedan Ferrari 250 GT SWB California Spider našao se na ovoj listi (isto kao i onaj pod rednim brojem 8), ali ovaj ima uistinu zanimljivu priču. Naime, nedavno je pronađen u jednoj štali u Francuskoj zajedno sa još 59 vrlo rijetkih klasičnih automobila koji su bili dio kolekcije Rogera Baillona, francuskog transportnog mogula čiji je posao propao. Ranije je ovaj automobil bio u vlasnoštvu Alaina Delona, a prodan za 14,4 milijuna eura...
4. 1964. Ferrari 275 GTB/ C Speciale
Ovaj se model Ističe ultra laganom aluminijskom karoserijom, a pokreće ga 3,2-litreni V12 motor sa 320 KS. Ferrari je proizveo samo tri primjerka, a ovaj je postigao cijenu od 20,5 milijuna eura.
3. 1967. 275 GTB / 4*S NART Spider
Izrađen posebno po narudžbi zastupnika za SAD koji je prenio zahtjeve kupaca. Samo 10 ovakvih primjeraka je proizvedeno, a ovaj primjerak proslavio se kada ga je Steve Mcqueen vozio u filmu Afera Thomasa Crowna. Nakon toga prodan je na aukciji za iznos od 21,5 milijuna eura.
2. 1954. Mercedes W196
Na drugom mjestu našao se Mercedes W196, a to je ujedno i jedini auto u top 10 koji nije Ferrari. Ovaj primjerak vozio je peterostruki svjetski prvak Manuel Fangio, a na svojim leđima ima mnoštvo pobjeda. Prodan je 2013. godine na Goodwoodu po cijeni od 23 milijuna eura...
1. 1962. Ferrari 250 GTO
Prvo mjesto zauzima Ferrari 250 GTO prodan 2014. putem Bonhamsa za 36 milijuna eura, a ovaj rekord gotovo sigurno će biti srušen u veljači kada će na aukciji naći još jedan Ferrari 250 GTO. Iz prodajne kuće Talacrest izjavili su kako već imaju ponudu od kupca na 53 mlijuna eura. Cijena će možda biti i veća ako se još netko odluči uključiti u bitku za 250 GTO. U svakom slučaju, možemo reći kako je model 250 GTO najvrijedniji auto u povijesti.