Volvo 480 ES rijedak je i poprilično zaboravljen automobil, a i nakon predstavljanja prije četrdeset godina mišljenja o njemu su još uvijek podijeljena. Prvi model marke s prednjim pogonom donio je atraktivni kombi-coupe oblik i svjetla na podizanje, što mu je dalo pomalo japanski štih.
Razvijen je primarno za američko tržište, no ondje nikada nije ponuđen. Lijepo se vozio i doimao sportski, imao odličnu stražnju osovinu razvijenu u Lotusu, ali prednji pogon i ne osobito snažni motori ostavljali su dojam da se moglo i bolje. Usto, rane serije bile su pogođene značajnim problemima s pouzdanošću, a neki, poput sklonosti hrđanju i nepouzdanog putnog računala, nisu nikada u potpunosti riješeni.
U deset godina proizvedeno ih je samo 76.375, gotovo svi su prodani u Europi, a procjenjuje se da ih je možda desetina još na životu.
U to vrijeme poprilično skup i u suprotnosti s vrijednostima koje su tražili tradicionalni kupci Volva, u našim je krajevima 480 bio gotovo neprimjetan, za razliku od kasnije predstavljenih rođaka serije 440/460. Početkom 1990-ih bilo ih je samo nekoliko kod nas, a i danas gotovo izvjesno govorimo o jednoznamenkastom broju sačuvanih.
Prvo je pitanje koje stoga postavljamo Tomislavu Staniću, vlasniku ovog recentno uvezenog modela iz 1992., sedam godina starijeg od njega, otkud interes baš za ovim modelom. Odgovor je automobilska ljubav na prvi pogled. Kaže da su u obitelji već imali Volvo, pa je, zainteresiran za tu marku, u dobi od desetak godina na nekom stranom oglasniku vidio ovaj model i oduševio se.
Njegovi su porijeklom iz Bjelovarsko-bilogorske županije, pa mu je otac pričao kako su nekada talijanski lovci znali dolaziti s njima.
Godine su prolazile, a fascinacija nije popuštala. Proučio je sve dostupne resurse, nabavio majicu, autić… Svakako se moramo pohvaliti da je i naš časopis dao svoj doprinos, kada smo prije devet godina objavili priču o jednom primjerku iz Pule, u verziji Turbo. Prije nekih šest godina djevojka Ana ga je iznenadila davši izraditi poster s bijelim 480, koji otada visi na zidu njegove sobe.
Uz takvo razumijevanje očekivano, Tomislav i Ana i danas su zajedno. Kada se zaposlio, uspio je staviti neke novce na stranu, a oglase nikada nije prestao proučavati. Kada se na jednom slovenskom oglasniku pojavio bijeli primjerak, identičan onom s postera, naprosto je morao otići pogledati ga. Srećom, auto je bio u okolici Krškog, blizu Zagreba, pa nije bio problem to organizirati.
U proljeće ove godine ostvario je san i postao vlasnik dobrog, restauriranog primjerka svog automobila snova.
Po onome što mu je rečeno, automobil je nov došao u Sloveniju i godinu dana bio izložbeni, salonski primjerak, te je tek 1993. prodan prvom vlasniku u Otočec. Ondje je bio do kraja prošlog tisućljeća, kada ga je kao prvi, svakodnevni automobil kupio jedan tada sedamnaestogodišnjak iz oldtimeraške obitelji. Dugo ga je vozio, nakupilo se tu nekih četiristotinjak tisuća kilometara i, negdje tijekom prošlog desetljeća, nakon kupnje modernijeg automobila, odlučio je zadržati i restaurirati i ovaj.
Rastavljeno je sve osim mjenjača, s kojim nikada nije bilo problema, a u Italiji je nabavljen još jedan primjerak za dijelove i izvršena temeljita obnova. Lakiran je, podvozje je zaštićeno bitumenom, zadržan je originalni motor i automobil registriran kao oldtimer, ali i pospremljen u garažu.
Nakon što je shvatio kako radi samo stotinjak kilometara godišnje, Slovenac je odlučio prepustiti Volvo nekome drugom. Kako je krug ljubitelja malen, a kilometraža ekstremno visoka – Tomislav ne pamti da je u oglasima vidio neki primjerak sa sličnom – konačna je cijena usprkos rijetko dobrom stanju bila vrlo pristupačna. Bez ikakvih je problema prošao verifikaciju i dobio PV pločice.
U ovih je nekoliko mjeseci napravio oko 2000 kilometara, bio u Splitu, obišao nekoliko domaćih skupova oldtimera… Pronašao je i nabavio još jedan primjerak za dijelove, lociran samo tri ulice dalje od svoje adrese u zagrebaćkom Trnju - primjerak koji je ranije znao viđati, ali mu se izgubio trag. Od planova izdvaja odlazak na sljedeći europski susret obožavatelja Volva, koji će se održati sljedeće godine u Kölnu, u Njemačkoj. Želimo mu sretan put.
UKRATKO:
- Dizajn sredinom lipnja preminulog Johna de Vriesa bio je radikalno odstupanje od svega što je Volvo imao u ponudi, preradikalan za većinu konzervativnih poklonika marke
- Jedini Volvo sa svjetlima na podizanje – no vlasnicima problem nisu ona, nego stražnja, koja brzo izblijede i gotovo ih je nemoguće pronaći
- Iz nekoliko modela dobro poznat Renaultov 1.7i motor u baznoj atmosferskoj izvedbi razvija 102 KS, dvadeset manje od verzije Turbo
- Tomislav Stanić, naftni inženjer iz Zagreba, nabavio je svoj oldtimer snova te ga namjerava i koristiti, nipošto samo za poneki susret klasičnih vozila
- Putno računalo bilo je iznimno napredno za svoje vrijeme, ali i problematično, no na ovom primjerku sve još i danas funkcionira i očitava točne vrijednosti
- Brzinomjer je promijenjen u nekom trenutku, kao i kod većine primjeraka, te je vlasnik uvjeren da ovaj 480 ES ima iza sebe osjetno više od prikazanih 381.726 km
- Rješenje kombi-kupea sa staklenim trećim vratima Volvo je primijenio na modelu 1800ES početkom 1970-ih, a ponovo će mu se vratiti 2006. na modelu C30
- Mada model švedske marke, proizvodio se isključivo u Nizozemskoj, a korišteni su dijelovi s raznih strana, uz iznenađujuće mnogo njemačkih
- Ovaj je primjerak već u Sloveniji bio registriran kao oldtimer, tako da nije bilo dvojbe da će ići na PV pločice. One najprikladnije, srećom, bile su slobodne
Sadržaj nastao u suradnji s CVH.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....