Opel Antara: Redizajnirana i dorađena sada djeluje znatno odlučnije i ozbiljnije

Punih pet godina vrijedilo je čekati facelift Antare, prvog Opelovog SUV modela nastalog usporedo s korejskim blizancem Chevrolet Captivom. Prilično dugo, obzirom da tržište nije najbolje reagiralo na model koji nipočemu nije odgovarao pedigreu proslavljenog terenca Frontere, čija je proizvodnja stala 2003.

General Motors, naime, odlučio se u skladu s tržišnim trendovima za mekšu i profinjeniju koncepciju, kojoj terenski atributi nisu bili prvi na listi prioriteta, a s druge strane izostala su uvjerljiva vozna svojstva na asfaltu. Koroserija od 1,9 tona, naslonjena na osnaženi ovjes preuzet s Vectre, nudila je trome manevre u zavojima, a ništa bolju ocijenu nije zasluživala na oko neuhranjena motorizacija, posebno kada je bila uparena sa neodlučnom i prilično kratkom 5-stupanjskom automatikom.

Stoga niti ne čudi što prilikom facelifta u prvom planu nije bilo ušminkavanje karoserije, nego dorada mehaničkih sklopova. I rezultat nije izostao. Kako smo se uvjerili na brdovitim dionicama na sjeveru Škotske, obnovljena Antara djeluje znatno odlučnije i ozbiljnije. Prvenstveno je to zasluga temeljito dorađenih pogonskih sustava – već i osnovna izvedba turbodizelaša 2.2 CDTI sada broji živahnih 163 KS (36 KS više nego kod prethodnika), te na cesti ne djeluje nimalo pothranjeno. Upravo suprotno, kilometre smo gutali neočekivanom lakoćom, odnosno koliko nam je dopuštala vožnja po krivoj, lijevoj strani ceste.

Zapravo, uz ovako snažan, ali i primjereno štedljiv motor (6,3 l/100 km) zapitali smo se o isplativosti druga dva motora u ponudi – rastrošnog benzinca 2.4, koji našim kupcima može biti zanimljiv jedino s ugrađenim plinskim uređajem, te neznatno snažnijeg dizelaša sa 184 KS, dostupnog isključivo s pogonom 4x4...

Prilikom agresivnije vožnje u prvi plan došli su dotjerani mjenjači – neovisno o tome jesmo li na raspolaganju imali ručni ili automatski (koji sad ima šest stupnjeva i djeluje znatno kultiviranije), izmjena brzina odvijala se primjetno ugodnije nego prije - ali i unaprijeđeni ovjes. Modificiranim rasporedom amortizera i pojačanim stabilizatorima dobivena je veća čvrstoća pri nagibima te izravniji osjećaj pri upravljanju, za što je zaslužan i dorađeni servo upravljač. Vozna svojstva tako su miljama ispred onih kod prethodnika, no još uvijek ne spadaju u vrh klase.

Za razliku od tehnološkog dijela, dizajnerske promjena su minimalne. Mnogima neće ni biti jasno da je riječ o redizajniranom modelu, sve dok ne pogledaju prednji dio - maska hladnjaka dobila je pomodnu rešetkastu strukturu i kromirani okvir, a prednje maglenke s novim, zakošenim okvirima sada doprinose agresivnijem nastupu. Straga je dotjerana tek grafika svjetala, više da se ima o čemu pisati. No, zato je u stražnji branik integriran sustav nosača bicikala FlexFix, što ne nudi nitko od konkurencije.

Pretjeranih dizajnerskih novina nema niti u unutrašnjosti, no dobro je što se sada nudi kvalitetnija plastika, na čiji račun svojedobno nije nedostajalo primjedbi. Sve u svemu, obnovljena Antara mogla bi naći put do većeg broja kupaca, posebno jer je usprkos poboljšanjima zadržala konkurentnu cijenu. Izvedba s osnovnim dizelašem i bogatom opremom stoji 24.166 eura...