Hrvatski putopisac Hrvoje Jurić sa svoja je dva psa istraživao udaljene krajeve Europe, a s putovanja donosi priče o neočekivanim avanturama i životu daleko od uobičajene rutine.
Zamislite jutro na sjeveru Norveške. Oko vas su planine, netaknuta priroda i tišina koju povremeno prekine tek neka divlja životinja. Kavu pripremate na otvorenom, a nakon doručka odlučujete kamo ćete krenuti dalje. Sve što vam treba za život stane u jedan automobil, a društvo vam prave dva psa. Za hrvatskog putopisca i avanturista Hrvoja Jurića takva svakodnevica godinama je bila stvarnost.
Zajedno sa svojim psima Enom i Maxom proputovao je Europu i istraživao udaljene krajeve. Nakon što je 2022. prodao kuću, velik dio vremena provodio je otkrivajući nove destinacije, prikupljajući materijale za reportaže i snimajući svoje avanture. Njegova adresa mijenjala se ovisno o tome kamo ga je put odveo, a najljepši trenuci često su bili oni koje nije mogao unaprijed isplanirati.
Kada planovi postanu samo okvir za avanturu
Život na putu na društvenim mrežama često izgleda idilično, no iza fotografija spektakularnih krajolika stoji puno organizacije i prilagodbe. Hrvoje iza sebe ima godine iskustva s dugim putovanjima, ali ni to ne znači da svaki dan može predvidjeti što ga čeka.
„Na terenu to izgleda puno drukčije nego kad sam doma i planiram. Postoje stvari na koje ne možete računati, bez obzira na to koliko iskustva imate. Često se oslonim i na improvizaciju, što uglavnom bude još bolje”, objašnjava Hrvoje.
Sloboda koju donosi takav način života za njega je povezana s uzbuđenjem otkrivanja nepoznatog. A razlozi zbog kojih se uvijek iznova vraća na cestu često su jednostavniji nego što se čini.
„Svaki dan ima nešto novo, nešto drugačije, od lokacije gdje kampiramo do mogućnosti da vidimo vuka, medvjeda ili orla, neku novu hranu, još ljepši zalazak... Mogao bih nabrajati do sutra”, govori.
45 dana na sjeveru Norveške i gotovo potpuna izolacija
Među brojnim avanturama posebno mjesto zauzima putovanje u Norvešku 2024. godine. Hrvoje je ondje proveo 45 dana, a tijekom cijelog putovanja samo su pet ili šest dana boravili u kampovima. Ostatak vremena spavali su u krovnom šatoru, okruženi prirodom.
Boravak daleko od naseljenih mjesta zahtijevao je pomno planiranje, posebno kada je riječ o opremi i zalihama. No Hrvoje se nije ograničio samo na najnužnije stvari, već je pronašao mjesta i za nekoliko pomalo neočekivanih dodataka.
„Išao sam toliko daleko da sam sa sobom ponio i air fryer, veliki aparat za kavu, hranu i mali frižider. Dodajmo tome i odjeću za sva godišnja doba, s Norveškom se nikad ne zna. Duster je bio krcat!”, prisjeća se.
Ono po čemu mu je ovo putovanje ostalo u posebno lijepom sjećanju nije oprema koju je ponio, nego osjećaj potpune slobode i blizine prirode. Bilo je dana kada na putu nisu susreli nijednog čovjeka, već su im društvo pravili samo divlji sobovi.
Dom koji putuje s njima
Duga putovanja zahtijevaju i dobru organizaciju, osobito kada uz osobnu prtljagu treba ponijeti fotografsku opremu, kamperske potrepštine i sve što je potrebno za dva psa. Hrvoju je zato od početka bilo važno pronaći automobil koji može pratiti njegov način života.
„Dok smo putovali po cijeloj Europi i prikupljali materijal za reportaže i videouratke, bilo mi je važno da Ena i Max imaju svoj prostor, a prtljažnik se pokazao savršenim za to. Mjesta ima i za moje osobne stvari, kao i za fotoopremu”, objašnjava Hrvoje.
Dacia Duster s krovnim šatorom tako je postala stalna točka u životu koji se neprestano mijenjao. Bez obzira na to gdje su se nalazili, automobil im je omogućavao da nastave putovati vlastitim tempom, a s vremenom je postao i prepoznatljiv dio Hrvojevih objava s putovanja.
„Duster je postao dio naše obitelji. Ne samo kao vozilo, već su se i moji pratitelji nekako naviknuli da gdje vide auto, tu smo i mi”, govori.
280.000 kilometara i još puno neistraženih putova
Putovanja koja traju tjednima ili mjesecima ne znače samo upoznavanje novih mjesta, nego i tisuće sati provedenih za volanom. Pritom se automobil susreće s uvjetima koji su često daleko od onih na koje smo navikli u svakodnevnoj vožnji.
„Pouzdanost je definitivno na prvom mjestu. Godišnje napravim preko 70.000 kilometara i nikad nigdje nisam imao problema. Pogotovo što ja ne vozim baš po crvenom tepihu, ima tu poprilično makadama, loših cesta, pa nekad i bez ceste”, ističe.
Hrvoje je dosad za volanom Dustera prešao ukupno 280.000 kilometara, a kroz godine putovanja ovaj je model postao neizostavan dio njegovih avantura. Iako je od početka smatrao da bi mogao odgovarati njegovu načinu života, tek su mu brojna iskustva na cesti pokazala koliko je bio dobar izbor.
„Kad sam prvi put sjeo za volan Dustera, nisam mogao ni zamisliti koliko će prirodno postati dio moje svakodnevice. Znao sam da je idealan za moje potrebe, ali tek kad sam ga isprobao, mogao sam se u to i uvjeriti”, prisjeća se.
Nakon brojnih država, neplaniranih skretanja i noći provedenih pod otvorenim nebom, Hrvoje iza sebe ima iskustva koja se teško mogu svesti na jednu omiljenu destinaciju. A nakon 280.000 kilometara za volanom Dustera, čini se da njegova želja za istraživanjem novih mjesta nije ništa manja nego na početku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....