Priču o dvadesetom stoljeću, bilo s industrijskog, društvenog, tehnološkog, pa i umjetničkog stajališta, savršeno utjelovljuju automobili. Vrlo rano shvatio je to i Luciano Nicolis dok je širom Italije, a potom i svijeta, tragao za raritetnim automobilima.
”Djed i baka nisu bili bogati i tata je nakon škole na biciklu tragao za odbačenim papirom kako bi pridonio obiteljskom poslu. Tada je sanjao o malom kamionu, a prvi kojega je nabavio nije bio u najboljem stanju i zato je brzo morao postati i mehaničar. To ga je uvelo u novi svijet u kojem je razvio veliku strast prema mehanici, a imao je i onaj štih, tipičan za kolekcionare, koji mu je omogućavao da vidi dragulje tamo gdje su drugi vidjeli samo otpad.
Uskoro je pronalazio starinske predmete diljem svijeta, posebice automobile koje je s posebnom pažnjom obnavljao i vraćao im izvorni sjaj. Jedan od primjera je Isotta Fraschini iz 1929., jedan od naših najspektakularnijih automobila u muzeju. Pronašao ga je u jednom štaglju u Americi, a restauracija je potrajala 12 godina, govori nam Silvia Nicolis koja je od samog početka, odnosno od 2000., na čelu muzeja nastalog iz bogate kolekcije njenog oca.
Muzej Nicolis smješten je u gradiću Villafranca nedaleko Verone i čuva na stotine sličnih priča, izloženih na 6000 četvornih metara na kojima se prostire ukupno osam zbirki. Okosnicu muzeja čini preko 200 raritetnih i jedinstvenih automobila najprestižnijih marki (od Alfa Romea do Mercedesa, preko Ansalda, Avion Voisina, Bugattija, Lorraina Dietricha, Zedela, Cottereaua, Peugeota, Forda, Fiata...).
Izloženo je i preko 200 motocikala, isto toliko bicikala, uključujući prve “preteče” kao što su Draisina i Michaudine, ali i glazbenih instrumenta, fotoaparata i pisaćih strojeva, letjelica, kao i brojnih drugih predmeta nastalih iz ljudske domišljatosti. Posebna atrakcija je više od 100 upravljača bolida Formule 1, većina s potpisima vozača koji su koristili, od Nikija Laude do Ayrtona Senne.
Poput svih modernih muzeja koji su od ogromnih garaža prerasli u velike instalacije sa scenografijom, rekonstrukcijama i filmovima, koristeći pritom moderne komunikacijske tehnologije, i Muzej Nicolis postao je mjesto susreta koje priča fascinantne priče. Poveća skupina pučkoškolaca koji su na našem odlasku žamorom ispunili ulaz muzeja bili si najbolji dokaz intenzivnog života muzeja čiji se postav oslanja na svijet na četiri kotača, ali i na sve što ga povezuje s antologijskim, povijesnim i stilskim itinererima ljudske pameti i dostignuća.
Jedinstvenost i originalnost muzeja kroz godine je potvrđena i brojnim priznanjima. Koncem 2013. Muzej Nicolis našao se među pet finalista za najpoželjniju i najprestižniju nagradu, titulu “Muzeja godine”. Svojevrsni Oscar u svijetu klasičnih automobila koji dodjeljuje časopis Octane stigao je pet godina kasnije u Villafarncu. Kvalificirani međunarodni žiri proglasio je 2018. u Londonu Muzej Nicolis najboljim muzejem na svijetu.
No, automobili koje je Luciano Nicolis marljivo tražio i vraćao u život, ne žive samo unutar zidova. Uz brojna pokazivanja na izložbama, pojavljuju se u filmovima, video spotovima, ali i na utrkama poput one Mille Miglia.
”Svi automobili u našem muzeju su u voznom stanju i brojni su filmovi u kojima je tata sudjelovao glumeći šofera u nekom od svojih automobila. Danas češće sudjelujemo na izložbama i sajmovima, a nedavno je naš jedinstveni model Fiat 1100 E Vistotal na prestižnoj izložbi Polt Quat Classic osvojio nagradu “Najbolji u klasi” i nagradu “Trofeo Registro Fiat Italiano,” ističe Silvia Nicolis, koja za Mille Migliju najradije bira unikatni Fiata Sport Barchetta koji je ondje nastupio još 1948. “Lancia Astura iz 1938. meni je osobno jedan od najdraži primjeraka u kolekciji i s njom sam sudjelovala na nekoliko izdanja, ali više uživam u vožnji Fiatove Barchette koja mi svojim mjerama najbolje pristaje.”
U godini kada Muzej slavi 90. obljetnicu rođenja svog osnivača, program i planovi su još obimniji, ali od jedno se ne odstupa. “Bilo je nemoralnih ponuda za neke od naših jedinstvenih primjeraka, ali kolekciju koju je stvorio tata želimo samo obogaćivati. Njegova izreka - Mi nismo vlasnici svega ovoga, mi smo samo čuvari za budućnost - slogan je kojeg se i danas držimo.
Ukratko
Auto s kojim je Luigi Villoresi 1939. vozio Mille Migliju, omiljeni je primjerak direktorice Silvije Nicolis
Uz zid sa 100 upravljača najboljih F1 vozača, izloženi su Fiat 1100 Sport Barchetta i Zanussi 1100 Sport
Strast Luciana Nicolisa prema mehanici, dizajnu, umjetnosti i povijesti društva rezultirala je izvanrednom kolekcijom koja je 2000. prerasla u Muzej Nicolis
U postavi Muzeja Nicolis nekoliko je jedinstvenih i unikatnih primjeraka, pravih remek-djela mehanike i dizajna, koji predstavljaju temelje povijesti automobilizma
Lancia Lambda, prvi serijski automobil u kojem je klasičnu šasiju zamijenila samonosiva karoserija i Ferrari Testarossa, jedan od automobilskih simbola 80-ih
Od prvih bicikla s motorom i skutera sve do nedavnih trkaćih strojeva na dva kotača, muzej kroz stotinjak unikatnih primjeraka donosi prikaz razvoja motocikala usporedan s onim auta
Nicolis nije štedio truda ni vremena (obnova je trajala 12 godina) kako bi Isotti Fraschini Tipo 8A/S iz 1929., koju je pronašao u štaglju u Pennsylvaniji, vratio stari sjaj
Kroz izložene, savršeno funkcionalne automobile (mnoge je osobno restaurirao Luciano Nicolis) predstavljana je evolucija od vremena kada su vozači rukom pokazivali smjer i imali status astronauta
U svom postavu Nicolis čuva i prvi benzinski motor koji je 1882. (2 mjeseca prije Karla Benza) patentirao Enrico Bernardi i nazvao ga Motrice Pia