TEST Mazda CX-9 3.7 V6: Povoljan, raskošan, ali i rastrošan

Čudni su ponekad putevi japanskih automobila do europskih kupaca. Vode i preko sjevernoameričkog tržišta, trasom kojom je prije gotovo sedam godina prvi prošao Nissan Murano. Istom rutom sada dolazi Mazda CX-9, najveći japanski SUV predstavljen još 2008. Dugačak je čak 5,07 metara, svega dva centimetra manje od Audija Q7 i ima 7 sjedala. Riječ je o impozantnom automobilu 'američkih' gabarita, čiji vanjski i unutrašnji dizajn sportskih linija nedvosmisleno podsjeća na manji CX-7, jedan od najljepših modela u klasi soft terenaca.

'Devetka' se isporučuje isključivo s velikim benzinskim motorom 3.7 V6 snage 277 KS, razvijenim u partnerstvu s Fordom, koji ga, kao i automatski mjenjač, koristi u svom američkom crossoveru Edge. Mislite li da mu je nedostatak dizelskog motora mana – grdno se varate. Prvih 15 primjeraka namijenjenih našem tržištu rasprodano je u samo nekoliko dana! Razlog? Gotovo pa diskontna cijena u okvirima ove klase, od okruglih 44.500 eura.

Jasno, takva cijena upućuje da treba pristati na neke kompromise. Na primjer, najviša brzina je iz zasad nama i uvozniku nepoznatih razloga elektronski ograničena na 171 km/h (premda smo GPS-om izmjerili gotovo 180 km/h), a vožnja unatrag na skučenim prostorima može postati noćna mora. Kamera za vožnju unatrag postoji, ali bez zvučnih senzora parkiranja na koja smo navikli u ovako glomaznim automobilima. Mogućim zamjerkama možemo pridodati automatski mjenjač bez sportskog programa (ali s opcijom ručnog šaltanja) te uske pretince u vratima i – tu je kraj primjedbama.

Premda konstruirana poglavito za tržišta SAD i Rusije s namjerom da pruži užitak vožnje na dugoprugaškim relacijama, velika Mazda čvrstih je nogu i izvan autocesta. Ne naginje se neugodno, na 20-colnim kotačima doima se japanski čvrstom i stamenom, a izravan i malen upravljač daje izvrstan osjećaj u rukama. Nije baš zoom-zoom Mazda, ali za svoje dimenzije, masu od dvije tone i povišenu, crossoversku koncepciju prilično je dinamična. U svemu podsjeća na manji CX-7, a takvu sliku upotpunjuju sprint do stotke za desetak sekundi i u ručnom programu pristojno brza automatika, također zaslužna za dobru iskorištenost priličnog okretnog momenta. Pritom je profinjen, svilenkasto moćan i duboko prigušen rad motora uvijek ugodno slušati bez obzira na okretaje, no veselje splasne pri izračunu potrošnje.

Na otvorenoj cesti umjerenim tempom između 12 i 15 litara, u gradu i do 20, realnost je s kojom se u današnje vrijeme nije lako suočiti. S druge strane, moćne kočnice otklanjaju svaku sumnju da su baš one uzrok elektronskom ograničenju brzine. Velike dimenzije Mazde opravdavaju očekivanja u prostranu i udobnu unutrašnjost sa 7 sjedala, opremljenu po 'američkim' standardima (koža, Bose HiFi, trozonska klima, krovni otvor…). U vožnji je vrlo tiha i udobna, istinski cruiser. Jedino se na našim uskim gradskim ulicama i parkirnim mjestima doima kao slon u staklarni…