Uređaji za kontrolu tlaka u gumama nisu novost. Porsche 959 iz 1986. bio je prvi osobni automobil na koji su ugrađivani, a koncem devedesetih pojavili su se i u modelima Renault Scenic, Peugeot 607 i Renault Laguna. No, od studenog, svi novi automobili na europskom tržištu moraju biti opremljeni sustavom za kontrolu tlaka u gumama. U pitanju je pozitivan zakon, jer nepravilan tlak u gumama negativno utječe na njihov rok trajanja, na držanje ceste, proizvodnju buke, put kočenja i potrošnju goriva, a u krajnjem slučaju može dovesti do oštećenja gume, pa i pucanja. Tvornička ugradnja sustava TPMS (Tire pressure monitoring system) u Koreji je obvezna od lipnja 2013., a u SAD-u još od rujnu 2007., na osnovu zakona koji je donesen kao reakcija na brojne nezgode koje su se 1999. i 2000. dešavale s Fordovim modelom Explorer opremljenim Firestone gumama. U EU je TPMS postao obvezan 2012. na modelima nove homologacije, a od studenog na svim novo registriranim. Europska reulativa u smislu odabira tehnologije ni na koji način ne određuje način na koji će se kontrolirati tlak u gumama, ali određuje učinkovitost i brzinu sustava. Primjerice, propisano je da u auto koji putuje brzinom većom od 40 km/h, TPMS mora u roku od 10 minuta registrirati i dojaviti pad tlaka (jedne ili više guma) od najmanje 20 posto u odnosu na najniže vrijednosti koju je propisao proizvođač automobila, ili se, bez obzira na deklaracije proizvođača, aktivirati kad tlak padne ispod 1,5 bara.
Trenutno su u upotrebi dva sustava. Direktni, koji se koristi detektorom ugrađenim u svaki kotač, te i ndirektni, koji procjenjuju pritisak u gumama mjerenjem brzine okretanja kotača i efekta frekvencije putem senzora i upravljačke jedinice ABS/ESP sustava u koji su integrirani. U teoriji direktni sustavi su sofisticiraniji i funkcionalniji, ali pri zamjeni gume zahtijevaju oprez. Indirektni su jeftiniji i ne zahtijevaju pozornost pri izmjeni guma izuzmemo li jednostavno resetiranje elektronike putem posebne tipke u unutrašnjosti automobila.
No, kako funkcioniraju i jesu li pouzdani odlučili smo provjeriti u praksi, testirajući obije verzije. Odabrali smo za to direktni sustav koji koriste Jeep Cherokee i Mercedes C-klasa SW, te i ndirektni kojima su opremljeni Citroën DS3 i Škoda Octavia. Sva četiri automobila podvrgnuli smo dvjema istovjetnim testovima. Prvi je podrazumijevao vožnju ravnom dionicom brzinom od 60 km/h, dok je staza na drugom testu bila prepuna zavoja s vrlo kratkim, dvjestometarskim ravnim dionicama. Na oba testa tlak desne stražnje gume smanjili smo za 25 posto od tvornički propisanog i krenuli u mjerenje brzine reakcije pojedinih sustava.
Rezultati ispitivanja potvrdili su očekivanu dominaciju direktnih sustava. Posebno su se iskazali TPMS senzor u Jeepu, koji je manjak tlaka u gumi pokazao čim smo pokrenuli motor. Na drugom testu trebalo mu je tek nešto više (20 sekundi ili 200 metara). Iznenadio nas je indirektni sustav koji koristi DS3. Na testu s ravnom dionicom bio je brži od Mercedesovog direktnog sustava. Na francuskom kompaktu lampica upozorenja upalila se nakon minute i 13 sekundi, dok je C-klasa upozorenje aktivirala nakon 2 minute i 38 sekundi (2,4 km). Škoda je bila daleko najtromija, ali za razliku od Citroënova indirektnog sustava, koji ne precizira u kojoj je gumi tlak pao, Octavia ukazuje o kojoj se gumi radi.
Na drugom testu s krivudavom stazom indirektni sustavi bili su na većoj kušnji. U uvjetima kad kotači kroz zavoje imaju različite putanje i broj okretaja elektronika teško otkriva manji tlak u gumama. Citroën i Škoda probili su odredbu od deset minuta u prvom pokušaju, kad smo prednju desnu gumu napumpali 25 posto manje od propisanog, Citroënov TPMS pravovremeno je reagirao tek kada smo tlak spustili na 1,4 bara, a sličnu reakciju pokazao je i Škodin TPMS...