Kad pomislimo na automobile iz Italije, na pamet nam padaju lijepi modeli sportskog duha i elegantni dizajni. Ali gotovo svi povezuju ovog rođendanskog slavljenika s Rusijom. Godina je 1966., Fiat u ožujku u Ženevi predstavlja limuzinu koja izgleda decentno i privlačno: model 124.
To je nasljednik časnog 1300, ali je daleko više od samo novog modela. To je nacrt za moderni automobil srednje klase i, kao europski "Automobil godine 1967.", osvojit će garaže od Europe do Sibira, što je najavljeno spektakularnim promotivnim trikom u kojem je Fiat jednostavno spustio automobil padobranom iz aviona. Kao što je slučaj i s mnogim drugim talijanskim modelima, i ovaj se Fiat našao u garažama i pred kućama mnogih u bivšoj državi. Međutim, češće u ruskoj izvedenici, ali o tome ćemo nešto kasnije.
Dizajn limuzine (Berlina) duge 4,03 metra i teške 855 kilograma danas se čini gotovo radikalno funkcionalnim. Dizajn sastavljen od tri dijela, čiste linije, puno stakla i bez kromiranih ukrasa. To je također zato što je globalno licenciranje već bilo očito na umu. Što su dijelovi od lima jednostavniji za proizvodnju, to bolje.
Glavni inženjer Oscar Montabone u biti je krenuo od praznog papira. Tek je četverostupanjski mjenjač prenesen iz Fiata 1500. Ispod lima krije se solidna mehanika: 1,2-litreni četverocilindrični motor u početku isporučuje 60 KS (65 SAE KS). To možda zvuči skromno, ali je sasvim dovoljno za masu automobila od nešto manje od 855 kilograma. Također ima klasični pogon na stražnje kotače; pogon na prednje kotače u početku je prepušten vizualno sličnom Autobianchiju A111.
Zahvaljujući radilici s pet ležajeva, motor radi uglađenije od svojih grubih i bučnih konkurenata, dok umjereni omjer kompresije od 8,8:1 znači da lako može podnijeti čak i gorivo niske kvalitete. Kokpit je odisao tipičnim šarmom 1960-ih: veliki tanki upravljač, trakasti brzinomjer (u ranoj osnovnoj verziji) i dašak tvrde plastike. Limuzina Fiat 124 u početku je u Italiji koštala točno 1.035.000 lira. U Zapadnoj Njemačkoj početkom 1969. koštala je 6.194 marke, nešto manje od limuzine Opel Kadett L 1.1 s pet vrata i 45 KS.
Pa možemo procijeniti i da je otprilike toliko stajala u bivšoj Jugoslaviji. Kupci su od samog početka pozitivno reagirali na Fiat 124. Proizvodnja je započela s 200 jedinica dnevno, a brojka se do jeseni 1966. povećala na 600. Za one koji preferiraju živahnije iskustvo vožnje, "Special" je bio dostupan od 1968. nadalje. Ovaj model imao je 1,4-litreni motor sa 70 KS, koji se nije razlikovao samo po dvostrukim prednjim svjetlima.
Prava revolucija, međutim, dogodila se straga: dok se osnovni model morao zadovoljiti stražnjom osovinom s tri spone, Fiat je Special opremio modernom stražnjom osovinom s pet spona i spiralnim oprugama. Godine 1970. uslijedio je "T Special" (T je kratica za Twin Cam), donoseći motor s dvostrukim bregastim vratilom s 80 KS iz sportskih modela pod haubu mirnijeg modela 124.
Posebno napredna značajka: disk-kočnice na sva četiri kotača bile su standardne na modelu 124. To je pružalo zaustavnu snagu o kojoj su vozači Buba, ‘Jugića‘ i ‘Stojadina‘ tog vremena mogli samo sanjati. U studenom 1970. puštena su u prodaju vozila prvog facelifta. Osnovni model Fiata 124 dobio je redizajniranu masku hladnjaka s četiri vodoravno raspoređene, kromirane letvice. Zaštite branika preuzete su iz modela 124 Special. Revidirani stražnji kraj sada je imao veća stražnja svjetla sa svjetlima za vožnju unatrag. Kako bi se poboljšala cirkulacija zraka u unutrašnjosti svih vozila, na C-stup dodani su ventilacijski otvori.
Dvokružni kočioni sustav sa servo-pomoći povećao je sigurnost. Unutrašnjost je imala drvene ukrasne detalje. Pravi vrhunac, međutim, je njegov međunarodni uspjeh. Fiat 124 je vjerojatno najproizvođeniji automobil u povijesti, ako uračunamo sve licencirane verzije.
Najpoznatiji je, naravno, VAZ-2101 (Lada) ili "Žiguli", koji je mobilizirao Sovjetski Savez od 1970. nadalje i, uključujući sve njegove kasnije razvojne izvedbe, sišao je s montažne trake više od 15 milijuna puta. Upravo je ta izvedba bila popularna na ovim prostorima. Što je ostalo od Fiata 124?
To je glavni primjer razumnog koncepta, usavršenog kroz pametne varijacije. Nije toliko ekscentričan kao DS, nije toliko konzervativan kao Opel Rekord, već savršena sredina. Pravi svjetski automobil, i za Ameriku i Rusiju, koji nas danas podsjeća da užitak u vožnji ne zahtijeva uvijek puno konja. Pravilno podešen rasplinjač i vijugava seoska cesta sasvim su dovoljni. Ali prvo, pokušajte pronaći Fiat 124 limuzinu, a ne Ladu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....