Grad legendi, kraljeva i princeza, opakog zmaja, pape Ivana Pavla II, Krakov, danas sveučilišni grad s 800.000 stanovnika od čega je 130.000 studenata, prepun je povijesnih atrakcija i događanja, gdje je hrana izvrsna, domaćini ljubazni, a pivo - fantastično.
Nije nam baš blizu, no isplati se potegnuti automobilom na produženi City Break u grad malo veći od Zagreba koji posjeti 8 milijuna turista godišnje. S razlogom...
Nakon tri sjajna City Braka u Beču, Budimpešti i Pragu, odvažio sam se pred vjerni gradski hibridni maratonac Renault Clio E-Tech koji je prethodna putovanja odradio s fantastičnom lakoćom i vrlo štedljivo s potrošnjom od tek 4,5 litara, postaviti malo zahtjevniji zadatak - posjet Krakovu u Poljskoj.
Povijesni grad na jugu i jedan od najvažnijih uz Gdanjsk na sjeveru te glavni grad Varšavu ogromne Poljske, poznat je kao mjesto je koje posjećuju brojni katolički hodočasnici iz cijelog svijeta pa tako i Hrvatske, odakle prema Krakovu i njegovim svetištima voze brojne hodočasničke autobusne ture. No osim toga, grad i njegova okolica nudi pregršt atrakcija i znamenitosti za vidjeti i posjetiti za jedan produženi vikend, uvjerio sam se i sam.
Zagreb i Krakov ne dijeli malo kilometara - točno 825 prema vrhunski točnoj navigaciji Renaulta Clija čiji je multimedijski sustav R Link s ugrađenim Google uslugama osmišljen upravo za maksimalno olakšavanje putovanja.
Navigacija mi je predložila nešto štedljiviju rutu preko Beča u Austriji i Brna u Češkoj, dok je druga ruta vodila preko Mađarske i Bratislave u Slovačkoj. Na ulasku iz Češke u Poljsku nije mi trebala nikakva vinjeta već se za nekoliko dionice u zemlji plaća klasična cestarina s naplatnim kućicama.
Puno kilometara je još u izgradnji u ovoj ogromnoj srednjoeuropskoj zemlji s čak 38 milijuna stanovnika no tisuće su već dosad i napravljene u posljednjih desetak godina. Prava blagodat u usporedbi s vremenom, kad sam 2012. automobilom putovao na Europsko nogometno prvenstvo u Varšavu, kad autocesti još nije ni bilo već većinom tzv. brzih cesta.
Od granice do Krakova vodi "svježa" autocesta (vinjetu plaćaju samo kamioni), a platio sam tek dionicu od 61 kilometara na relaciji od Katowica do Krakova, što me ispalo šaku zlota, ili nekoliko eura. No gužva je bila nesnosna zbog puno radova što mi je produžilo putovanje na gotovo 11 sati.
Komfor Clija opet je učinio svoje i nisam u grad stigao "slomljen od puta" nakon toliko vožnje, a smještaj sam potražio u hotelu Crown Piast & Spa koji je 1980-ih očigledno bio luksuzno mjesto za odmor na periferiji grada, koje međutim tako izgleda i danas, a gdje sam noćenje platio tek 90 eura.
Odavdje, iz skromne sobice u socijalističkom uređenju sam mogao istraživati grad i okolicu s najbolje lokacije blizu centra grada, gdje je smještaj bitno skuplji, a gdje često nema ni parkinga, ili se dodatno plaća pa stoji kao pola noćenja. Dakle idealan smještaj ako ste stigli automobilom.
Prvog od tri dana u Krakovu sam ostavio Clio u hotelu na zasluženom odmoru i krenuo Boltom prema centru za preračunato iz zlota oko 3 eura, kako bih mogao na miru u laganoj šetnji proučiti sve znamenitosti povijesnog središta grada na Visli i najzanimljivije atrakcije. Međutim, uslijedio je šok! Vozača Bolta, Gruzijac i ja dobro smo se "ugruvali" kad nas je u staroj Škodici - u punoj brzini "zakačio" šleper!
Sastrugao nas je po lijevoj strani, a golobradi mladić u ranim dvadesetima za volanom tegljača, kad smo se napokon zaustavili u neravnopravnoj borbi za voznu traku, koja je za nas završila u stiješnjenom autu uz nogostup, rekao je samo, "žao mi je nisam vas vidio u mrtvom kutu, ja sam kriv".
Gruzijac, premda iskusni taksist bio je izvan sebe kao i ja, no dok su oni čekali policiju, ja sam ipak odšetao do starog središta grada sretan ishodom, moglo je proći i puno lošije.
Generalno, nakon nekoliko dana u Poljskoj stekao sam dojam kako su Poljaci dosta "aktivni vozači" da ne napišem nešto drugo, koji ne štede konjicu ispod poklopaca uglavnom velikog broja uvezenih "starih raga" iz Njemačke.
Moj Clio s opremom Esprit Alpine, velikim naplacima i sportskim detaljima plijenio je puno pažnje drugih vozača, no u obračune na semaforima na koje sam bio nekoliko puta izazvan nisam se upuštao. Ipak me dijelilo više od 800 km od doma, a stresa mi je bio dovoljno iz "susreta" s kamionom.
Fokusirao sam se na štednju na putovanju pa mi je potrošnja Clija nakon gotovo 900 km za volanom pala na 4,4 litre što znači da sam Krakov gotovo pa "dobacio" s jednim spremnikom od 40 litara benzina.
Središte starog grada Stare Miasto je opasano zelenim pojasem, parkom Planty koji je i najveći park u Krakovu koji se sastoji se od tridesetak manjih parkova i zove na šetnju u hladu gustih krošnji za vrućeg dana.
Staro središte u kojem je smještena većina povijesnih i kulturnih znamenitosti plijeni šarmom istinskog srednjoeuropskog grada koji je za vrijeme drugog velikog rata ostao lišen razaranja poput Varšave pa i danas možemo svjedočiti autentičnoj veličanstvenoj povijesti nastaloj kroz minula stoljeća.
U središtu se nalazi tridesetak manjih i većih crkvica a vrlo je zanimljiva i važna crkva svetog Adalberta staru gotovo tisuću godina građenoj u stilu poljske romaničke arhitekture ranog srednjeg vijeka. Kad ste u Krakovu, a kako biste vidjeli što više, najbolje se prošetati od gradskih vrata svetog Florijana i tvrđave Barbican kroz ulice pune lokala, restorana i kafića te se počastiti krafnom koje nazivaju Pączki, koje nude s bezbroj nadjeva od šljiva, marelica, sira, čokolade, malina...
Utabanom turističkom stazom stigao sam tako i do najvećeg srednjovjekovnog trga u Europi, golemog Ryneka Glownyja gdje vikendom vlada sjajna atmosfera, a koji je na svojih 40.000 kvadratnih metara krcat turistima i domaćima. Ima se ovdje što za vidjeti i posjetiti pa sate možete provesti samo ovdje u istraživanju. Središnje mjesto na trgu dobio je spomenik Adamu Mickiewiczu, poljskom pjesniku iz 19. stoljeća.
Atmosferu su podizali nastupi lokalnih folklornih skupina na velikoj bini, a za pun želudac brinuli su se deseci štandova s ponudom lokalnih poljskih specijaliteta. Sjajna prilika da kušam Chlodnik, poljsku tradicionalnu juhu od cikle koja se poslužuje hladna po želji s dodatkom tvrdo kuhanog jaja, kao sjajno osvježenje za vrućeg dana.
Tu je i velika renesansna zgrada Sukiennice iz 16. stoljeća koja dominira centralnim dijelom trga, natkrivena tržnica gdje možete kupiti suvenire, egzotične začine, za koji vole kazati i da je najstariji "shopping mall" na svijetu...
U blizini je i Bazilika Djevice Marije, toranj Gradske vijećnice kao i bezbroj restorana u kojima možete ručati neko od tradicionalnih poljskih jela po pristupačnim cijenama.
Nakon ručka u obliku tatarskog bifteka koji se nudi baš svugdje i potom specijaliteta Cepelinaia, poljskog nacionalnog jela od krumpira punjenog začinima i mljevenim mesom koji je zbog svog oblika, kažu, nazvan po njegovom tvorcu Ferdinandu von Zeppelinu krenuo sam prema idućoj gradskoj atrakciji.
Stigao sam do čuvenog Wawelskog dvorca i katedrale na brdu Wawel uz Vislu koji se od 1978. godine nalaze na UNESCO-voj listi zaštićene svjetske baštine. U kompleksu zdanja na brdu Wawel ističe se Wawelska katedrala, jedno od poljskih nacionalnih svetišta i tradicionalno mjesto krunidbe poljskih kraljeva, a tu su i grobnice brojnih značajnih osoba kroz povijest.
Katedralu nisam obišao zbog gužve, no prošetao sam kompleksom i popio kavu u popularnoj kavani Wawel s čije terase puca pogled na Vislu i kip Wawalskog zmaja uz kojeg je vezana gradska legenda. Zmaj je navodno živio ispod brda na kojem je dvorac i napadao mještane grada te jeo djevice, međutim, mještani su ga prevarili i ponudili mu janje punjeno sumporom od čega se zmaj raspao.
Iduća dva dana mogao sam birati vožnju mojim gradskim Renaultom do obližnjeg odmarališta Zakopana u Tatrama, posjeta jednom od najvećih rudnika soli Wieliczka, ili Wadowicama, rodnom mjestu pape Ivana Pavla II. Nedaleko je i najzloglasnije mjesto u Europi, ostaci nacističkog logora Auschwitz, koji godišnje obiđe oko milijun i pol turista.
Nisam otišao na mjesto pogroma Židova, ali sam otišao do Schindlerove tvornice emajla, gotovo u samom centru Krakowa, a taj dio grada je poslužio i za snimanje scena filma Schindlerova lista. Schindler, vlasnik tvornice imao je utjecaj kod nacista i spasio je brojne logoraše od plinskih komora koji su radili u njegovoj tvornici.
Odabrao sam izlet Clijom u nevjerojatni Rudnik soli Wieliczka, jedan je od najstarijih i najpoznatijih rudnika soli na svijetu gdje se sol rudari od 13 stoljeća, dakle punih 700 godina! Ulaznica stoji preračunato 34 eura što nije malo, međutim za ovo mjesto koje je doista jedinstveno trebao bi jedan cijeli poseban putopis.
Obavezan vodič koji nas je vodio labirintom tunela prvo nas je pitao je li tko klaustrofobičan jer ćemo dva sata boraviti gotovo 350 metara ispod površine a onda smo se stepenicama spustili u podzemni svijet s preko 300 km tunela na devet etaža, s ljekovitim zrakom te mnogim čudima poput prave kapelice isklesane u bloku soli. Rudnik soli Wieliczka jedan je od najvrednijih spomenika u Poljskoj, na UNESCO-ovom popis svjetske kulturne i prirodne baštine.
Posjetio sam i rodno mjesto Ivana Pavla II, nedaleke Wadowice do kojih sam vozio oko 40 minuta kroz bajkovite krajolike nevjerojatnih gustih šuma i osunčanih proplanaka te sam obišao papinu rodnu kuću i pojeo njegov omiljeni desert koji se može kupiti na svakom uglu - nešto poput kremšnite u Samobora, samo što se u Wadowicama naziva - Kremowka.
Posjet ovoj nevjerojatnoj zemlji, Krakovu i okolici zaključio sam večernjim izlaskom u Kazimierz, moderan, kreativan dio grada koji je bio povijesna židovska četvrt u Krakovu, u kojoj se sada nalaze različite galerije, otkačene trgovine, dućani sa starinskom odjećom te barovi i restorani.
Vrlo je to živ i vibrantan dio grada za izlaske, ali sam zaobišao razvikane klubove gdje partija studentarija već sam popio nekoliko poljskih votki Zubrowki u jednoj "pijalni" (gostionici gdje se pije) kakvih ima mnogo, a potpuno me oduševilo poljsko pivo i vrlo velik izbor. Usudio bih se reći da nisu ništa lošija od čeških.
Usto, Poljska je pravo mjesto za napiti se za "nikakav novac", a Poljaci su i majstori za ublažavanje mamurluka idućeg dana - nekom od lokalnih juha, poput prežgane, paradajz, ili od cikle...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....