Honda Prelude je kroz pet generacija izgradila kultni status među ljubiteljima japanskih sportskih automobila, no one kasnije su pritom ipak u Europi mnogo poznatije od prve, rađene od 1978. do 1982. Zbog relativno visoke cijene, samo jednog motora u ponudi i nespektakularnih performansi, ovaj je model bio slabo prodavan na europskom tržištu, a na našim smo ga cestama uistinu rijetko viđali.
Jedan od rijetkih primjeraka modela desetljećima se, negaražiran, mogao vidjeti u zagrebačkom naselju Prečko. Otišavši u posjet Janku Javorniku iz Pregrade, saznali smo da je ovo baš taj primjerak, ciljano kupljen nov u Belgiji i te iste 1981. uvezen u bivšu državu. Bračni par koji ga je imao više od trideset godina u umirovljeničkim se danima preselio u Pregradu, sklopljene su prijateljske veze, te je automobil u Jankovom vlasništvu od 2013. godine.
Auto je u vrlo izvornom stanju, od prvog laka do unutrašnjosti, a u ove 44 godine napravio je samo 132.000 kilometara. Za Hondin motor iz tog vremena to znači da se jedva i razradio, te nije uopće diran. Vlasnik je jedino iz opreza zamijenio vodenu pumpu, no sačuvao je i onu izvornu.
Zanimljivo, kod kupnje auta uopće nije bio u svijetu oldtimera, no s vremenom je stekao interes, ponajprije zaintrigiran teškoćom nabave rezervnih dijelova. Nakon što je Honda dvije godine stajala, mada čak i tada registrirana, nabavio je priručnik, zagrijao se za Prelude i počeo pretraživati internet u potrazi za informacijama.
Saznao je da postoji aktivna svjetska zajednica entuzijasta, okupljena u Facebook grupi posvećenoj modelu, te počeo potragu za saznanjima i dijelovima. Mada nije imao kvarova, neke je stvari na autu promijenio preventivno, a neke želeći malo drukčiju specifikaciju.
Prvi je Prelude na različitim tržištima dolazio s različitim specifikacijama, pa postoji niz opcija. Svi su modeli dolazili s krovnim otvorom i stražnjim sigurnosnim pojasevima, no ovaj tvornički ima u Europi rijetke opcije kao što su servo upravljač i desni retrovizor, a nema relativno uobičajen stražnji brisač.
Na ovom su automobilu ugrađeni električni podizači stakala iz japanskog modela, nedostupni na primjercima za europsko tržište. Samo u potrazi za njima Janko je proveo tri godine. Zamijenio je i radio, jer originalni nije podržavao FM, no i ovaj zamjenski je također iz Preludea.
Stavljene su i prednje maglenke s druge serije Civica, najsličnije izvornima. Sve su te modifikacije rađene na način da je lako moguće na auto vratiti izvorne dijelove, ako neki budući vlasnik to poželi. Još jedno odstupanje su branici - na kutevima su oni s ranijeg godišta, bez kromirane središnje lajsne, jer još nije uspio pronaći sva četiri s njom.
Janko zna samo za još jedan registrirani primjerak u Hrvatskoj, a pretpostavlja da je i broj onih koje negdje stoje i čekaju malo ljubavi i pažnje također jednoznamenkast. Ni po europskim oglasnicima nismo ih našli više nego nekoliko. Tijekom godina vlasništva današnji je vlasnik postao pravi stručnjak za Prelude.
Kupio je podosta originalnih zapakiranih zaliha dijelova sa skladišta, a i ponešto rabljenih, uključujući i jedan čitav auto u Sloveniji, pa sad ima veću količinu motora, vrata i koječega drugog. Auto mu je i dalje blizak srcu, no nije siguran hoće li ga dugoročno zadržati. Vozi ga jako malo, gotovo da i ne ide po susretima, a odnedavno je tu i kći Doris, pa su mu se životne preokupacije ponešto promijenile.
Mada ga supruga Marina bezrezervno podržava, on sam je počeo razmišljati bi li možda radije brigu o ovom rijetkom i zanimljivom automobilu prepustio nekome drugom. Ako to uistinu učini, nadamo se da će Prelude zaintrigirati nekog domaćeg ljubitelja. Šteta bi bila da primjerak koji je čitav radni vijek proveo u Hrvatskoj ode preko granice.
UKRATKO:
- Na autu je i danas solidno držeći i samo mjestimično matirani prvi lak, osim desno straga, gdje je u nekom trenutku bio udaren i popravljen
- Motor od 1602 ccm i 80 KS bio je jedini dostupan u Europi, a servo upravljač tada je još bio toliko rijedak da je istaknut posebnom oznakom
- Prelude nije, kako mnogi misle, bio coupe izvedba Accorda, mada je koristio neke njegove mehaničke dijelove, nego je za model razvijeno novo podvozje
- Janko Javornik nije baš aktivan na oldtimerskoj sceni, u prosjeku posjeti neki susret jednom u dvije godine, a Hondom radi samo petstotinjak kilometara po sezoni
- Detalje na vučnoj kuki više nije moguće pročitati, no odgovara izvornoj specifikaciji te je najvjerojatnije naručena kada je automobil nov bio kupljen u Belgiji
- Neobičan je i intrigantan koncept instrumenata sa smještajem okretomjera unutar brzinomjera, dok je mjenjač s pet brzina već bio relativno uobičajen za Japance
- Presvlake su po mjeri napravljene 1980-ih u zagrebačkoj tapetariji Jagić, a Janko ih dosada uopće nije skinuo da provjeri u kakvom je stanju originalna bež koža
- U Europi nedostupne, električne je podizače s modela za japansko tržište ugradio sadašnji vlasnik, a prtljažnik se otvara daljinski, ručicom iz unutrašnjosti
- Sve češći fenomen na sceni su “lažne” PV pločice, odnosno standardne, ali sa slovima PV, kakve naručuju oni koji nisu članovi niti jednog oldtimer kluba
Sadržaj nastao u suradnji s CVH.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....